Iako smo pisali već o tome zbog čega internet ne mora nužno biti loš po našu djecu, priznajem da se svaki put naježim kada u moru vijesti uočim priču o kobnoj posledici koju je po jedno dijete imalo online nasilje.
Činjenica da imam dijete koje je u “osjetljivom” uzrastu, tačnije onom kada ulazi u svijet Interneta, sve dodatno pojačava, a neprestano ponavljanje priče koja se odnosi na pravila lijepog ponašanja na Internetu pretvara me u najdosadniju majku ikada. Svjesna sam da sam zbog toga ponekad isuviše naporna svom djetetu, ali sigurna sam da će me svaki roditelj razumjeti - naročito oni koji, prema podacima istraživanja koje smo sproveli prošle godine, spadaju u 49% onih koji vjeruju da bi djeca bez njihovog nadzora bila izložena nasilju na Internetu.
Kako bih bila sigurna u vezi sa tim koji pristup djetetu je najbolji kada je riječ o ovoj temi, a i da bih bar malo umirila sebe i sopstvenu paranoju, odlučila sam da i ovog puta potražim savjet stručnog lica - Mine Gazivode, specijaliste medicinske psihologije, zaposlene u Kliničkom centru Crne Gore. Koje smjernice sam dobila od nekoga ko je ekspert u ovoj oblasti, dijelim sa vama u nastavku.
Šta je online nasilje?
Hajde da za početak razjasnimo šta sve spada pod online nasilje: Riječ je o pojmu kojim se objašnjava namjerno nanošenje štete drugome, upotrebom online tehnologije i komunikacija. Vršnjačko nasilje u tom smislu, uključuje brojna ponašanja sa namjerom povređivanja druge osobe: podsticanje mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, izopštavanje, uhođenje, vrijeđanje.
Mina mi je objasnila i to da nasilje ne mora uvijek biti direktno, već da se nekad može dešavati i preko posrednika koji čak ni ne mora biti svjestan da doprinosi nasilju: Posrednik u nasilju postaje ona osoba koja svjesno ili nesvjesno odaje lične podatke ili druge informacije od značaja za žrtvu, koje mogu biti zloupotrebljene.
Kako mi je Mina dalje otkrila, istraživanja govore da među mladima ipak dominira direktni vid intenet nasilja kao i da nasilnik često ostaje anoniman. Zbog toga ćemo ovoga puta primat dati direktnom vidu online nasilja.
Zbog čega se ponekad teže uviđaju posledice koje online nasilje može imati?
Za razliku od posledica fizičkog nasilja, kojih smo svi svjesni, kod online nasilja je situacija nešto drugačija: Bez fizičkog kontakta, mladi ljudi teže uviđaju i razumiju posledice koju njihove riječi i postupci mogu nanijeti drugoj osobi. Nasilje na internetu često podrazumijeva da je identitet nasilnika skriven ili zamaskiran, zbog čega dijete ima utisak manjeg stepena odgovornosti za svoje ponašanje i vjeruje u manji stepen načinjene štete.
Razloga za to su dva: Sa jedne strane ovo se pravda time da stvarna reakcija žrtve nekada izostaje u trenutku dok se nasilje dešava, pa nasilnik nema direktnu i automatsku potvrdu o posledicama, niti ima uvid u stepen patnje koji se nanosi drugome. Sa druge strane, nasilnik vjeruje da mu anonimnost obezbjeđuje potpunu sigurnost, a socijalne norme koje važe u stvarnom svijetu gube na značaju tamo gdje se ljudi zapravo ne srijeću i ne vide tokom komunikacije.
S obzirom na to da mi je ovo sve imalo smisla, prešli smo na potvrdu ne tako lijepe činjenice - koliko posledice online nasilja mogu biti opasne: Žrtva je izložena znatno većem broju “posmatrača”, u poređenju sa onim koji se slučajno zateknu u dvorištu škole ili u razredu dok se nasilje dešava. Takođe, kod nasilja na internetu pisana riječ ostaje dokumentovana i žrtva joj se može uvijek iznova vraćati, dok se u direktnom, verbalnom obliku nasilja sam sadržaj uvrede češće zaboravlja, čak i onda kada osjećanje povrijeđenosti, stida ili tuge nastavi da postoji.
Vjerovatno već i sam pretpostavljaš šta je najgore od svega: Najstresnija činjenica je što se od nasilja na intenetu ne može “pobjeći” u sigurnost svog doma. Ono nije ni vremenski ni prostorno ograničeno. Ono se može desiti i u okruženju koje se ranije doživljavalo bezbjednim i u kojem se upravo tražila i nalazila utjeha.
Kontrolisanje online prisustva djeteta - da ili ne?
Znam šta bi mi moje dijete “kao iz topa” odgovorilo, ali ja se ipak dvoumim. Povjerenje postoji, bliskost između nas je izgrađena, a koliko razgovaramo na temu bezbjedne upotrebe Interneta, o tome bolje da ti ne pričam.
Ovu moju dilemu razriješila je Mina time što mi je rekla da je uvođenje nadzora i kontrole u početku skroz u redu, pa čak i poželjno: Računar je poželjno postaviti u dnevni boravak, a njegovu upotrebu ograničiti na određeno doba dana i trajanje ne duže od dva sata. Pristup internetu je u redu nadgledati dok god se ne pokaže da su djeca spremna suočiti se s opasnostima koje prijete u tom okruženju, najprije tako što će znati da ih prepoznaju, a potom i kako na njih adekvatno da reaguju i zaštite sebe.
Pored ovoga, ona dalje ističe nešto možda još bitnije: Dijete koje u roditelju prepozna osobu od povjerenja, uz koju će se osjećati bezbjedno i sigurno, i sa kojom će moći da podijeli svoja neprijatna, povređujuća i bolna iskustva onda kada se ona dese, ima mnogo manji rizik od trajnih posledica po funckionisanje i ukupno psihološko zdravlje.
Znamo svi koliko je prevencija važna kada su u pitanju brojne životne situacije, pa tako i kada je riječ o online nasilju. Ja moram priznati da, nakon što me Mina pripremila i otklonila brojne nedoumice koje sam imala, osjećam olakšanje i sigurnost u vezi sa svim daljim koracima koje treba sprovesti kako bismo upoznali i zaštitili dijete od online nasilja.
Za naredni susret Mina i ja smo se dogovorile da pričamo o tome kako prepoznati nasilje na Internetu i šta uraditi ukoliko se ispostavi da je naše dijete žrtva ovog vida nasilja. Naravno da ću sve savjete podijeliti sa tobom, a do tada, nadam se ćeš me shvatiti kad kažem kako nikad nije isuviše rano za razgovor sa djetetom na ovu temu. Baš kao ni za premještanje računara tako da ti njegov ekran uvijek bude u vidnom polju. :)
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Prošle godine, kompanija je pokrenula i portal www.stemedukacija.me, na kojem se možeš informisati o svim besplatnim prilikama namijenjene mladima koje kompanija stvara u Crnoj Gori.
