Međutim, Vlada premijerke Ane Brnabić nije odredila koja društva i udruženja će dobiti novac, već je odlučila da se sredstva rezerve raspoređuju generalnom sekretarijatu Vlade, a izvršilac ove odluke je Ministarstvo finansija.
Javno a tajno
To znači da generalni sekretarijat Vlade treba da ima spisak kojim udruženjima da uplati novac - jer se ta Vladina odluka ne može drugačije realizovati. Problem je što ta odluka sekretarijata nije javna iako je novac, koji se uplaćuje crnogorskim Srbima, javni - iz budžeta Srbije koji pune svi građani Srbije.
Zapravo, ideja za poklanjanje novca nije potekla od Vlade Srbije i premijerke, već od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji je nekoliko dana prije ove Vladine odluke, iznerviran što su visoki crnogorski zvaničnici konstatovali da se Srbija miješa u unutrašnje stvari Crne Gore, izjavio da će pomagati Srbima u Crnoj Gori finansijski.
Dakle, Vlada, generalni sekretarijat i ostali u nizu su samo izvršioci predsjednikove ideje kojoj niko ne smije da se suprotstavi, a nema uslova da joj oponira jer je u momentu donošenja te odluke parlament Srbije bio raspušten i izborna kampanja je bila u toku.
Podjela novca bez javne kontrole
Zato nema nikoga da barem podsjeti koliko su novca ta društva i udruženja dobila na regularnim konkursima za programe za dijasporu koje objavljuje Ministarstvo kulture i Uprava za dijasporu koja je dio Ministarstva spoljnih poslova. Nema ni stvarne kontrole u realiziciji tih projekata, jer iako je novac iz budžeta, nema osobe kojoj bi se moglo uputiti pitanje da li neko nadgleda projekte za koje je novac dobijen.
Zakon o dijaspori i Srbima u regionu predviđa da su korisnici sredstava dužni da nadležnom Ministarstvu podnesu izveštaj 30 dana nakon realizacije projekata, a nije vjerovatno da bilo koje Ministarstvo u Srbiji ima taj izvještaj.
Od Srba po profesiji koji dolaze iz Crne Gore u Beograd nikada se nije čulo koliko su ti projekti poboljšali njihov položaj, ali se stalno čuje kuknjava kako im je teško što su Srbi. Što je novca iz Srbije više, oni više kukaju da je njihov položaj sve gori. Koliko će tek njihov položaj biti bezizlazan kada na račune legne ovih 1,64 miliona evra.
Tajminzi pokazuju da je novac dat za predizborne potrebe
Da su motivi pomoći Srbima predizborne prirode, pokazuje činjenica da je je odluka Vlade Srbije o ogromnoj jednokratnoj pomoći uslijedila samo dva dana nakon video sastanka Andrije Mandića sa Aleksandrom Vučićem na kojoj je lider Nove predstavio plan koji predviđa zajedničku listu svih srpskih organizacija na predstojećim parlamentarnim izborima.
Mandić je 19. maja, kako je zvanično saopšteno iz Nove srpske demokratije, nakon video sastanka sa Aleksandrom Vučićem, osim jedinstvenog nastupa svih srpskih organizacija, najavio i ekonomski plan za izbore koji predviđa čvrsto ekonomsko vezivanje za Srbiju.
- Srpske organizacije su jedinstvene, zajednički ćemo pobijediti na narednim izborima, rekao je Mandić na video sastanku sa Vučićem.
Pobjeda je tada pisala da Mandićev stav o zajedničkom nastupu svih srpskih organizacija uključuje listu pod nazivom ,,za odbranu svetinja“ koji bi osim stranaka uključivao i srpske intelektualce i predstavnike institucija kulture.
U javnosti ta potencijalna izborna lista se već naziva ,,Vučićeva lista“ a njeni činioci bi osim Demokratskog fronta mogli biti i Prava Crna Gora Marka Milaćića, Ujedinjena Crna Gora Gorana Danilovića, Srpski nacionalni savjet Momčila Vuksanovića, predstavnici Matice Srpske, kao i medija bliskih DF-u.
Slučaj ,,Srpska kuća”: Vlada Srbije vlasništvo prebacila na 27 osnivača
Vučićeva ogromna jednokratna pomoć srpskim organizacijama nije jedina velika novčana pomoć koja je od strane Vlade Srbije upućena srpskim organizacijama u Crnoj Gori. Najveća je svakako osnivanje Srpske kuće koja je srpske poreske obveznike koštala 3,36 miliona eura.
Naime, Kompanija „Neksan“, čiji je biznismen Miodrag Daka Davidović osnivač i vlasnik, Vladi Srbije je, za 3,36 miliona eura prodala više od 1.300 kvadratnih metara poslovnog centra, koji su do bili u vlasništvu kompanije.
Time je Vlada Srbije, u objektu na jednoj od najatraktivnijih lokacija u Podgorici, postala vlasnik suterena, prizemlja i prvog sprata ukupne površine od 1.258 kvadrata, kao i garažnog prostora sa 21 parking mjestom.
No, Vlada Srbije je odmah nakon osnivanja to svoje vlasništvo podijelila na 27 osnivača ,,Srpske kuće”(!)
Na spisku osnivača ,,Srpske kuće” se, kako je ranije objavljeno, nalaze akademik prof. dr Zoran Lakić, prof. dr Božidar Bojović, prof. dr Novo Vujošević, Ranko Jovović, prof. dr Vladimir Božović, prof. dr Drago Perović, dr Strahinja Bulajić, dr Momčilo Vuksanović, dr Budimir Aleksić, dr Vukić Ilinčić, dr Vasilije Radulović, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Novica Đurić, Gojko Raičević, Vladislav Bojović, Blažo Papović, Veselin Rakčević, Bećir Vuković, Milorad Kadić, Pero Radonjić, Nebojša Strugar, Nataša Jevrić, Željko Komnenović, Goran Kiković, Dragica Perović i direktor Emilo Labudović.
Većina osnivača su iz Demokratskog fronta.
