Istraživanje je obavljeno analizom slučajeva više od 7.200 pacijenata, kojima je ili ugrađen stent ili su tretirani medikamentima (aspirinima, beta blokatorima, ACE inhibitorima, statinima itd.) između 1997. i 2005. godine, prenosi Rojters.
Praksa većine američkih ljekara je da kod utvrđivanja da su nekome koronarne arterije sužene ili kad im dođe pacijent zbog bola u grudima, odmah pribjegavaju ugrađivanju stenta, umjesto da pokušaju sa inicijalnom terapijom lekovima, koji su sve efikasniji i uglavnom su generični pa nisu skupi.
Takva praksa može se pripisati boljoj zaradi i ljekara i zdravstvenih ustanova na ugradnji stenta, upozorava tim sa Stouni bruka. Za sve troškove jedne takve intervencije osiguravajuća društva ili zdravstveni fondovi ponekad refundiraju i 20.000 do 30.000 dolara, a možda su ti troškovi bili izlišni, upozoravaju stručnjaci pomenutog univerziteta.
Njihov stav je naravno naišao na kritike brojnih ljekara, koji tvrde da ljekovima nikad ne može da se ostvari onakav “kvalitet života” kakav se postiže ugradnjom stenta. Pod time uglavnom podrazumijevaju izostanak bola u grudima, karakterističnog za oboljele od angine pektoris.
Međutim, dr Vilijam Boden iz Medicinskog centra Semjuel Straton u Olbaniju upozorava da se stentom, istina, postiže izvjesno smanjenje anginoznog bola, ali ne uvijek i ne na dug rok - efekat traje između jedne i tri godine. Osim toga i medikamenti deluju protiv anginoznog bola.
(blic)
