Uvjerena je da odgovorni u nekim državnim organima svjesno prenebregavaju zakon i rade za interese njenog bivšeg muža, koji proganjanjem, uhođenjem, prijetnjama, ucjenama, a od skora i fizičkim zlostavljanjem njihove kćerke, koja ima nepune četiri godine, pokušava da je „disciplinuje“ i njen život, iako su razvedeni, drži pod kontrolom.
“Plašim se za sebe i kćerku. Došla sam u situaciju da vjerujem da nam samo mediji mogu pomoći, jer od državnih organa doživljavam samo neadekvatne ili čak i izostale reakcije u situaciji gdje smo ugrožene i ja i dijete”, rekla je ona za Pobjedu.
Njenu ispovijest, prošle sedmice objavio je i Portal Antena M, ali, kako nam je potvrdila, institucije su i na to ostale nijeme.
I socijalni radnik uz nasilnika
Njen bivši suprug, s kojim nije dugo ostala u braku, kada su se u avgustu 2021. godine rastali zaprijetio je da će joj vezama koje ima oduzeti dijete, dobiti puno starateljstvo i on odlučivati da li će joj dozvoliti da gleda kćerku „možda, jednom nedjeljno“. Djevojčica je tada imala godinu i po dana.
Da se to može i dogoditi, „prijateljski“ je tada upozorio i prijatelj njenog bivšeg supruga i njegove familije, službenik Centra za socijalni rad, koji je pozvao telefonom i „objasnio“ joj da može ostati bez đeteta – „šta onda, šta onda, onda je kraj“, rekao joj je u jednom telefonskom razgovoru…
Iako je institucije upozorila na postupanje ovog službenika i podnijela i prijave nikada nije dobila povratnu informaciju da li je on sankcionisan zbog neprofesionalnog ponašanja i neprihvatljivih i nezakonitih pritisaka koje je pravio na nju.
Prijetnja bivšeg supruga i njegovog prijatelja socijalnog radnika da će joj sud uzeti dijete nije se ostvarila – sud je njoj povjerio starateljstvo nad kćerkom, uz obavezu da i otac ima pravo da provodi vrijeme sa njom, pored ostalog i dio ljetnjeg i zimskog raspusta.
Prvu prijavu policiji podnijela je prije sudskog razvoda, svega nekoliko dana pošto su se razišli, jer je on insistirao da uzme dijete iako je djevojčicu još dojila. Ukazala je tada u prijavi i da se plaši da će joj oteti kćerku, ali i da nema ništa protiv da otac provodi vrijeme sa njom, samo što želi da to bude pod nadzorom…
Prijavila ga je za proganjanje – jer je pratio, presrijetao na ulici, dolazio ispred stana i upadao u stan u kojem živi, prijetio joj i klevetao je i vrijeđao… Presuda je donešena tek sedam mjeseci kasnije, u aprilu 2022. Sporazumnim priznanjem krivice osuđen je tri mjeseca uslovno na godinu dana, a izrečena mu je i jednogodišnja mjera zabrane prilaska bivšoj supruzi. Sudija Rade Ćetković u presudi se pozvao i na Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvenciju).
Ispostavilo se da ni kazna, ni mjera bezbjednosti nijesu postigle svrhu.
Bivši suprug nastavio je da joj prijeti, ona da podnosi prijave, a službe da tihuju… Mimo sudije Ćetkovića, svi ostali su zaboravili na Istanbulsku konvenciju.
Uhvatila se ova mlada žena u sizifovski posao sa crnogorskim institucijama, a od ovog septembra i u borbi za prava svoje djevojčice koja je, kako tvrdi, žrtva fizičkog zlostavljanja svoga oca.
Koprive kao vaspitna mjera
Njena sada skoro četvorogodišnja kćerka ovog avgusta je, kako je to naloženo sudskom presudom, bila kod oca i za to vrijeme je, kategorična je naša sagovornica – bila žrtva fizičkog nasilja – jedna od „vaspitnih“ metoda koju je koristio bila je kopriva. Osim toga, tvrdi sagovornica Pobjede, kćerku je zanemarivao, a nije joj održavana ni lična higijena, što je konstatovano i ljekarskim izvještajima.
Zbog svega toga odlučila je da mu više ne dozvoli da je vodi kod sebe, već je zahtijevala od Centra za socijalni rad da pristupi hitnoj zaštiti djeteta i da se uradi psihološka procjena da li je on sposoban za roditeljstvo.
Krivičnu prijavu podnijela je i policiji 4. septembra za slučaj nasilja i zlostavljanja od strane oca, navodeći da je on zanemarivao zdravstveno stanje njihove kćerke, a da se na njene sugestije da je povede kod ljekara smijao i ignorisao ih… Naglasila je u prijavi i da je on, iako je u Centru za socijalni rad u Podgorici sa njim obavljen razgovor, „nastavio da vodi dijete u crkvene objekte i provodi neadekvatno vrijeme sa njom“. Istakla je i da je tokom video poziva, često pokušavao da provocira situaciju govoreći da njihova kćerka „najviše zna o popovima i crkvama, o molitvama“…
Osim policiji, ovu, kao i više ranijih prijava, uputila je na brojne adrese – od Osnovnog i Vrhovnog tužilaštva, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Skupštine, do ombudsmana, ali bez povratne reakcije.
