Sa velikim zanimanjem odslušala sam zapis panela Položaj žene u crnogorskom društvu u organizaciji NVO ,,Ne damo Crnu Goru“, jer je to bila prilika da se o bliskim temama čuju nove ideje ili makar nazru strategije koje se tiču položaja žena sada i u budućem meritokratskom društvu, kako je najavila moderatorka dr Vesna Bratić, kandidatkinja za rukovođenje novim resorom Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta.
Po imenima žena koje su učestvovale mogla se očekivati zanimljiva priča o stavovima, ličnom putu. Priče jakih i sposobnih žena su uvijek vrijedna iskustva i putokaz za one kojima su potrebne vodilje – uzori, uspješni pozitivni primjeri u stilu „kada je ona uspjela mogu i ja“. Snaga primjera može biti podrška onima koje nijesu toliko sigurne i odvažne, i zbog toga ne treba da se osjećaju manje vrijedne ili manje sposobne... I, zaista, priče uspješnih žena su se čule na ovom stolu. Kao i poznate činjenice koje treba bezbroj puta ponavljati - da žene u Crnoj Gori nemaju ekonomsku nezavisnost, socijalnu sigurnost i da su u pretjerano visokom procentu žrtve nasilja.
I to je mogla biti hvale vrijedna poenta panela. Ali nije tako bilo. Iza maske priče o položaju žena u Crnoj Gori, u prvi plan iskrsnuo je osnovni cilj "ekspertskog“ okupljanja: da se prikaže Vesna Bratić - dugačija od one koju smo imali prilike da upoznamo putem video klipova i skandaloznih statusa i komentara na društvenim mrežama.
Snaga sopstvenog izbora: Nažalost, primarni cilj nadjačale su one druge, kontradiktorne izjave moderatorke, kada je, ponovo i moguće podsvjesno, oslikala vlastiti portret ličnosti.
Od one elitističke da je ovo najljepši sastav koji je ikad bio u ovoj sali, a bogami možda i najpametniji, do one da patrijarhat sam u suštini nema veze sa jednim polom, sa prevladavanjem jednog pola - da jači pol tlači slabiji; da se žene nalaze u onom položaju koji su same izabrale. Da bi, na kraju, buduća ministarka zaključila - da je vrlo često žena ženi vuk.
Znakovita je ta doza narcisoidnosti kada buduća ministarka, na skupu koji bi trebalo da govori o položaju žene u crnogorskom društvu "samosvjesno“ ustvrdi da "Centrevil“ nije vidio – "ljepšeg ženskog sastava“ žena koje su "same izabrale svoj put“.
Nije bilo odgovora na brojna pitanja koje ovakav stav neminovno izaziva. Kako treba da se osjećaju one koje nijesu lijepe, dovoljno jake, sposobne? Da li bespogovorna solidarnost znači gušenje individualizma kod onih koje su svoj položaj same izabrale? I, ne manje važno - kako je meritokratski princip definisala moderatorka Bratić, da li su solidarnost i individualna sloboda jednako binarne vrijednosti kao građanizam i srpska nacionalna pripadnost?
Od ekspertkinje za jezik očekuje se da riječi koje upotrebljava imaju pravo značenje. Zato njen opis termina patrijarhat - da nema veze sa jednim polom - izaziva kontroverze jer se, semantički i značenjski, taj termin upravo koristi za označavanje moći koju muškarci imaju nad ženama i da, raspravljati o patrijarhatu, znači raspravljati o porodici i očinskoj moći i jasno svedenoj ulozi žene u takvom društvu.
Izrečeni stavovi, uz izjavu da se žene nalaze upravo u onom položaju koji su same izabrale, zid patrijarhata - koji drži ograđen veliki broj žena – uzdiže i čini ga masivnijim, visočijim, nesavladivijim.
Rodno nesenzitivni pristup: „Primjena rodno osetljivog jezika je važna, jer odslikava odnose moći, jer se jezikom može stvoriti utisak da su neke funkcije za žene nedostupne“, kazala je, ne tako davno i na jednom drugom skupu, poznata građanska aktivistkinja, Sonja Lokar, predsjednica Evropske asocijacije za rodnu ravnopravnost.
Buduća ministarka misli sasvim drugačije. Odnos prema rodno senzitivnom jeziku moderatorke Bratić je upravo patrijarhalni, favorizujući upravo za muške atribute i doprinosi produbljijivanju isključivosti.
