Piše: Slobodan JOVANOVIĆ
Nedavno je na TV Crne Gore emitovana emisija u kojoj su učestvovali, pored ostalih, Ranko Đonović i predśednik Građanske alijanse Boris Raonić, a koja se bavila predstojećim kongresom DPS-a.
Moram priznati da su me neki stavovi gospodina Raonića veoma iznenadili. Mnogi se u Crnoj Gori kite epitetom „građanski“, a da nemaju elementarno saznanje što taj koncept društva podrazumijeva. Građansko društvo je koncept liberalne misli kojim se sva ljudska prava ispunjavaju individualnim pravima čovjeka, uključujući i pravo na udruživanje radi zadovoljenja etničkih, kulturnih, vjerskih i svihh drugih prohtjeva. Taj koncept se primjenjuje u društvima zapadne demokratije. Volio bih da mi g-din Raonić pronađe da je neko u zapadnim zemljama pričao o zastupljenosti nacija i manjina u organima državne uprave. Recimo Hispanoamerikanaca, ili Afroamerikanaca, ili Kineza u USA, Pakistanaca u Velikoj Britaniji... Taj koncept nacionalnih ključeva u zapošljavanju je produkt sovjetskih država i samoupravljanja koje je bilo trade mark bivše SFRJ. U demokratskim društvima osnovni princip zapošljavanja je edukavanost i sposobnost.
Manipulacija: Multietnička društva, kao kombinacija građanskog društva i zaštite manjinskih, nacionalnih prava, poznaju mehanizam pozitivne diskriminacije kojim se nacionalnim manjinama omogućava politička zastupljenost i mogućnost da vrše političku vlast u mjestima đe predstavljaju relevantan broj, direktno ili putem koalicija. Na taj način dolaze u mogućnost da zapošljavaju pripadnike svog naroda i odgovaraju za kvalitet kadrova koje biraju. Zanimljivo je da DPS, kojem se sve osporava, ima u najvećoj mjeri multietnički karakter i veliki broj funkcionera i službenika u javnoj upravi različite nacionalnosti. Nikada, ponavljam nikada, nije u Crnoj Gori vršeno istraživanje nacionalne pripadnosti svih zaposlenih u državnim organima iz prostog razloga jer bi to bilo protivustavno, bilo bi kršenje najelementarnijih ljudskih prava na privatnost i, što je najvažnije, ne bi davalo stvarnu sliku nacionalne strukture iz raznoraznih inhibicija.
Konstatacija Raonića, na polemiku Ranka Đonovića o crkvenom pitanju, da je važnije govoriti o nezastupljenosti Bošnjaka i Albanaca u državnoj upravi govori da je u Crnoj Gori manipuliše svim i svačim. Izrečena manipulacija nema nikakve veze sa građanskim konceptom i govori samo o jeftinom dodvoravanju nacionalnim manjinama. A onda, tvrdnja da je XXI stoljeće, da treba da pričamo o NATO, o EU, a ne da se bavimo crkvama pokazuje svjesno izbjegavanje teme Crkve u crnogorskom društvu iz čisto pragmatičnog razloga i nezamjeranja.
Danas živimo u postsekularnom društvu u kome religija zauzima sve značajnije mjesto kao posljedica odsustva svake ideje o progresu i recikliranja konzervativnih ideja iz prošlosti. Padom komunizma kapitalizam se prepotentno razbaškario sa najgorim dijelom svog karaktera. Ono što je u kapitalizmu dominantni kvalitet jeste ekonomija. Ružni obraz kapitalizma jeste vrijednosni sistem. Kapitalizam zanima samo profit. Formalno i pilatovski se Crkvi prepušta pitanje morala u društvu iako je Crkva i sama danas izvor nemorala. Drugo, Crkva je zasnovana na dogmama koje su stare preko milenijum i po. Umjesto da mijenja sebe u skladu sa vremenom ona pokušava da svoj dogmatski svijet proširi na sekularne i civilizacijske vrijednosti. Sa političkim ambicijama Crkva na našim prostorima se pretvorila u svoju suprotnost, postala najobičniji nacional(istički)ni barjak, a njene pristalice najobičniji foliranti koji šmiraju pseudohrišćanstvo. Skoro sve što danas radi SPC u CG nije u duhu hrišćanstva, pa je besmislica očekivati da Crkva koja ne poštuje nikoga ko ne duva u nacionalističke talambase srpstva širi moralne norme.
Besmislica da država ne treba da se bavi crkvom: Religijsko pitanje jeste jedno od najvažnijih pitanja građanskih sloboda. U građanskoj ideji nacionalno, religijsko, etničko, spada u prvorazredna induvidualna prava i svako uskraćivanje bilo kog od tih prava se smatra diskriminacijom. Tvrdnja da je Crkva odvojena od države i da država ne treba da se bavi Crkvom je jedna od najortodoksnijih besmislica. Po dostignutim standardima u demokratskom svijetu država se ne bavi samo unutarcrkvenim stvarima. Ona sebe proglašava nenadležnom u pitanjima crkvene dogme, ali se itekako miješa u rad crkava kad je u pitanju odnos Crkve prema okruženju. Prije svega, država je dužna da obezbijedi vjersku nediskriminaciju i omogući svim građanima uslove za praktikovanje svoje vjere. To je jedno od fundametalnih ljudskih prava po svim međunarodnim deklaracijama.
