U subotu 27. marta teatarske kuće u Crnoj Gori i širom planete obilježiće Svjetski dan pozorišta. Najveći praznik teatra organizuje Međunarodni pozorišni institut širom svijeta na datum kada je 1962. godine otvoren Teatar nacija u Parizu.
Svake godine na ovaj dan, pozorišta u svijetu, nacionalni centri Međunarodnog pozorišnog instituta i cjelokupna internacionalna teatarska zajednica, organizuju razne aktivnosti, od kojih je najvažnija tradicionalna međunarodna poruka koju, na poziv Instituta, piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.
Svjetski dan pozorišta je prilika za teatarske djelatnike da podsjete javnost na snagu scenskih umjetnosti i stvaralaštva koje proizilaze iz kolektivnog kreativnog čina.
Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje 21. vijek
Ove godine poruku je uputio istaknuti grčki autor i pozorišni reditelj Teodoros Terzopulos (Theodoros Terzopoulos).
“Može li pozorište čuti poziv za pomoć koji nam naša vremena upućuju u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u svoju privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije na svim poljima života”, naveo je on u poruci.
Upitao je i da li je pozorište zabrinuto zbog ekološke destrukcije, globalnog zagrijavanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, sve češćih šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda.
“Može li pozorište da postane aktivni dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči s ovim problemom. Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje 21. vijek u kojem se ljudima manipuliše zbog političkih i ekonomskih interesa, uz pomoć medija i kompanija koje oblikuju mišljenje”, pita Terzopulos.
Kako dodaje, društvene mreže, koliko god da olakšavaju komunikaciju, postale su njen veliki alibi, jer pružaju potrebnu sigurnu distancu od Drugog, sveprožimajući strah od Drugog, drugačijeg, Stranca, dominira našim mislima i djelima.
“Može li pozorište funkcionisati kao radionica za suživot različitosti, ne zanemarujući krvareću traumu? Krvareća trauma nas poziva da rekonstruišemo mit. I, riječima Hajnera Milera: „Mit je agregat, mašina kojoj se uvijek mogu priključiti nove i različite mašine. On prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne eksplodira u kulturnom polju”, a ja bih dodao – i u polju varvarstva”, istakao je Terzopulos.
0Grčki umjetnik pita se i mogu li reflektori pozorišta osvijetliti društvenu traumu i prestati da zavaravajuće osvjetljavaju sami sebe.
“Pitanja koja ne dozvoljavaju konačne odgovore, jer pozorište postoji i opstaje zahvaljujući neodgovorenim pitanjima. Pitanja koja pokreće Dionis, prolazeći kroz svoje rodno mjesto, orkestar antičkog pozorišta, i nastavljajući svoje tiho izbjegličko putovanje kroz ratne pejzaže, danas, na Svjetski dan pozorišta”, kaže Terzopulos.
Pogledajmo, kaže, u oči Dionisa, ekstatičnog boga pozorišta i mita, koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, djeteta dvaput rođenog – od Zevsa i od Semele, nosilaca fluidnih identiteta, ženskih i muških, gnjevnih i blagih, božanskih i životinjskih, na granici između ludila i razuma, reda i haosa, akrobate na granici života i smrti.
“Dionis postavlja suštinsko ontološko pitanje: „O čemu se tu zapravo radi?“ – pitanje koje stvaraoca podstiče na sve dublje istraživanje korjena mita i mnogostrukih dimenzija ljudske enigme. Potrebni su nam novi načini pripovijedanja usmjereni ka njegovanju sjećanja i oblikovanje nove moralne i političke odgovornosti, kako bismo izašli iz višestruke diktature savremenog srednjeg vijeka”, zaključio je Terzopulos.
Skica za portret umjetnika
Teodoros Terzopulos je grčki reditelj, pedagog, pisac, osnivač i umjetnički direktor Attis pozorišta, pokretač Pozorišne olimpijade i predsjednik Međunarodnog komiteta Pozorišne olimpijade.
Razvija koncept pozorišta kroz tehnike dionizijskog zanosa kako bi otkrio nevidljivo i nesagledivo. Njegov pristup ističe tragične dimenzije teatra, dajući glas pozorištu koje se rađa iz dubina. Ovaj neobični pristup, koji prkosi svakoj akademskoj kategorizaciji, posjeduje sopstvenu autonomiju. Njegovu metodu ne karakteriše samo rad na antičkoj grčkoj tragediji već i na raznovrsnim poetskim tekstovima.
Putujući svijetom više od 40 godina, neumorno istražuje ljudske vizije i njihovu istoriju, usmjeravajući se na susret sa Drugim, u kojem prepoznaje sebe. Tokom proteklih 40 godina, Terzopulos i Attis pozorište izveli su 2300 predstava na najprestižnijim međunarodnim festivalima i scenama širom svijeta.
Terzopulos je osmislio i utemeljio jedinstvenu glumačku metodu, koja se sastoji od niza fizičkih i glasovnih vježbi usmjerenih na razvoj osnovnih elemenata glumačke prakse. Njegov metod i pristup antičkoj grčkoj tragediji predaju se na više od trideset akademija dramskih umjetnosti, instituta i odsjeka klasičnih studija širom svijeta.
Njegov metod i rad detaljno su proučavali istaknuti pozorišni istraživači, a objavljene su knjige na grčkom, engleskom, njemačkom, kineskom, turskom, ruskom, poljskom, korejskom, mandarinskom, italijanskom, francuskom, mađarskom, gruzijskom, španskom i arapskom jeziku. Knjiga o njegovoj metodi, pod nazivom „Povratak Dionisa“ (The Return of Dionysus), objavljena je 2015. godine i do sada je prevedena na 15 jezika.