"Ja, recimo, kad se bavim naukom, ne volim izraz žensko pismo, jako je rabljen feminizam i žensko pismo da ne kažem zlorabljen, zloupotrebljavan. Ne postoji žensko i muško pismo, postoje dobri i loši pisci. To kažem ja kao žena“ navela je na panelu Bratić, koja ističe da je, kao profesorica američke i engleske književnosti "vrlo neobična za taj tip profesora“.
"Rodno senzitivni jezik mi nije blizak, krenuli smo u borbu za prava žena sa kraja tanjega, što znači linijom manjeg otpora ... Što znači ako nekoga nazovemo psihološkinja a kući je muž prebije? To apsolutno ništa ne znači, a da ne govorimo o nekim drugim rogobatnim rješenjima tipa - vozačica, trenerica, prevoditeljica, ocijenila je Bratić, tvrdeći da se insistiranjem na rodnosenzitivnom jeziku najčešće služi da se "opravdaju neki projekti, grantovi, neke efemerne stvari i da se, bježeći od suštine, okrećemo formi“.
Bratić dalje pojašnjava zbog čega nije „feminista“: „Upravo zato što mislim da su žene jednako sposobne kao muškarci - nisam feminista. Vjerujem mislim važno je da ste dobar ili loš preduzetnik, novinar, sportista kada se govori o odgovornim ulogama, a ne je li u pitanju muško ili žensko. Ja volim što sam žena, uživam u svojoj ulozi žene, i u svemu što kao žena mogu da doprinesem, ali ne smatram da treba da tražimo neka specijalna prava za žene i specijalne popuste i povlastice ukoliko nismo u stanju da jednako hrabro i uspješno i predano radimo i na teškim zadacima."
Moglo bi se reći, makar samo na prvi pogled, da Bratić hrabro pokušava da se suprotstavi trendovima i da pruži podsticaj samosvjesnim ženama kojima nije potreban rodno senzitivni jezik da bi živjele u iluziji o ravnopravnosti.
Ali, već u sljedećem stavu Bratić negira vlastite stavove o patrijarhatu i rodno nesenzitivni jezik koristi – da bi unizila položaj pojedinih, očito po njenom mišljenju, "nepodobnih žena“.
Izjavom da je žena ženi vuk, koja je parafraza poznate latinske izreke Čovjek je čovjeku vuk / Homo homini lupus est, moderatorka suštinski daje muški pristup poređenja, oduzima vrijednosti žene i nameće atribute muškog roda, one patrijarhalne, naslijeđene generacijama unazad.
Zbog otpora da koriste rodno senzitivni jezik i moderatorka Bratić, ali i panelistkinje su previdjele suštinu i davale ženama neke čudne personifikacije. Kada je neprijateljska i negativna relacija među ženama, onda je žena ženi vuk, a kada se žena bori i uspješna je - onda je žena-lavica.
Jadna vučica, nije zaslužila da bude čak ni primjer nemilosrdnog neprijateljstva, a u istoriji ima i druge simbole - jedna od najpoznatijih bila je vučica Martia, po rimskoj mitologiji, ona koja je svojim mlijekom nahranila braću blizance Romula i Rema, osnivače Rima.
Zašto je samosvjesna žena – lavica, a konkurentkinja – vuk? Obje ženke iz svijeta divljih životinja - i vučica i lavica - jednako su nagonski nemilosrdne, bore se da prežive, opstanu i jednako požrtvovane za svoj soj.
Otkud onda toliko konfuzije kod ekspertkinje za jezik? Možda davanjem muškog pola životinje ženi koja se doživljava neprijateljski, buduća ministarka otkriva i sopstveni psihološki obrazac neprihvatanja žena kao konkurentkinja. Nijesu se čuli pozitivni primjeri niti je bilo priče o ishodima neke međusobne podrške žena, naprotiv čule su se od par njih izjave da su najmanje problema imale radeći u muškom okruženju, dajući time nesvjesno doprinos svojoj tezi da je žena ženi vuk.
I tako, umjesto primjera koji bi bio tačka preokreta, model za prevazilaženje zavisti, osude ili neprijateljstava drugih žena - kao lajt motiv okruglog stola čula se čudna mačistička i nepromišljena formulacija da je najčešće žena ženi vuk.
