"Činjenica da se maligna bolest dojke otkrije u najranijoj fazi mnogo nam znači - to nam obezbjeđuje veću mogućnost da dovedemo tu pacijentkinju do stoprocentnog izlječenja. I nije mali broj pacijentkinja kod kojih to izlječenje postižemo", objašnjava Čelebić.
Psihološkinja i psihoterapeutkinja Milena Raspopović kazala je da je u radu sa onkološkim pacijentima zaključila da prevencija nije prioritetdržave i društva.
"Ni u oblasti fizičkog ni u oblasti mentalnog zdravlja. Prije nekoliko dana bio je 10. oktobar, svima su nam bila puna usta mentalnog zdravlja, a već 11. oktobra niko o tome nije pričao", sa žaljenjem ističe Raspopović.
Kazala je da bi eduakcija o značaju prevencije i zdravih stilova života pomogla u rješavanju problema.
Na pitanje da li će kraj pandemije koronavirusa donijeti epidemiju malignih bolesti, Čelebić je kazao da je tiha epidemija malignih bolesti uvijek aktuelna.
"Ona je bila aktuelna prije kovida, bila je aktuelna tokom kovida i biće, nažalost, aktuelna i nakon toga. Po nekim statistikama, trećina svjetske populacije oboljeće od nekog vida tumorskog oboljenja. Kad kažem tumorskog oboljenja, ne mora da znači da je riječ o malignom tumoru, ali to vam već govori o negativnoj perspektivi koja poprima karakter epidemije hroničnih, nezaraznih bolesti - u kojoj dominantan dio upravo ima kancersko oboljenje", objasnio je Čelebić.
Raspopović ističe da je strah najčešći razlog zašto neko bježi od preventivnog pregleda.
"Savjet je uvijek suočiti se sa strahom i istrpjeti kratku frustraciju da bi se dugoročno nešto dobro za sebe uradilo. Kako je i doktor objasnio - ukoliko se bolest otkrije ranije, veće su mogućnosti za izlječenje", kazala je ona.
Taj strah, kako objašnjava Čelebić, nije svojstven samo pacijentkinji ili pacijentu - taj strah obuzima čitavu porodicu. Ističe i da je uvijek bio pobornik toga da pacijentkinja mora da zna svoju dijagnozu.
"Kad se prvi put susrećemo, važno je da procijenim psihološki profil pacijentkinje i njenih pratilaca - ako je došla sa njima", navodi on, nakon čega, kako objašnjava, bira tehniku, riječi i perspektivu.
Komentarišući nestašicu ljekova u Crnoj Gori, Raspopović kaže da neizvjesnost i nesigurnosti može lako da bude okidač za strah.
Čelebić navodi da je situacija kada su pacijenti ostali bez terapije - bez presedana.
"I ranije su postojale situacije kada određenog lijeka nije bilo određeno vrijeme. Uglavnom smo znali da se radi o jednom ili dva preparata i uglavnom smo znali vremenski okvir u kojem nećemo raspolagati tim lijekom. Uvijek smo imali alternativu i mogućnost da određenu terapiju zamijenimo drugom. Ovo je situacija bez presedana jer je veliki broj onkoloških ljekova nedostajao u određenom trenutku. I, što je još gore, da ne znamo vremenski okvir kad ćemo te ljekove dobiti", kazao je Čelebić.
