Piše: Milorad Minjo Ražnatović
Postizbornu političku scenu obilježava konstantan pritisak jednog tabloidnog štampanog medija i nevladinih organizacija njemu bliskih kako bi prinudili SDP da se prikloni „carstvu“ njihovih nezakonitih, kriminalnih i antidržavnih poslova.
Medijski hajkači: Koliko im „gori pod nogama“ možemo zaključiti i po tome da se tim hajkačkim pritiscima pridružio jedan od vlasnika i direktor ovog medija koji se na grub način razračunava sa pojedinim osnivačima i dugogodišnjim funkcionerima SDP. Ne preza ova „intelektualna i moralna“ veličina da to radi i po cijenu podsticanja unutrašnjih sukoba, podilazeći i hvaleći Krivokapića, a kudeći, lijepeći etikete i moralno diskreditujući one funkcionere SDP (Lazovića i Kalamperovića) koji se protive koaliciji sa prepoznatim nacionalšovinističkim strankama u Crnoj Gori i Podgorici. Nazivajući ih dugogodišnjim spavačima DPS u vrhu SDP („dubina“ ove misli zaslužuje punu pozornost filozofa profesora dr Milenka A. Perovića), korumpiranim, antievropskim i političarima koji su u službi organizovanog kriminala i mafije (ko o čemu ... o poštenju, kaže stara poslovica), želi u javnosti stvoriti sliku da je jedan dio SDP ogrezao u kriminalu i korupciji, što je obična laž i kleveta onih koji svakog gledaju očima vlastitog nemorala. U zanosu svoje „misaonosti i analitičnosti“ on, ni manje ni više, predviđa da će SDP prihvati li koaliciju sa DPS u Podgorici nestati sa političke scene.
(Ne)skriveni kreatori politike: U raznim antivladinim kampanjama ovog lista, nerijetko se koriste i usluge jednog socijaldemokrate, lokalnog plavskog spahije. To se čini i ovih dana, dajući mu priliku da on sa svojom skučenom nacionalističkom sviješću sudi o tome - što je prevara a što pravi put SDP u Podgorici. Ne sumnjam da bi razvrgavanje koalicije na državnom nivou bilo u interesu njegovog pogleda na politiku, jer bi tada sa antidržavnim strankama mogao dogovarati promjene državnih simbola, koji - kako sam izjavljuje - nijesu i njegovi simboli!? Dakle, simbola za koje je SDP založila svoj politički i moralni autoritet!
Ovaj medij čijim vlasnicima zbog sumnjivo stečenog bogatstva prijete sudski epilozi, pokušava da rušenjem Vlade preduhitri ove procese i zakonsku odgovornost. Želja je jasna, uvlačenje SDP u odbranu njihovog ogromnog i sumnjivo stečenog bogatstva, te njeno moralno prljanje i kompromitovanje kojemu je cilj njeno podjarmljivanje radi vođenja svojih političkih bitaka. Najmonstruoznije u svemu tome je što žele ovu partiju podstaći da napravi totalni politički zaokret i otklon od svojih svetih programskih opredjeljenja koji se tiču crnogorskog identiteta simbola i vrijednosti koje u jednoj simbiozi čine državno biće.
No, manje je bitno što misle medijski tajkuni i direktorska „intelektualna gromada“, mnogo je važnije pitanje: da li ovako o svojim drugovima i istaknutim partijskim i državnim funkcionerima misli i predśednik Krivokapić? To za sada ne saznasmo jer se ne oglasi portparol SDP-a koji se zbog i najmanje kritičke opaske na račun ove stranke, pa bila ona i dobronamjerna, revnosno oglašava. Povodom teških optužbi ovog lista ni riječi! Da li se radi o strahu da se ovaj tabloidni anticrnogorski medij ne obruši na Socijaldemokratsku partiju ili je,možda, u pitanju nešto drugo što ima veze sa prijemom predstavnika ovog medijskog klana kod predśednika Krivokapića, znaćemo uskoro!
No, nije mi namjera da se ovđe bavim medijskim tajkunima, njima treba da se bave sudovi, jer baveći se njima čovjek prlja sam sebe, već mi je namjera da pokušam ukazati svima onima koji misle da SDP u Podgorici treba da gradi koaliciju sa Demokratskim frontom (čitaj Dražinim frontom), na sljedeće činjenice iz kojih SDP mora izvlačiti principijelne i logične političke poteze.
Principi SDP-a: Prvo, od samog osnivanja Socijaldemokratska partija je svoju programsku profilaciju gradila na vrtanju suvereniteta i nezavisnosti Crnoj Gori i svih vrijednosti, sa kojima će sadržajno i suštinski „preurediti istorijski prostor“ u kojem su unesene vrijednosti strane crnogorskom nacionalnom i kulturološkom biću. Dakle, crnogorski jezik, simboli (grb,zastava i himna), Crnogorska pravoslavna crkva, crnogorska kultura i tradicija je ono na čemu je građen kredibilitet državotvornosti od samog početka djelovanja SDP.
