Godinu nakon tih dešavanja, koja su – kako se ispostavilo – bila uvod u kraj tadašnje Vlade, sastali smo se sa nekim od učesnica tog događaja. Naše sagovornice - Rada Matović, Vanja Bulatović, Hasiba Omerović, Milanka Đurović i Aleksandra Šofranac - iz raznih su djelova Crne Gore, no, kako naglašavaju, sve ih povezuje privrženost istim vrijednostima.
Razgovarali smo o brojnim temama, a najprije o tome kako one danas gledaju na prošlogodišnja dešavanja, ali i na koji način doživljavaju to što ni godinu kasnije mnogo toga u vezi sa 5. septembrom nije rasvijetljeno.
"Bilo je pokušaja prisvajanja“
Prisjećajući se svega, Rada Matović iz Herceg Novog ističe kako je Belveder donio pozitivan impuls, te da ostaje iskaz bunta protiv potiranja i uništenja crnogorske istorije, nacionalnog i kulturnog identiteta.
"Nažalost, bilo je i pokušaja da ga prisvoje pojedini politički subjekti. Belveder je žila kucavica i bastion Crne Gore. Belveder je simbol građanskog otpora kleronacionalizmu, šovinizmu, velikosrpskom i režimskom teroru“, smatra ona.
Saglasna je sa ocjenom kako mnogo toga o postupanju vlasti i policije tih dana nije rasvijetljeno. Razlog tome je, prema njenom mišljenju, to što su oni, koji bi trebalo da rade na tome, svjesni svoje političke i lične odgovornosti iz tih dana.
"A nadam se da će doći vrijeme kada će međusobno upirati prste jedni u druge i svakako ponijeti svoj dio odgovornosti onako kako zakoni Crne Gore nalažu. Belveder je jedna od najvećih istina Crne Gore modernog doba, a svi znamo da je onima koji su odlučivali o svemu ružnom što se dogodilo ona ipak pred očima, te se svim silama trude da obezvrijede i unize sve lijepo sa Cetinja tih dana, ali se od istine ne može uteći“, poručuje Matović.
No, kako ona vjeruje, kad tad će i oni morati da se suoče sa sopstvenim odrazom.
"A do tada će se, makar se nadam, stid vratiti u javni život. Ako bih mogla da biram osjećanja, želim svima osjećanje Belvedera kao kod svih nas koji smo bili tamo“, zaključuje ona.
"Pokušavali su da nas ućutkaju, ali nijesu uspjeli"
Bjelopoljka Hasiba Omerović, koja je nakon prošlogodišnjih dešavanja nailazila na svojevrstan progon, ističe kako Belveder ne može osjetiti onaj koji prošle godine nije bio na tom mjestu.
"Šta god da se desi, Belveder će ostati mit o otporu crnogorske majke i sestre prema izdaji domovine. Uvijek kada se pomene Belveder, u mom oku zaiskri suza", ističe ona.
Iako je bilo pokušaja, dodaje ona, učesnici Belvedera nijesu ućutkani.
"Ja sam jedna od žena koja je pretrpjela medijski linč zbog učešća na Belvederu. Bila sam faktički izložena na stub srama, i to od polovine Crne Gore. Ali, na Belvederu se čuo krik, koji je ostao među tamošnjim kršima", ističe ona.
Cetinjanka Ljubica Janković događaj na Belvederu ipak gleda kao "jednu od svijetlih tačaka koje su se dogodile u posljednjem periodu". Za Portal Analitika kratko poručuje:
“Tako što aktuelnoj većini koja je tada bila na vlasti nisu odgovarala dešavanja na Belvederu, tako im ni sada ne odgovara da se sazna prava istina”.
„Građanska, ne politička zamisao“
Belveder je, kako naglašava Cetinjanka Vanja Bulatović, simbol i hrabrog srca i tuge. Na pitanje šta je donio taj događaj, kratko odgovara – ništa, makar što se političke scene tiče.