“Ovo je sigurno 15-20. put u posljednje dvije godine da prijavljujem slične incidente, ali je situacija samo eskalirala. Molim vas da hitno reagujete i zaštitite interese i sigurnost malodobne…”, uzalud je naglasila u prijavi, ističući da bivši suprug sada i tuče njihovu djevojčicu.
Dok je bila kod oca čitav avgust, do 3. septembra, obilazila je dva puta i, kako tvrdi, kćerka joj je i tada govorila da je otac tuče koprivom, što je prijavila i policiji i Centru za socijalni rad, ali ni jedni ni drugi nijesu reagovali?!
Skandalozna odluka tužiteljke
Protiv supruga je u aprilu pokrenula i novi postupak za porodično nasilje, odnosno proganjanje i ugrožavanje, a reakcija tužilaštva je, najblaže – šokantna.
Sudeći prema odluci tužiteljke Marije Kažić, procijenila je da je bivšem suprugu ove mlade Podgoričanke bila dovoljna jedna tužba za proganjanje i da, iako je, kako se to kaže povratnik u ovom krivičnom djelu, dovoljno da odgovara prekršajno. Tužiteljka Kažić ili ne zna za Istanbulsku konvenciju, obavezujuću za Crnu Goru ili je to ne interesuje.
Počinila je i težak prekršaj činjenicom da je po ovoj prijavi postupila skoro tri mjeseca od kada je podnešena, iako bi prijave za nasilje u porodici, pogotovo u konkretnom slučaju za ponovljeno krivično djelo proganjanja, trebalo da se stave u hitnu proceduru. Tužiteljka Kažić imala je preča posla.
Od 30. aprila do kraja jula nije reagovala, niti se obratila žrtvi.
Uzaludne su bile urgencije sagovornice Pobjede Vrhovnom i Osnovnom državnom tužilaštvu i Tužilačkom savjetu. U dopisu 23. juna zahtijevala je da se njen predmet ustupi drugom tužiocu, ali – institucije su ćutale.
Nije ih ponukala na reakciju ni činjenica na koju je ukazala u urgenciji – da je pozivala tužilaštvo, a da su joj odgovarali „da je tužiteljka prvih skoro mjesec bila zauzeta, a sada je na odmoru“… Ćutale su institucije i na njenu urgenciju podnešenu u julu.
Konačno, 28. jula, odgovor je stigao od tužiteljke Kažić, preko policije. Obavijestili su je da je tužiteljka navela da nema elemenata krivičnog djela i da će prijava biti procesuirana prekršajno.
Višim tužilačkim instancama, opet se obratila 15. avgusta, nijesu joj odgovorili, a ponovo im je pisala 11. septembra. Tek tada, iz kancelarije Vrhovnog državnog tužilaštva kratko su je obavijestili da je njen slučaj proslijeđen Tužilačkom savjetu na odlučivanje.
Novu pritužbu uputila je 20. septembra, a nju je kvalifikovala i kao žalbu na ćutanje administracije i nereagovanje Tužilačkog savjeta.
“Da je procesuiran kako treba i da je reagovano, moja ćerka ne bi pretrpjela nasilje i ne bi prolazile šta prolazimo trenutno. Ovo je potpuno neprihvatljivo, i smatram da je sramotno kako državni organi postupaju u ovom slučaju. Molim vas da odmah poduzmete odgovarajuće mjere kako biste osigurali pravilan tok ovog slučaja i pružili zaštitu žrtvama nasilja”, napisala je ona.
I, ništa. Sve institucije uporno i istrajno ćute.
“U srijedu se navršava mjesec dana kako sam podnijela krivičnu prijavu za nasilje nad mojom kćerkom. Nažalost, tužilaštvo još nije reagovalo, a nadležnost nije određena, iako se radi o hitnom slučaju. Prvo su u Podgorici prikupljali obavještenja, pa su poslali predmet ODT Pljevlja, pa je ODT Pljevlja vratio predmet. I još čekamo. Novu prijavu za praćenje podnijela sam 13. septembra. Ovaj postupak je zakazan za dva mjeseca, uz samo zabranu približavanja i uznemiravanja. Pitam se zašto je Crna Gora ratifikovala Istanbulsku konvenciju kada se ne pridržava njenih obavezujućih preporuka”, ogorčena je naša sagovornica.
Sudija ne zna za Konvenciju
Novi šok doživjela je u petak, kada je primila presudu Osnovnog suda u Podgorici, donešenu po prijavi njenog bivšeg supruga, koji je tražio da mu sud omogući da sa đetetom provodi vrijeme.