Drugo, ova partija je svoju političku vrijednost i autoritativnost sticala kao antiratna i antifašistička stranka, koja se istrajno zalagala za mirno razrješavanje krize i energično borila protiv Miloševićevog velikosrpskog nacionalističkog projekta koji je na prostorima bivše Jugoslavije donio rat, suze, ubijanje, raseljavanje, jad i bijedu. Ona je i stranka, koja se uz to, decidno opredijelila i prema drugom svjetskom ratu i antifašističkoj partizanskoj borbi, jasno razaznajući činjenice da je četnički pokret u tom ratu bio kolaboracionistički, izdajnički i fašistički, jer je aktivno sarađivao i djelovao sa fašističkom Njemačkom i Italijom.
Treće, do sada, osim u nekim incidentnim situacijama (u Plavu đe se despotskom načinu vladanja centrala partije nije efikasno mogla suprotstaviti i spriječiti koaliciju sa antidržavnom SNP), Socijaldemokratska partija nije uspostavljala koalicije sa političkim subjektima koji su se izjašnjavali i zdušno radili protiv nezavisnosti Crne Gore i njenog ukupnog bića, kao ni sa strankama koje su fašističke orjentacije i kojima bi prvi politički potez po ustoličenju na vlasti bio poništvanje crnogorskih vrijednosti i simbola, kao i rehabilitacija fašističkog pokreta iz Drugog svjetskog rata i vođa tog pokreta u ondašnjoj Jugoslaviji i Crnoj Gori. To se može potvrditi i primjerom da je SDP u koaliciju sa DPS ušla onog trenutka kada se ova otrgla od Miloševićeve velikosrpske nacionalističke politike i kada je svoj politički pramac usmjerila prema nezavisnosti Crne Gore.
Četvrto, neoprezne i pogrešne najave čelnika SDP u predvečerje izbora na Cetinju, da će praviti postizbornu koaliciju sa Demokratskim frontom, rezultirale su time da je SDP u odnosu na istraživanja dobila manje oko trista glasova, a u parlamentu dva odbornika manje u odnosu na prethodni mandat, što je omogućilo apsulutnu vlast DPS.
Peto, najsvježiji i trebao bi biti najotrežnjavajući primjer, su već održani lokalni izbori na koje je SDP u Podgorici izašla u koalicionom savezu sa Pozitivnom Crnom Gorom, čiji politički i nacionalni program nijesu jasno definisani. Zbog takve nedefinisanosti koji je proizveo i slučaj Nikšić (kada su kanili praviti koaliciju sa antidržavnim strankama), „pozitivci“ su u stalnom i nezaustavljivom padu. Upravo, zbog koalicije sa ovom strankom, to isto se desilo SDP-u u Podgorici. Treba li podśećati da je SDP na prošlim lokalnim izborima samostalno osvojio 9,50 odsto, a ova koalicija na majskim izborima - 9 odsto glasova, što predstavlja veliki neuspjeh. Dakle, rezultat je bio miljama udaljen od očekivanog sinergetskog efekta, koji je, ako kao reper uzmemo rezultate SDP na prošlim lokalnim i Pozitivne Crne Gore, na potonjim parlamentarnim izborima, trebao biti od 23-24 procenata osvojenih glasova. Možda ono što je ohrabrujuće za SDP da joj u ovoj koaliciji pripada oko 70 odsto osvojenih glasova. To temeljim na osnovu onoga što je bilo prisutno angažovanje na terenu i na temelju „evidentiranih sigurnih glasova“.
Dakle, jasno je da se jedan broj, od nekih tri hiljade glasova odlio prema DPS zbog saveza sa „pozitivcima“. Bilo bi ih još da nijesu pojedini ugledni članovi svojim moralnim autoritetom „garantovali“ svojim prijateljima-dugogodišnjim glasačima ove partije da njihov glas neće otići antidržavnim partijama.
I na kraju, kao opomena bi morao poslužiti LSCG koji je zbog sujeta i mržnje prema vlasti koju personifikuje Milo Đukanović, napravio otklon od svojih programskih opredjeljenja i na kraju se ugasio.
Jasan izbor: Iz navedenog se vidi da najveći broj članova, simpatizera i birača SDP baštini one vrijednosti za koje se SDP decenijama zalagala i na kojim je gradila svoj politički i moralni kredibilitet, a to su: zaokruživanje crnogorske suverenosti rješavanje pitanja Crnogorske pravoslavne crkve, ustavno tretiranje crnogorskog jezika u školama i stvaranja crnogorskih kulturnih i naučnih institucija koje će moći kompetentno odgovoriti na stalne pokušaje omalovažavanja i asimilacije Crnogoraca; antifašizam i odnos prema vrijednostima partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu. Najveći dio biračkog tijela izričito iz ovih razloga i glasa SDP.
Dakle, ključno pitanje je: da li sve težnje SDP na uspostavljanju punog suvereniteta i državnog integriteta moguće ostvariti sa antidržavnim i nacionalšovinističkim Dražinim frontom ili SNP? Ne! I zato bi SDP u slučaju sklapanja postizborne koalicije sa ovim snagama bio osuđen na tiho umiranje!
