Rođen 1883. u Pragu, Kafka je podizan u jevrejskoj porodici, u ranoj je mladosti bio anarhista, te socijalista, a prvi njegov posao bio je u italijanskom osiguravajućem društvu.
No, sve što je oduvijek želio bilo je – da piše.
To je tvrdio i autor, novinar i kompozitor Maks Brod, koji ipak pored svega toga ostaje najviše upamćen upravo kao Kafkin prijatelj i biograf.
Brod je bio prvi čovjek kojem će Kafka pročitati svoju priču o jednoj bici tokom 1905. godine, a kasnije će ostati i osoba kojoj je književnik ostavio sva svoja djela – uključujući i ona neobjavljena.
“Dragi Maks, moj posljednji zahtjev je da sve što ostavim za sobom, od dnevnika, rukopisa, pisama i drugog, ima da bude spaljeno i nepročitano”, pisalo je u Kafkinoj poruci.
Srećom, Brod ga nije poslušao – pa je od 1925. objavio niz zbirki sa Kafkinim djelima. Nažalost, 1933. je Gestapo konfiskovao 20 bilježnica i 35 pisama, što do današnjeg dana nije pronađeno.
“Kada se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu pretvorio u ogromnu bubu”, rečenica je koja otvara “Preobražaj”.
A upravo zahvaljujući “Preobražaju” i “Procesu”, u mnogim jezicima, pa i crnogorskom, ustaljen je termin – kafkijanski, bilo da se govori o atmosferi, ambijentu ili, naposljetku, samom društvenom procesu.
Kafkin opus je raznolik, ali dominira u njemu jaz između pojedinca i društva. Usamljeni čovjek sa porodičnim okruženjem, često anonimnim društvom i na kraju – nezaobilaznom bilokratijom.
Da li je Kafka bio jedan od najvećih pisaca 20. vijeka? Sigurno je da jeste. No, istovremeno, bio je i jedan od najmračnijih – koji za života nije dočekao da bude slavan.
Sve je danas došlo do toga da je Kafka danas popularan i na TikToku, što će stručnjaci objasniti željom, a bolje je reći identifikovanjem mladih ljudi sa mitom o umjetniku autsajderu, izolovanom vizionaru, prorokom iz horora totalitarizma, čovjekom koji je bio toliki perfekcionista da je za života objavio tek mali dio svega što je napisao.
Kafka je preminuo prije 100 godina nakon višemjesečne borbe sa tuberkulozom na klinici u Austriji. No, čitav vijek sasvim je dovoljan da najzad zaključimo – njegovo djelo neće umrijeti, zapravo, čini se da je ono, iz niza najrazličitijih razloga, življe nego ikad prije.
