Srbija: Ko se sve raduje Šešeljevom mogućem povratku

Na srbijanskoj političkoj sceni rijetko kada je dosadno. Još će uzbudljivije postati ukoliko Vojislav Šešelj bude pušten na privremenu slobodu, piše autor.

Portal Analitika prenosi njegiv tekst sa portal.

“U ovom trenutku najveća prepreka Šešeljevom povratku u Srbiju zapravo je on sam, odnosno njegova nadaleko poznata radikalska tvrdoglavost, pošto je izjavio da neće prihvatiti garancije „izdajničke prozapadne vlade“ koje su neophodne da bi mu Tribunal dozvolio da se nakon više od decenije ponovo obre u domovini. Osim toga, lider neslavno propale SRS jasno je stavio do znanja da mu ne pada na pamet da boravak u Srbiji provede u kućnom pritvoru uz obavezu da sve vrijeme nosi tzv. „nanogicu“, što je takođe uslov koji mu je Hag postavio.

Vlada Srbije će, sa svoje strane, najvjerovatnije pružiti potrebne garancije, budući da ih je davala u svim prethodnim takvim slučajevima. Dodatni razlog je što bi negativan odgovor vlade bio automatski protumačen kao Vučićev lični akt samovolje, prouzrokovan ‘strahom od bivšeg šefa’.

Opet, da podsjetim, sve zavisi od samog Šešelja. Ukoliko se u međuvremenu ne predomisli po pitanju kućnog pritvora i nanogice, nikakve vladine garancije neće ga izvući iz haškog pritvora. Što bi se, uzgred da napomenem, zapravo ispostavilo kao najpovoljnije po održanje kakvog-takvog političkog reda i mira na ovdašnjoj javnoj sceni.

Naravno, daleko zanimljivije je pitanje šta će se događati ako se ipak bude vratio, makar i na kratko. U suštini, ništa naročito u smislu nekog velikog pomjeranja u odnosima snaga na političkoj areni zemlje Srbije.

Od Šešeljevog povratka bi ubjedljivo najviše profitirali mediji, naročito pojedini tabloidi i televizijske stanice, koje bi jedva dočekale da ga vodaju od studija do studija kao provjerenu ‘cirkusku atrakciju’ koja garantuje visoku gledanost.

Nesporno je da su Šešeljevim unikatnim likom i djelom fascinirani i mnogi koji nikada nisu bili njegovi politički sljedbenici, kamoli glasači radikala. Koliko samo njih poznajem koji su sa oduševljenjem pratili snimke njegovih ‘retoričkih bravura’ u sudnici Haškog tribunala, uz neizbježne komentare tipa – ‘gledaj kako ludi Šeki zajebava ove idiote’.

Međutim, kao što rekoh, mali broj tih Šešeljevih ‘fanova’ pokraj TV ekrana bi bili spremni da na izborima glasaju za njega i njegovu stranku. Za veliku većinu ljudi u Srbiji je bilo kakav oblik političkog ekstremizma u međuvremenu postao krajnje neprihvatljiv. Građani su sazreli, opametili se, i zato danas prije svega instistiraju na stabilnosti i predvidivosti. Drugim riječima, ‘super je Šeki dok nas zasmijava preko TV-a, ali ne bih baš da ga gledam na čelu države’.

Sve i kada bi Šešelj, shvativši da su se stvari tako radikalno promijenile, svesno ublažio svoju agresivnu retoriku do izvjesnog nivoa, teško da bi mu to previše pomoglo da dramatično preokrene strmoglavi trend pada popularnosti svoje partije. Iako bi im gotovo izvjesno uspio donijeti koji procenat više, i dalje ostaje veliko pitanje da li bi im i to bilo dovoljno za cenzus.

Jedina šansa za Šešeljeve radikale da ponovo dospiju u politički mainstream bi se pojavila isključivo u slučaju da naprednjaci, poput svojih petooktobarskih prethodnika, nizom katastrofalnih poteza razočaraju značajan dio biračkog tijela i time omoguće trenutno marginalizovanim ekstremističkim snagama da popune upražnjeni prostor na desnici, ali mogućnost da se naprednjacima dogodi tako krupan kiks kreće se u domenu puke teorije. Aleksandar Vučić je već pokazao da je odlično naučio najbitnije političke lekcije.

I mada to neće javno priznati, Šešeljevom mogućem povratku će se, jednako kao i njegovi vjerni radikali, obradovati ovdašnji opozicionari iz suprotnog, tzv. „građanističkog“ tabora. Patološka mržnja prema Aleksandru Vučiću kao zajedničkom im neprijatelju po svoj prilici je jača od svih njihovih međusobnih, činilo se (nekada davno) nepremostivih, ideoloških razlika.

Eh, a kad se samo sjete koliko je sve bilo lako i jednostavno u ono vreme, tih „zlatnih devedesetih“...