Zdravlje

Analiza: Bloomberg

Šta nije bilo u redu kod testiranja vakcine protiv Covid-19

Veća posvećenost testiranju i sagledavanje većeg broja opcija dovela bi do kvalitetnijih i bržih rješenja. Mnogo vremena je potrošeno, ali još nije kasno da se preduzmu neki od ključnih koraka koji bi mogli da ubrzaju proces imunizacije na globalnom nivou.

Šta nije bilo u redu kod testiranja vakcine protiv Covid-19 Foto: Foto: Justin Tallis/Agence France-Presse
Prevod Portal Analitika
Prevod Portal AnalitikaAutor
Bloomberg Izvor

Ako postoji nešto zajedničko kada su u pitanju greške u američkom odgovoru na Covid-19, to je bila zapanjujuća količina rasipanja. Naši čelnici rasipali su vrijeme, kao i povjerenje javnosti, ali i ekonomske i emocionalne resurse građana. I propustili su šansu da se bave pravom naukom, testirajući ljekove i vakcine na način koji služi javnom interesu, a ne interesu farmaceutskih kompanija.

Nema sumnje da će Covid-19 vakcine i terapije spasiti mnoge živote. Ali ne radimo brojne naučne studije koje su potrebne za određivanje najboljih vakcina i terapija kako bismo spasili što je više moguće života i smanjili broj sedmica tokom kojih ćemo da preživljavamo do sada neviđena socijalna i ekonomska ograničenja. Ipak, nije kasno za promjenu kursa.

Nije kasno, na primjer, da se testira mogućnost koju su neki ustanovili da bi povratak u normalu mogao potrajati nekoliko mjeseci ako se vakcina Pfizer daje jednom injekcijom. Iako su klinička ispitivanja utvrdila sigurnost i efikasnost uz dvije doze, zaliha nedostaje i postoje neki dokazi da jedna doza pruža određenu zaštitu.

Kompania bi mogla da testira ideju odabirom grupe dobrovoljaca u ranom predstavljanju kako bi napravili jedan krug vakcinisanja i uporedili ih s onima koji su dobili dvije doze, kaže Piter Bah, ljekar i direktor laboratorije ljekove u Memorial Sloan Kettering Cancer Centru. Ovaj proces bi bio jedini način da se opravda davanje jedne doze vakcina.

Kaže da se takođe drži preporuke koju je dao u septembru, da se vakcine testiraju jedna u poređenju s drugim. Mnogo je validnih podataka koji bi mogli brzo da budu prikupljeni s obzirom na to da se u fazi ispitivanja nalazi više od 40 vakcina, s mnogo različitih tehnoloških pristupa. Neki koriste neaktivni virus, drugi dijelove virusa, a treći virusnu DNK obloženu raznim vrstama bezopasnih virusa.

Tu su i dvije za sada najefikasnije, koje koriste posredstvo RNK. Kao što su mi istraživači rekli prošlog proljeća, neke od ovih vakcina mogle bi na bolji način da zaštite ljude koji spadaju u visoko rizične kategorije od smrtnih slučajeva, dok bi druge mogle biti bolje za sprečavanje širenja virusa kod osoba kod kojih je nivo rizika od smrtnosti niži. Neki će biti jeftiniji i lakši za proizvodnju. Neki će izazvati manje nuspojava. Pfizerov proizvod zahtijeva izuzetno hlađenje; drugi ne. Jedan od izuma koji se testira može čak da funkcioniše kao oralna vakcina, a ne kao injekcija.

Prve vakcine koje Administracija za ljekove i hranu (FDA) odobrava možda nijesu najbolje za postizanje imuniteta u cijelom svijetu. Kako je STATnews izvijestio u septembru, nekoliko „kornjača“ je takođe u trci, od Mercka i Sanofija, a izgledaju veoma snažno.

„Ne gubite ništa ako vakcinišete pedeset hiljada ljudi Pfizerom naspram onoga što radite uz J&J“, kaže Bah. „To ne znači da rasipate Pfizerove vakcine“. Takvi testovi bili bi u javnom interesu, osiguravajući da dobijemo maksimalnu količinu podataka u minimalnom vremenu.

Način na koji klinička ispitivanja obično funkcionišu, kompanije osmišljavaju svoja ispitivanja u okviru određenih ograničenja koja su uspostavili regulatori poput FDA. Ali ne mora da bude tako. U ovoj situaciji bez presedana, trebalo bi da imamo mnogo ujednačenije standarde za naučna ispitivanja. U stvari, prošlog juna FDA je iznijela neke standardne eksperimentalne smjernice za proizvođače vakcina, kaže Bah.

„To je potpuno zanemareno“.

Obavezni standard mogao bi da nam dâ prijeko potrebne informacije o tome koliko dobro takve novoodobrene vakcine Pfizer i Moderna štite od asimptomatske infekcije i time nam svima pomažu u postizanju imuniteta krda. Istraživači koji bi redovno testirali Covid-19 to bi nam rekli, ali Pfizer i Moderna nijesu prikupili te podatke.

Tokom testiranja koje sprovodi AstraZeneca prikupljali su se podaci o asimptomatskim slučajevima, iako je proces bio uskraćen zbog ozbiljne greške u doziranju. No, subjekti u traženju kontakata čak bi mogli da nam pomognu da naučimo mogu li vakcinisani da prenose tihe infekcije na druge. To nijesu uobičajeni postupci, ali ni ovo nije normalna situacija.

Druga misterija koja se nazire je koliko dugo traje imunitet izazvan vakcinom. Najbolji način da se nauči o dugoročnoj sigurnosti i djelotvornosti je održavanje placebo kontroliranih ispitivanja. Ali Pfizer već govori o okončanju procesa davanjem ljudima iz kontrolne grupe vakcine. Ovakav gest se može činiti altruističnom, ali u njemu postoji sebična strana: podrivanje sposobnosti neprestanog dobijanja podataka i otkrivanja rjeđih sigurnosnih problema.

Ista ideja odnosi se na lijek koji bi mogao da liječi Covid-19, a koji bi trebalo da bude testiran u standardizovanom sistemu dizajniranom za našu korist. Prošlog proljeća odobren je, na primjer, antivirusni lijek Remdesivir s minimalnim podacima o efikasnosti, vremenu i doziranju. Pokazao se kao razočaravajući.

Javnost je toliko izmorena da smo zahvalni na bilo kojem tračku nade i neskloni preispitivanju nečega što bi okončalo pandemiju, iako farmaceutske kompanije u ovome vide sjajne prilike. One zaslužuju neke pohvale, ali ne onoliko koliko javnost zaslužuje najbolju moguću kampanju javnog zdravstva. To nije bio standard u 2020. godini, ali nije kasno da se uradi bolje.

Portal Analitika