Piše: Ranko ĐONOVIĆ
Sada svi znamo da je AB Revolucija 90-ih godina prošlog vijeka prevashodno bila antijugoslovenskog, anticrnogorskog, ali i antiljudskog karaktera. Mnogi su to, nažalost, platili glavom. Jugoslavija je sahranjena. Crna Gora... još ne znamo. Dio vlasti, koji je preživio do danas, u potpunosti je napustio svoje tadašnje programske ciljeve, pa se, čak, i stidljivo izvinio zbog njih. Međutim, jedan dio anticrnogorske i prevashodno prosrpske opozicije, i dalje je na istom poslu. Čak su, evo neko vrijeme, u suprotnosti sa i zvaničnim Beogradom. Dakle, danas kada su, čini se, u Srbiji najžešći srpski nacionalšovinisti – radikali - napustili i sami taj kurs, u Crnoj Gori recidivi te i takve politike preživljavaju i dalje. I traže samo jedno - da budu vlast! Potvrđujući 2000 godina staru misao rimskog istoričara Tacita: "Želja za vlašću je od svih najstrastvenija." Ima li, onda, smisla podsjećati ih na onu još stariju misao pjesnika Publija iz Sirije, koja glasi: "Ko se odrekne domovine, živi u izgnanstvu"...
Sada kada su maske pale, zapitajmo se: da li težiti tim ciljevima, odnosno može li se sa njima biti u savezu? Naime, ti su ciljevi danas, sem što su anticrnogorski, umnogome duboko nemoralni i nemoralniji nego što su bili devedestih godina prošlog vijeka. Jer, devedesetih se još moglo povjerovati da su ljudi bili zavedeni, obmanuti, prevareni. Uz sve to, radi se o jednoj veseloj družini koja, sem nemjerljive mržnje prema Milu Đukanoviću, nema drugog motiva, niti bilo kakvog valjanog političkog programa. Nemaju, veseljaci, zajedničkog stava ni o čemu, ni na unutrašnjem, ni na spoljnjem planu, osim plana da preuzmu vlast i produže agoniju Crne Gore, koja je zahvaljujući baš njima, i zbunjena i tužna još uvijek.
Prijatelji neprijatelja države: Oni su istovremeno prijatelji svih neprijatelja države Crne Gore i neprijatelji svih njenih prijatelja. Njima i danas naša nedavna prošlost služi da bi ponizili i pomutili CG, a ne kao nauk za povratak sa stramputice. Jer, oni insistiraju na događajima od prije 25 godina (prilagođavajući se ovom vremenu), samo kako bi ponešto iz tog asortimana beščašća aktuelizovali.
Nekada je DPS držao vlast na račun crnogorskih starih i novih podjela. Danas se DF i SNP, zalijetajući se za repovima tih istih podjela, bore za vlast. Oni, koji podržavaju tu i takvu opoziciju ili su sa njom u savezu, zapravo najviše sami govore o sebi, ali i potvrđuju međusobnu podudarnost karaktera. Neki u toj zajedničkoj papazjaniji žele političku vlast, nekima je materijalni motiv na umu, a prepoznaju se i oni koji ta dva dobra ne razdvajaju. U tom i takvom savezu, đe je cilj vlast, i to vlast po svaku cijenu, a CG samo sredstvo ka tom cilju; đe je osnovno, prvo i posljednje pravilo da cilj opravdava sredstvo, koriste sve moguće metode kojima se, od prošlosti preko sadašnjosti do budućnosti, mogu dovesti u zabludu i dodatno zbuniti građani Crne Gore.
Samari i medijske manipulacije: U zbunjivanju građana-glasača mediji imaju značajnu ulogu. Ako se zovu nezavisni, to je razlog više da prevaru lakše izvrše. Laž, poluistina, manipulacija, potpuno ili djelimično prikrivanje istine... samo su dio iz zbunjujućeg asortimana glasačke mašinerije.
Lažna, prividna dilema je jedna od najuspješnijih metoda u tom nečasnom poslu. Ona je prevarna jer pruža utisak logike i u velikoj mjeri nameće mogući odgovor. Primjera radi: nedavna navodna dilema iz teksta crnogorskog nezavisnog dnevnog lista, upućena građanima Crne Gore - da li ste za to da vas i poslije 25 godina ova vlast i dalje samari? Ova ružna usporedba upućena građanima Crne Gore (jer, zna se ko se samari), ako je prihvatimo (uz izvinjenje svim građanima Crne Gore) kao adekvatnu metaforu za našu situaciju, politički istinitije i korektnije bi glasila ovako: Da li ste za to da vam postojeći samar zamijenimo novim? (Dakle, samar vam ne gine, dragi građani.)
