Nagradu je crnogorskom autoru uručio gradonačelnik Cetinja Aleksandar Kašćelan, koji je istakao kako mu je naročita čast da dodijeli priznanje koje nosi ime Lesa Ivanovića.
„Slavnu istoriju našeg grada ispisali su brojni Cetinjani i Cetinjanke – neko mačem, a neko perom i kičicom, dajući sem života, i ono najsuptilnije kod svakoga čovjeka – dušu. Aleksandar Leso Ivanović je činio upravo to – davao je svoju dušu neštedimice i bogatio živote stihovima kroz koje je slikao vrijeme i ljude, nepogrešivo ukazujući i na sve dobro, ali i na ono što je vrijedno kritike“, naveo je Kašćelan.
Šćepović je kazao da mu nagrada znači iz nekolika razloga, od kojih su dva ključna – Aleksandar Leso Ivanović jedan je od najznačajnih crnogorskih pjesnika druge polovine 20. vijeka.
„Pjesnik koji je često bio prezren od pseudo akadamskih i pseudo elitističkih krugova – međutim, pjesnik čija je poezija sve njih i preživjela i nadživjela. U Crnoj Gori danas nema čovjeka koji ne zna bar jedan stih Aleksandra Lesa Ivanovića. Zato se nadam da sam večeras zaslužio da budem ođe i da su glasnici dostojni njegovog imena“, rekao je on.
Prema njegovim riječima, drugi razlog je taj što nagrada Aleksandar Leso Ivanović nije priznanje koje se dodjeljuje često.
„Na spisku laureata ove nagrade nećete naći imena ratnih zločinaca koji su u slobodno vrijeme pisali poeziju, a za vrijeme radnog vremena planirali genocid, kao što je slučaj sa nekim drugim nagradama u Crnoj Gori“, naveo je Šćepović.
Profesor Aleksandar Radoman je, čitajući obrazlaženje žirija za dodjelu nagrade, naveo da je knjiga poezije „Glasnici“ Đorđa Šćepovića sačinjena od tri pjesnička ciklusa „Neopiranje“, „Fragment“ i „Užurbanost“, te da predstavlja autentično poetsko iskustvo u okviru savremene crnogorske književnosti.
„Referencijalni okvir ove zbirke uveliko prevazilazi lokalna i nacionalna određenja, uspostavljajući odnos s književnom tradicijom, u eliotovskome značenju toga pojma, kroz gustu mrežu intertekstualnih tragova. Na tematsko-motivskome planu Šćepovićeva poezija donosi cijeli spektar prepoznatljivih toposa – identitet, egzistencija, porijeklo i smisao poezije... motivi su koji tvore specifičnu formu mitologije svakodnevice u Šćepovićevoj knjizi. U svijetu bez ultimativnih odgovora, kakav je svijet Šćepovićeve poezije, sumnja i ironija jedine su preostale tačke oslonca“, kazao je Radoman.