Mlađani sudija Miloš Jokanović, nedavno promovisan u zvanje sudije, očigledno ne zna za Istanbulsku konvenciju ili je zanemaruje, pa je, bez obzira na sve dostavljene dokaze, podneske punomoćnice naše sagovornice o fizičkom nasilju nad djevojčicom i zanemarivanju – presudio da otac ima pravo da je uzima, onako kako je to sud ranije naložio – svakog drugog vikenda, dio raspusta i praznika…
Ili, možda, mlađani sudija vjeruje da je „batina iz raja izašla“, pa blagonaklono gleda na „vaspitnu“ metodu batinanja đeteta koprivom.
Nije tretirao ni dopis Centra za socijalni rad koji mu je, takođe, dostavljen, a koji je predložio „s obzirom na novonastalu situaciju psihijatrijsko-psihološko vještačenje, odnosno preispitivanje roditeljskih kapaciteta, u sudskom postupku“, a nakon što je majka prijavila da je djevojčica trpjela fizičko nasilje od oca, kada je u avgustu bila kod njega.
“Kontinuirano sam dostavljala obilje dokaza i informacija, s nadom da će neko reagovati kako bi se zaštitila dobrobit moje djevojčice. Redovno sam slala fotografije koje ilustruju zanemarivanje higijenskih potreba i osnovnih stvari koje su ključne, ukazivala na njeno odbijanje da ide kod oca, govoreći da je tuče, da je ostavlja, dostavljala dokaze da je izlaže ekstremnom obliku vjerskih obreda i običaja, ali ništa. Sve institucije ostale su gluve na moje apele za pomoć”, ogorčena je sagovornica Pobjede.
Bivšem suprugu Sud za prekršaje izrekao je u septembru mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i kontaktiranja nekadašnje supruge – i to je, za sada, jedino što su institucije uradile. Čitav slučaj sveden je na nivo prekršaja, iako se radi o povratniku koji je godinu ranije krivično osuđen za ista djela.
“Zahvaljujući čekanju institucija, moje dijete je pretrpjelo nasilje o kom govori neprestano”, nemoćno konstatuje je mlada majka.
Iz Centra za socijalni rad, kako proizilazi iz odgovora službenice Marice Stijepović, ne mogu da spriječe oca da uzima dijete bez sudske odluke, odnosno da mu oni ne mogu uskratiti roditeljsko pravo. Nije pomogao ni izvještaj psihologa, nakon razgovora sa djevojčicom
Istanbulska konvencija, koju je Crna Gora potpisala 11. maja 2011. godine, a ratifikovala 2013, prvi je pravno obavezujući međunarodni instrument u Evropi u oblasti nasilja nad ženama i nasilja u porodici.
Ekspertska grupa GREVIO, koja radi monitoring primjene Konvencije, prvi izvještaj za Crnu Goru objavila je 15. oktobra 2018. godine. Jedna od ključnih preporuka bila je da je neophodna sistemska i obavezna „inicijalna obuka za sudije o različitim pojavama nasilja nad ženama, njihovom otkrivanju i uzrocima, kao i sprečavanju sekundarne viktimizacije“.
Slučaj sagovornice Pobjede nedvosmisleno ukazuje da tužioci i sudije nijesu upoznati sa preporukama GREVIO i da je neophodno da se organizuju njihove hitne obuke. Ili, crnogorski tužioci i sudije na drugačiji način percipiraju slučajeve nasilja u porodici. Poput socijalnog radnika s početka ove priče, koji je, kao prijatelj bivšeg muža naše sagovornice „dobronamjerno“ objašnjavao da ćuti, jer će joj država uzeti dijete.
Pobjeda je uputila pitanja većini institucija koje su odgovorne za nepostupanje u slučaju naše sagovornice i njene djevojčice
Bez saglasnosti za pasoš
Bivši suprug sagovornice Pobjede odbija i da potpiše saglasnost za izdavanje pasoša njihovoj kćerki, a Centar za socijalni rad, iako mu zakon nalaže drugačije, takođe je odbio, kao neosnovan, zahtjev da izda saglasnost Ministarstvu unutrašnjih poslova za putnu ispravu za djevojčicu.
Upravni sud presudio je 11. maja u korist majke i djevojčice u sporu koji je majka pokrenula protiv Ministarstva rada i socijalnog staranja, zbog odbijanja Centra za socijalni rad Podgorica, kao „organa starateljstva nadležnog prema mjestu prebivališta djeteta“.
No, bez obzira na presudu, podgorički Centar za socijalno staranje opet je 6. septembra odbio zahtjev, zanemarujući, kako kaže naša sagovornica, suštinu izmjena i dopuna Zakona o putnim ispravama i namjeri zakonodavca „da se roditelju koji samostalno vrši roditeljsko pravo olakša izdavanje putne isprave i to u slučajevima kada to iziskuju razlozi hitnosti (npr. liječenje), kada je drugi roditelj nedostupan ili kada se protivi tome“.