Znači: to nam/vam je jedina, izvjesna dilema - stari ili novi? Pod starim samarom mnogo toga nam je izvjesno - znamo što imamo i znamo što ćemo dobiti, a pod novim i ne slutimo što nas čeka! Novi su samari nezgodni: novi, teži, omogućavaju i veći teret, žuljaju jače... a, onda, jahači su, sigurno, neznaveniji i, što je najgore od svega, ne znamo na koju stranu svijeta misle!?! O poštenju i moralu drugi put.
Anticrnogorska politika: Umjesto da osudi beransku postizbornu bruku, neviđenu u normalnim državama (sem kao uvod u ratne igre), kada je opozicija pobjedu slavila isključivo sa zastavama države Srbije, potvrđujući im svrhu i ovjeravajući im vjerodostojnost uzvicima: Ovo je Srbija, lider Demokratskog fronta tj. lider opšte prakse i za sve vidove upotrebe, odgovorio je da tu ne vidi ništa loše. Da on išta vidi (u političkom smislu), vidio bi prvo ujutro sebe u ogledalu, potom svoja dva najbliža saradnika i pridružene saveznike, koji se, kao ni on, od ove bruke ne ograđuju jer joj, jednostavno, sami pripadaju.
Jedan od njegova prva dva saradnika ovih se dana pojavio kao stručnjak za pčele, naročito za "pčelicu" koja se zove Maja, komentarišući na taj način politička događanja u državi Srbiji. (???) Prije toga, bez ikakve potrebe i neprozvan, napadao je i političke predstavnike vlasti u Srbiji, pa predstavnike evropske zajednice, te se za njega, zaista, može reći da mu je bez stalne proizvodnje neprijatelja život dosadan. Toliko perfidnih "intelektualaca" sa perforiranom inteligencijom, na jednom mjestu i u jednoj političkoj skupini, nema, vjerujem, niđe na planeti, makar premjerili svaki kvadratni metar! Oni nama u Crnoj Gori nude platonsku državu, sa njima na čelu, i to državu tuđih zastava, tuđih himni, tuđe kulture... zapravo, nude nam anticrnogorski, antievropski, antinatovski, antihumani, pa i, ako hoćete, po mnogo čemu, antisrpski program. Skoro po svemu, a naročito po manipulacijama, podsjećaju na ondašnji nekultivisani DPS iz 1990. godine, jer su mnogo nevaljalog preuzimali od te partije, i to onom brzinom kojom se ona od istog udaljavala.
Naravno, ostalo je dosta toga što ne valja i u samoj DPS, što i sami priznaju, a što saopštavaju predstavnici međunarodne zajednice i mnogi iz Crne Gore. Biće za ovaj dio opozicije izgleda još dosta posla, nastave li na isti način. Inače, predstavnici dvije anticrnogorske političke grupacije (DF i SNP) već značajno prednjače u lošem. Tako je onaj saradnik onog čudnog lidera saopštio kako je "normalno" ono što smo viđeli i čuli u Beranama i da on "ne pati od nacionalne ksenofobije". Čudno mu je, izgleda, zašto više vjerujemo svojim očima i svojim ušima nego njemu!? U Beranama DPS nije izgubila, a time što su DF i SNP dobile nešto, pokazana je visoka saglasnost rukovodstva ove dvije stranke i njihove baze kada se radi o poniženju i poništenju Crne Gore. Znači: izgubivši u Beranama, Crna Gora je zapravo dobila, jer se viđelo sa kim imamo posla. Čista laž je i druga konstatacija ovog politički posrnulog čovjeka, da "nekima albanske zastave ne smetaju, a srpske smetaju". U svakom slučaju, on je ksenofobičan i ksenomaničan, jer je stalno u sukobu sa sobom i mnogo čime što je dobro za Crnu Goru. Namjerno mu ne pominjem ime, jer, s jedne strane - ne zaslužuje, a sa druge - vjerujem da će uspjeti da se prepozna u ovom opisu. Možda će uspjeti i da shvati kako mu je uopšte palo na pamet i otkud je moguće da istovremeno osjeća pretjeranu ljubav prema tuđincima i pretjeranu mržnju prema tuđincima? On i njegov pokret ostali su bez glasača i provlače se u parlamentu na račun srpskih glasova i to je opšte poznato. Zato se i trudi da opravda povjerenje svoje izborne baze i to - mržnjom! Na kraju, kad ostane sam sa sobom (ako do to ikada dođe), shvatiće i on i njegovi saradnici da su prevarili sami sebe. O tempora! O mores !
