Svijet

ŠTIGLIC: Mjere štednje će upropastiti EU, već ste izgubili 6,5 biliona dolara

2108stiglic
M
jere štednje će vas upropastiti", upozorio je Evropsku uniju po ko zna koji put Josef Štiglic, profesor na univerzitetu Kolumbiji i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, u novom osvrtu napisanom za Project Syndicate.

ŠTIGLIC: Mjere štednje će upropastiti EU, već ste izgubili 6,5 biliona dolara
Portal AnalitikaIzvor

Takozvano stezanje kaiša, koje iz Berlina čitavoj Uniji nameće vlada Angele Merkel, dokazano je imalo štetne posljedice za čitavu evropsku ekonomiju. Činjenice koje Štiglic nabraja su neumoljive: sve zemlje EU na rubu su stagnacije, ako ne i nove, treće uzastopne recesije, većina zemalja EU nije još uspjela dosegnuti pretkrizni nivo BDP-a, a zemlje poput Španije ili Grčke upale su u depresiju koja se ogleda u činjenici da je svaka četvrta osoba nezaposlena, te da ova pošast posebno pogađa mlađu populaciju među kojom stopa nezaposlenosti iznosi oko 50 odsto.

BDP eurozone je, prema Štiglitcovoj računici, danas 15 posto manji nego što bi bio da se finansijska kriza 2008. nije dogodila. Prevedeno u konkretne brojke, to znači da je od početka velike recesije izgubljeno 6,5 biliona dolara. Samo ove godine, prema Štiglitcovim kalkulacijama, izgubljeno je čak 1,6 biliona dolara.

Investicije, koje se pokušavaju podstaknuti ulagivanjem krupnom (i najčešće stranom) kapitalu, a koje prizivaju sve države članice EU, ne mogu, prema Štiglitcu, spasiti evropsko tržište.

"Države se nadaju da će niže porezne stope za korporacije stimulisati investicije. To je obična glupost. Investicije se ne mogu realizovati zbog nedostatka potražnje, a ne zbog visokih poreza", tvrdi Štiglic.

- Mjere štednje su podbacile. Ali njihovi zagovornici spremni su proglasiti pobjedu temeljem najtanjeg mogućeg dokaza: ekonomija se više ne urušava pa štednja mora funkcionisati! Međutim, ako je to kriterijum po kojem ćemo se ravnati, možemo isto tako reći da je skok s litice najbolji način silaska niz planinu - ironičan je Štiglic.

Neosporno je, međutim, da su činjenice na Štiglicovoj strani. Njemačka se često uzima kao primjer najstabilnije evropske države, a ujedno je i izvorište politike prema kojoj su mjere štednje jedini način izlaska iz krize. No, ekonomski rast čak je i u Njemačkoj nakon 2008. godine toliko usporio da se može otpisati kao faktički nebitan.

- Jednostavno rečeno, dugotrajna recesija umanjuje evropski potencijal za rast. Mladi ljudi koji bi trebali skupljati iskustvo i vještine lišeni su te mogućnosti. Ogromna količina dokaza upućuje na to da mladi ljudi u Evropi neće u svom radnom vijeku zaraditi ni približno onu količinu novca koju bi zaradili da su stasali u vremenu prije recesije - piše Štiglic.

Osim što trend koji nameće Njemačka utieče na širenje osjećaja beznađa u čitavoj EU, istovremeno dolazi i do slabljenja demokratije, tvrdi Štiglic.

- Kada građani stalno glasaju za promjenu politike - a malo koja politika im je bitnija od one koja utiče na njihov životni standard - a govori im se da se o ekonomskim pitanjima odlučuje negdje drugo, pate i demokratija i vjera u evropski project - tvrdi Štiglitc.

Stop privatizaciji: Kao primjer Štiglic uzima Francuze koji su, prije tri godine na izborima dali glas navodno socijalističkoj vladi Fransoa Olanda. Bilo im je obećano da će vlada povećati poreze najbogatijima, te povećati potrošnju kako bi olakšala život najsiromašnijima i time podstakla ekonomiju. Rezultat je upravo suprotan: francuska vlada smanjila je stope po kojima porez plaćaju velike korporacije i krenula u rezanje proračunske potrošnje. Oland je danas  zbog toga najnepopularniji predsjednik Francuske otkad postoje istraživanja, ali barem ga kancelarka Merkel zadovoljno tapše po leđima.

Svoj uticaj Njemačka na sličan način pokušava iskoristiti u Italiji, koju tjera na masovnu privatizaciju. Italijanski premijer Mateo Renzi barem za sada se, piše Štiglic, tome uspješno odupire "jer ima dovoljno zdravog razuma da shvati kako rasprodaja državne imovine dugotrajno nema previše smisla". Takve odluke, tvrdi Štiglic, moraju se temeljiti isključivo na tome hoće li građani od njih imati koristi ili neće. A istorija je pokazala da neće.

"Privatizacija penzionog sistema se, na primjer, pokazala vrlo skupom u zemljama koje su pribjegle takvom eksperimentu. Američko uglavnom privatizovano zdravstvo je najmanje efikasno u svijetu. Ovo su teška pitanja, ali vrlo je lako dokazati da rasprodaja državne imovine po niskim cijenama nije dobar način da se dugotrajno poboljša finansijska snaga države", poručuje Štiglic.

 

Index.hr

Portal Analitika

Komentari (0)

Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.

Nadimak za neregistrovanog korisnika
Napišite Vaš komentar
Ovaj sajt je zaštićen sa reCAPTCHA anti spam mehanizmom.Primjenjuju se Google politika o privatnosti i uslovi korišćenja . Vaš komentar se prvo šalje timu na odobrenje. Portal Analitika zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar, bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznijeta u komentarima ne odražavaju stavove redakcije.
Još uvijek nemate nalog? Registrujte se.