Selektivna meritokratija: Znakovita je bila i izjava o meritokratiji i pitanju uloge žena: „U budućnosti bi trebalo i hoće biti drugačije – onaj ko neko mjesto zaslužuje ne mora nikoga da poznaje da bi na tom mjestu bio. Ako bude tako, svima će biti bolje. Javno sam rekla da će u mom resoru struka biti prioritet, od samog vrha pa do dna hijerarhijske ljestvice“.
Bilo je očekivano da kandidatkinja za ministarku, ove plemenite nakane pokaže - na ličnom primjeru. Da u realnom životu dokaže kako se izgrađuje društvo vrijednosti i kako se meritokratski odlučuje. No, sama kandidatkinja za ministarku - umjesto principa meritokratije koji deklariše - ima problem sa realnošću. Prije svega - nema reference za četiri resora, ali ima – poznanstvo sa mandatarom. I to ne tako površno: dr Vesna Bratić je preuzela rukovođenje nevladinom organizacijom koju je osnovao baš – mandatar Zdravko Krivokapić.
Je li to taj meritokratski pristup koji Bratić promoviše ili je ipak u pitanju nešto sasvim drugačije?
Provjera stručnosti za četiri resora, obuhvata toliko različite oblasti i politike da predviđa sposobnosti nekog modernog tipa renesansne vizije intelektualke (iako istorija nažalost prepoznaje renesansne intelektualce), pa bi ličnim primjerom odustajanja od nominacije dr Bratić meritorno dokazala da poštuje ono što govori.
Čine mi se sasvim opravdanim pitanja: Da li meritokratski kriterijumi za dr Vesnu Bratić imaju rastegljiv pojam trajanja ili bar određeni datum od kada počinju da važe? Kada se primjenjuju meritorniji principi važi li to samo – za "naše“ ili samo za "njihove“ žene?
Meritokratija naših i vaših medija: Umjesto odgovora, cijeli jedan segment rasprave bio je posvećen - targetiraju medija koji su se usudili da ispituju, meritokratskim načelima, statuse Vesne Bratić na društvenim mrežama.
Saborkinja i članica zajedničke NVO Ne damo Crnu Goru, Ljubica Gojković Vukićević, istovremeno i novinarka televizije Srpskog nacionalnog savjeta, pričala je o užasnoj medijskoj kampanji, tvrdeći da se izjave dr Vesne Bratić tumače zlonamjerno - vade se njeni bajati komentari od prije (čak) godinu dana i predstavljaju kao njen javan i zvaničan stav o društvenim pitanjima i problemima a ne uzimaju kontekst da su to komentari sa njenog fejsbuka, ličnog profila.
Dobro je da nije bilo obrazloženja da je hakovan profil. Izjave su tu, a neke su fejsbučki meritorne, reklo bi se.
Četnici (ne)postoje: Dio "rasprave“ bio je posvećen i odbrani lika i djela buduće ministarke koja je napadana zbog otvorenog podržavanja četničkog pokreta.
Negirajući da četnički pokret uošte postoji 2020. godine Vesna Bratić je, uz pomoć svoje Ljubice Gojković Vukićević, saradnice iz NVO ,,Ne damo Crnu Goru“, poslala sa okruglog stola odgovor Tei Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava, želeći da napravi apsurdnim njene javno iznijete razloge.
Moguće da buduća ministarka i ne poznaje dobro istoriju i savremenu Crnu Goru. Jer, odgovor o postojanju četničkog pokreta Bratić nije morala tražiti daleko: Andrija Mandić, jedan od lidera Demokratskog fronta koji će glasati za novu vladu i kandidatkinju Bratić, ponosi se titulom četničkog vojvode.
A Ravnogorski četnički pokret u Crnoj Gori, po ugledu na iste organizacije u Srbiji i Republici Srpskoj, bio je osnovan 18. aprila 2019. godine, ali je ubrzo zabranjen zbog "izazivanja opasnosti po javni mir i poredak“.
I ovdje dodatno pitanje za rodno senzitivni jezik i vrijednosti: Kako se kaže u ženskom rodu: ja sam četnik, pripadnica četničkog pokreta ili - ženski četnik? Mada, možda u ovom slučaju ne treba insistirati na rodnoj senzitivnosti. Zamislite da je dr Bratić, kada je sebi dala epitet "ženski četnik“ koristila rodnu senzitivnost i sebe nazvala - četnicom, četnikušom ili četnikuljom?
Ostala je na oltar kontradiktornosti neprinijeta još jedna meritorna poslovica: „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“. Opet bi stradala jadna vučica, nije ni za izreku.