Izgubljen zauvijek: Njima se na kraju pridružio i Forum 2010 sa svojim čelnikom. Time je čelnik Foruma zatvorio svoj politički krug. Vratio se poslije 25 godina, na moju veliku žalost, tamo odakle je pošao - na mjesto političkog krimena.
To je ono mjesto odakle je iz Crne Gore počeo sunovrat Jugoslavije, Crne Gore i nas u njima. Po završetku početnih radova, po uspostavljanju AB vlasti u Crnoj Gori, bio je nagrađen za obavljeni posao ministarskim mjestom. Ubrzo je, istine radi ću reći, dao ostavku na to mjesto, pa se u više navrata vraćao u vlast, da bi danas završio sa najgorima. Nevjerovatno, ali istinito. Alal mu vjera! Biće ga „lijepo“ gledati u društvu provjerenih četničkih vojvoda i njima sličnih, kako grmi po crnogorskim trgovima. Ili, kada bi se desilo da neđe osvoje većinu glasova (a neće više niđe), kako sa pjesmama čiče Draže, sa topolom do topole, uz srpske zastave i povike: Ovo je Srbija! smjenjuje neku crnogorsku vlast?! Sam je odabrao svoj politički put za koji mu sreću ne želi, uvjeren sam, ni jedan izvorni liberal, niti socijaldemokrata. Jer sam je odabrao pravi i tipični politički Salto mortale.
A Risto ka Risto, uvijek isto: I ponovo iz usta ovog čovjeka užas! To kao da je postao običaj.
Zloupotrebljavajući Svetog Petra Cetinjskog do bola, ili bar do gađenja, on upozorava premijera Mila Đukanovića (povodom njegovih vrlo korektnih i jedino mogućih aktivnosti u Vašingtonu) na najvulgarniji način navodno riječima samog Sv. Petra: „Ko ne bio vjeran ... Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo“.
Ovakve riječi nikada ne bi nikome uputio Sv. Petar Cetinjski, ali, za svaki slučaj - neka na njih obrati pažnju sam glasnogovornik, kao i za sve ono što radi zadnjih 25 godina u Crnoj Gori.
Umni ljudi znaju da vjera počinje tamo đe nauka prestaje. No, ni najumniji ne bi mogli znati đe počinje, a đe završava vjera srpskog mitroplita u Crnoj Gori. Zasigurno, niti počinje, niti završava identično sa onima koji istinski pripadaju crkvi. Usudiću se o tome dati vlastiti sud: vjera moćnika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori počinje i završava tamo đe nastaju politički i materijalni interesi njega i njihove crkve.
Za gospodina Đukanovića i lojalne građane suverene i priznate države Crne Gore važi onaj otpozdrav koji je crnogorski zbor poslao Rusiji, baš u vrijeme Svetog Petra Cetinjskog: Crnogorci uzimaju u odbranu svog Vladiku od te iste Rusije i naglašavaju da je "crnogorski narod slobodan", te da njihov Vladika račune polaže samo svom narodu i nikom više! Uvjeren sam da to pravilo važi i danas, pa ma ko bio predsjednik, premijer ili bilo ko drugi koga je narod izabrao. Narod nije ni posredno ni neposredno birao današnjeg srpskog mitropolita u Crnoj Gori, te on jedino može biti odgovoran nekom drugom centru moći. On je, inače, više puta pokazao kako je neodgovoran i prema tom centru i prema Crnoj Gori.
Ipak, možda Risto Radović, kao dobar trgovac, samo tvrdi pazar za neku novu trgovinu. Ovdje se našao, ne kao poglavar jedne crkve, nego baš kao čovjek od političko-trgovačkog zanata.
***
Maj je. Mjesec svjetlosti, sunca i razotkrivanja. Čini se da sada već sve bolje vidimo...