„Zamisao Belvedera je bila strogo građanska, nikako politička. To što se neko od političara našao tu, neko možda srcem, neko zbog poena, to po mom mišljenju nikakve političke refleksije donijelo nije, kako tada, tako i sada. Naša zamisao je bila da mirnim putem zaustavimo nešto što, kako smo smatrali, nije trebalo da se desi u Cetinjskom manastiru. Jer je to, kako i samo ime kaže, Cetinjski manastir. Prijestonice Crne Gore“, poručuje ona.
Nikad, dodaje, detalji u vezi sa ulogom vlasti neće biti rasvijetljeni.
„Jer, kad je to odgovarao bilo ko za bilo šta što se dešavalo u državi, osim narod? Pa i kad se ratuje, svuda ispašta isključivo nedužni narod. A znamo svi dobro ko diktira. To pitanje bi otvorilo i mnoga druga pitanja, a odgovor je jedan - ustoličenje se desilo. I nazad nema. To što su morali da oblijeću oko slobodne teritorije Cetinje, i sa dekicom preko glave da ulaze u najsvetije mjesto, to bih ja njima na obraz ostavila“, kaže ona.
Bulatović podsjeća na izjavu hrvatskog predsjednika - “bolje je država sa lošom vlašću, nego država bez vlasti”.
„Susjedna Srbija možda i imalošu vlast, ali ta vlast radi za njih, za svoj narod, pa i loše. A mi imamo i imali smo 30 godina vlast koja radi za susjede nam, a mi smo očigledno bili i ostali postanari u svojoj državi. Otkad sam se rodila 1989. godine, ja vlast nemam. Ni predsjednika, ni premijera. Nadam se boljem, jer iz ove države mrdnula nijesam, a i srce mi ne planira da kuca niđe sem izmedju planina i mora Crne Gore“, ističe Bulatović.
„Različitosti spojile zajedničke vrijednosti“
Njena sugrađanka Milanka Đurović poručuje kako je Belveder mjesto poštovanja.
„To je simbol građanskog otpora svih Crnogoraca koji baštine antifašističke, evropske, građanske i slobodarske vrijednosti protiv neodgovorne vlasti koja je htjela sve to da potre“, ocjenjuje ona.
Belveder je, prema njenom stavu, pokazao da je, bez obzira na političke razlike u mišljenjima, ipak uspio da objedini sve te vrijednosti.
„I odatle je jasno poručeno svima da Crna Gora mora i hoće opstati na evropskom putu kao nezavisna i civilizovana država. Dolaskom neke nove demokratske vlasti, otkriće se nalogodavci nezapamćene upotrebe sile prema mirnim građanima čiji je jedini grijeh bio ljubav prema svojoj domovini. Nakaradna vlast koja je ama baš sve radila protiv interesa Crne Gore I Crnogoraca, to nije želela ni da vidi ni da čuje“, njen je stav.
„Belvederom je srušena izdajnička Vlada“
Baranka Aleksandra Šofranac, godinu nakon svega, kaže kako je Belveder 2021. bio isto što i Belveder 1936. godine.
„I ovog puta je svaki Crnogorac bio spreman da životom brani pravo, čast i slobodu Crne Gore. Belveder je bio presudan za rušenje izdajničke Vlade, koja je bila spremna da nas sve pobije i zatre postojanje crnogorske nacije i Crnu Goru proda “srpskom svetu”, smatra ona.
Na vlasti su, međutim, kako ona kaže – 'domaći izdajnici i plaćenici „srpskog sveta“ i SPC“.
„Nas Crnogorce sa Belvedera nazvali su teroristima i ekstremistima. Pokušali su da nas optuže za pokušaj državnog udara, jer smo goloruki izašli na mirni građanski protest braneći svoj crnogorski nacionalni identitet i crnogorsku državnost. Pravda je spora ali dostižna, za sve ono što su nam učinili crnogorski narod će im suditi, a Belveder će ostati vječan i neprolazan i još jednom kroz istoriju potvrditi da Crnogorci ne ljube lance“, zaključuje Šofranac.
