U izdanju Matice crnogorske iz štampe je izašla knjiga „Sjećanja jednog diplomate“ autora Branka Lukovca.
Djelo je podijeljeno u 16 poglavlja, a urednik izdanja je Marko Špadijer. Poglavlja knjige hronološki prate životne etape ovog istaknutog crnogorskog diplomate, donoseći detalje susreta sa mnogim istaknutim svjetskim političarima: Indirom Gandi, Fidelom Kastrom, Nelsonom Mendelom, Vilijem Brantom, Jaserom Arafatom, Butrosom Galijem, Perezom De Kueljarom, Leonidom Brežnjevim, Žakom Širakom, Sandrom Pertinijem, Muamerom Gadafijem, Sadamom Huseinom i mnogim drugima.
Bogata i izuzetna karijera crnogorskog diplomate Branka Lukovca, kako ističu iz Matice crnogorske, omogućila mu je priliku da iz šire perspektive sagleda kretanja na nacionalnom, regionalnom i globalnom planu.
„Dobijao sam informacije i svjedočio o inicijativama, stavovima ili odlukama koje su imale, ili mogle imati, uticaj na važne procese koji su se odigravali u Crnoj Gori, SFRJ i regionu. Neke od takvih prilika, koje su se činile važnim, ali se o njima malo znalo ili govorilo, našle su mjesto u ovim sjećanjima“, navodi Lukovac u predgovoru knjizi.
Dio zapisa u knjizi Lukovac je napisao još dok je bio na dužnosti ambasadora Crne Gore u Zagrebu, a usljed kvara računara djelovi građe su nestali.
Autor kaže da nije „planirao da to bude knjiga, već neka vrsta zapisa ili crtica iz života“, namijenjenih porodici.
Od studentskih dana u Beogradu pa do penzionisanja Branko Lukovac je proveo na poslovima međunarodne saradnje i u diplomatiji. Do zemljotresa 1979. godine, kada učestvuje u formiranju prvog ministarstva spoljnih poslova SR Crne Gore,bavio se organizovanjem jugoslovenske saradnje sa UNESCO-om.
Nakon dolaska u Crnu Goru koordinira prihvatanje inostrane pomoći i uspostavljanje saradnje sa stranim državama. Slijedila je diplomatska dužnost u Tanzaniji i povratak u jeku tzv. antibirokratske revolucije i rušenja SFRJ. Ubrzo napušta poziciju pomoćnika saveznog ministra inostranih poslova i odlazi sa „Montexom“ u Južnu Afriku. Nakon raskida crnogorske vlasti sa politikom Slobodana Miloševića vraća se u Crnu Goru i snažno angažuje za nezavisnu, suverenu Crnu Goru.
Do penzionisanja je bio član Vlade Crne Gore, ministar vanjskih poslova i član Vlade Državne zajednice SCG, ambasador Crne Gore u Italiji i Hrvatskoj. Učestvuje aktivno u Pokretu za nezavisnu, evropsku Crnu Goru čiji je bio koordinator.