Milica Vukotić dekanica je Fakulteta za informacione sisteme i tehnologije na Univerzitetu Donja Gorica. U razgovoru za Portal Analitika, govori o svom poslu u sferi kojom još uvijek dominiraju muškarci, ali i o stanju u oblasti rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori,
„Od ukupnog broja studenata i studentkinja na Fakultetu za informacione sisteme i tehnologije na UDG-u, 80% su muškarci. Na studijskom programu Elektrotehnika je taj procent čak 85%, dok je na Geodeziji 75%. Na drugoj strani, na Fakultetu pravnih nauka studira 60% žena, na Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis 50%, a na studijskom programu Primijenjena psihologija 80%. Mislim da ovaj problem nastaje mnogo ranije“, navodi Vukotić.
Ključ je u jednakim šansama
Bitno je, kako ističe, da djevojčice imaju izbor čime će se baviti, baš kao i dječaci.
„Ako žele da budu astronautkinje, mogu da budu astronautkinje; ako žele da budu inženjerke, mogu da budu inženjerke; ako žele da budu sociološkinje, mogu da budu sociološkinje; ako žele da budu domaćice, mogu da budu domaćice. Međutim, ako u svojem djetinjstvu dobijate sve rozo, ako se ne igrate sa autićima jer to je za dječake, ako slušate većinom o muškim naučnicima, čitate muške autore, slušate uglavnom muške bendove, naravno da stvarate imlicitnu pristrasnost o tome što žene mogu i šta im pripada“, naglašava Vukotić.
Zato su, poručuje, žene koje krče put drugim ženama biseri, one pokazuju drugim ženama šta je moguće kada se dobije prilika.
„Ključ je u jednakim šansama“, smatra Vukotić.
Žene na visokim pozicijama tu su zbog svog rada, truda i znanja
Upitana koliko je izazovno biti na poziciji na kojoj je, Vukotić kaže da je posao dekanice jako izazovan, kao i posao dekana.
„Tu pol ne igra neku posebnu ulogu. Važno je da shvatimo da su žene na visokim pozicijama tu zbog svog rada, truda i znanja. Jako je opasno stvoriti predstavu da se žene nalaze na rukovodećim mjestima a da to ne zaslužuju ili da im ta mjesta ne pripadaju“, podvlači Vukotić.
Stava je da je u društvu u kojem žena uvijek pripada nekome: ili ocu ili mužu, u kojem žena ne smije ni da pomisli da zadrži svoje prezime nakon udaje, u kojem se revolucije dižu zbog uvođenja rodno senzitivnog jezika, problem mnogo širi i ozbiljniji od problema ravnopravnosti žena u oblasti informacionih tehnologija.
9
„Ja pokušavam stvari da mijenjam počevši od svog okruženja. Kao neko čiji je životni poziv da edukuje mlade ljude i radi sa njima, i muškarcima i ženama, uvijek se trudim da prenesem poruku da nas raznovrsnost samo može obogatiti“, poručuje Vukotić.
Stoga, kako dodaje, smatra da žene moraju dobiti priliku da svojim radom i zalaganjem pokažu da im pripada isto ono što i muškarcima.
„Mlada Klaudia Goldin dobila je priliku da upiše doktorske studije na prestižnom Univerzitetu u Čikagu, 1963. godine, u vrijeme kada je vrlo mali broj žena upisivao doktorske studije. Ona je prošle godine dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, i to za istraživanje upravo o rodnom jazu i razlikama primanja. Ona je tek treća žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, prva koja tu nagradu nije dijelila, dok sa druge strane imate devedeset muškaraca. Pokazala je šta je moguće, koliko je žena upravo ona inspirisala“, ističe Vukotić.
UDG njeguje ravnopravnost
Na Univerzitetu Donja Gorica žene su na poziciji dekanica na više fakulteta. Vukotić napominje da se UDG, kao institucija koja edukuje mlade ljude, trudi na prvom mjestu da njeguje ravnopravnost.
„Tako primjenjujući određene kriterijume, bez obzira na pol i bilo koju drugu opredijeljenost, kvalitetni kadrovi su na prvom mjestu. Od dvanaest dekanica i dekana, sedam su žene“, naglašava Vukotić.
Kako dodaje, s obzirom da su žene borkinje, one su na tom mjestu dobile priliku da se pokažu i dokažu i svojim radom su zaslužile mjesta koja im pripadaju.
„Šaljemo poruku da rukovodeća mjesta nijesu muška već jednako dostupna za sve. To treba da bude formula cijelog društva“, zaključuje Vukotić.
