Kada živimo vrijeme raspleta, a ovo, dodao je Šehović, jeste vrijeme ne političkog nego civilizacijskog raspleta u Crnoj Gori, onda nemamo luksuz da stojimo po strani i da sa galerije posmatramo političke procese.
„Pred nama jeste lak izbor, ali i nimalo lak zadatak. Neće pobjedu donijeti ni SD ni DPS, niti bilo koja druga partija ili pojedinac. Pa ni sam Milo Đukanović. Desiće se jedino ako svi budemo uradili onoliko koliko možemo. Odnosno onoliko koliko moramo, ako želimo da budemo dostojni izazova sa kojima se društvo suočava i odgovorni prema generacijama koje dolaze“, istakao je Šehović.
Nemamo pravo, po riječima lidera SD-a, da budemo ljuti na nekoga ili na nešto, pa čak iako imamo za to valjan razlog.
„Već svi koliko nas ima moramo zasukati rukave i ne dozvoliti tzv. pokajničkim pomiriteljima, časnim spasiteljima i ekonomskim preporoditeljima, a čitaj vazalima tuđih država, čitaj dojučerašnjim piromanima koji nam se danas predstavljaju vatrogascima, da ukradu budućnost Crnoj Gori, da dokrajče i dokusure ono što za prethodne dvije i po godine nijesu stigli. Zato je ulog velik. Najveći je od referenduma na ovamo. I nije ni lični. Ni partijski. Nego državni. Istorijski“, naglasio je Šehović.
Baš zato što znamo da će istorija suditi djelima koja činimo danas, saopštio je dalje Šehović, SD nije imao ni najmanju dilemu.
„Nije kalkulisao. Nije gatao. Nije se cjenkao. Nije ucjenjivao. Nego je bez zadrške donio jedinu racionalnu i i državno odgovornu odluku, da jasno i glasno podrži gospodina Đukanovića kao jedinog opozicionog kandidata, kandidata pristojne i državno odgovorne Crne Gore, koji realno može da pobijedi na ovim izborima. I da ponovo, a ne bi mu bio prvi put, uz našu pomoć okrene točak istorije u ovoj državi. Da Crnu Goru vrati sebi, svojoj građanskoj, antifašističkoj i evropskoj orijentaciji. Kako bismo konačno prestali da se stidimo tuđe sramote, sramote onih koji od 2020. godine do danas otvoreno vode anticrnogorsku politiku“, kazao je Šehović.
Šehović je dalje naglasio da je Crnoj gori potreban novi konsenzus i kompromis, ali za i u interesu Crne Gore, a ne protiv Crne Gore.
„Da. Crna Gora treba okupljanje. Ali ne u nacionalne torove, nego oko građanskih i sekularnih vrijednosti, oko vrijednosti koje jačaju a ne onih koje potkopavaju njenu državnost. Da. Crna Gora treba pomirenje. Ali stvarno a ne lažno pomirenje, koje stavlja znak jednakosti između antifašizma i fašizma, patriotizma i primitivizma, sekularizma i klerikalizma, nauke i dogme, dželata i žrtve. Da. Crna Gora treba da se mijenja. Ali ne i da se ruši. Trebaju nam promjene na bolje, a ne na gore. Promjene koje obezbjeđuju prosperitet, a ne one koje nas uvode u haos. Da. Možda nam treba i razgradnja devijacija koje su bile prisutne u prethodnom sistemu vladanja. Ali zasigurno ne i razgradnja države i njenih temeljnih vrijednosti“, zaključio je Šehović.