Uopšte nije bitno kakav je odnos Raonića ili moj prema Crkvi, kao političar građanske orijentacije dužan je da poštuje uzanse građanskog društva. Moć SPC u Crnoj Gori izlazi u ogromnoj mjeri iz sakralnog i SPC danas u Crnoj Gori predstavlja paralelan sistem moći kojem se svi udvaraju, uključujući i vlast. Ona se ponaša kao nedodirljiva institucija pa se samo po sebi nameće bavljenje izlaženjem SPC iz mandata koji joj je Isus Hrist "propisao". A to bi moralo biti tema onih koji plediraju da zastupaju ideju modernog društva. Ili da mi objasne kako misle da pomire moderno društvo sa ambicioznim popom koji je umislio da živimo na prelazu iz XIX stoljeća u XVIII stoljeće, a ne na početku trećeg milenijuma? Tzv. građanske opcije u Crnoj Gori bježe "kao đavo od krsta" od tema koje ne donese političke poene.
Idejna nedosljednost i licemjerje: Ta vrsta idejne nedosljednosti ubjedljivo govori o licemjerju tih ljudi. Nećete vi čuti od te gospode nijednu riječ o bezočnim nacionalnim zahtjevima predstavnika srpske manjine u Crnoj Gori koji direktno potkopavaju građanski koncept društva. Nećete vi čuti ni slovca o diskriminatosrskom položaju CPC jer bi kao građanski političari morali znati da, iako nije na državi da se bavi kanonima, ona je dužna da ispuni uslove vjernicima CPC da upražnjavaju svoju vjeru. Licemjerno je nezamjeranje Amfilohiju Radoviću zbog njegovih otrovnih izjava, šovinizma i direktnih uvreda na račun njihove države. One nailaze na zid šutnje među tim kolosima građanske demokratije i ljubiteljima ljudskih prava. Nadam se da će to licemjerje biti adekvatno "nagrađeno" na budućim izborima. A o kakvim se licemjerima radi najbolje govori njihovo odsustvo bilo koje reakcije na polaganje vijenaca u Zidanom Mostu u Sloveniji na grobove crnogorskih četnika, stradalih 1945. godine. Ni prilično besmislene riječi ambasadora Crne Gore u Sloveniji da je vrijeme da prestanemo da se dijelimo na potomke partizana i četnika, nijesu naišle na odjek tzv. građanske Crne Gore. Niko se u Crnoj Gori ne dijeli na potomke četnika i partizana. Problem je što danas postoji u Crnoj Gori (naravno - i šire) jaka ideologija četništva, ideologija Stevana Moljevića i Dragiše Vasića, koja je, uostalom, bila u osnovi potonjih ratova u Jugoslaviji. A crnogorska vlast se, poklanjajući se sjenima crnogorskih četnika, upravo poklonila takvoj ideologiji. Nemam što da dodam vrlo ubjedljivom objašnjenju Ranka Đonovića da je to anticrnogorska ideologija.
U kojoj mjeri nekompetentnost dobija medijski prostor eklatantno pokazuje nerazumijevanje razlike u ustrojstvu katoličke i pravoslavne crkve jednog od učesnika polemike. Najobičnija je besmislica upoređivati odnos Vatikana i katoličkih crkava diljem svijeta i odnos Beogradske patrijaršije i MCP. To je više od neznanja! Tako da neću dalje komentarisati riječi novinara Dnevnih novina kojemu MCP i Amfilohije Radović predstavljaju Hristovu crkvu i autentičnu crnogorsku intituciju. I pored toga što mu je, kako kaže, porodica bila žrtva četništva, našao je duhovnu utjehu u hramu četništva i četničke ideologije(!).
Tabu teme „građanskih“ opcija: Ali, da se vratimo na temu građanskih opcija u CG. Ako je cilj opozicije, pa i građanskih opcija, da smijeni vlast, logično je da kritikuju sve propuste partija na vlasti, bez obzira na društvenu oblast. Postavlja se pitanje zašto "građanske opcije" nikada nijesu postavile pitanja vezana za nedopustivi položaj CPC, nelegalno i čak kriminalno upisivanje sakralnih objekata, pašnjaka, šuma, na SPC, zašto nikada nijesu reagovali na ponašanje SPC i njenih velikodostojnika u kršenju ljudskih prava, civilizacijskih normi, govora mržnje, zašto nikada nijesu tražili da se procesuiraju zbog takvog ponašanja? Postavlja se takođe pitanje zašto je izostala reakcija "građanske Crne Gore" zbog polaganja vijenaca u Zidanom Mostu? Pa to je zicer i nedopustivi gaf ove vlasti koji bi građanska opozicija u svakoj državi iskoristila? Zato vama ja gospodo ništa ne vjerujem. Za mene ste vi jednako opasni za Crnu Goru kao nacionalističke stranke. Ili možda još opasniji jer ste perfidni, maskirate se, neiskreni ste. Budite ubijeđeni da je najveći broj iskreno građanski opredjeljenih ljudi među crnogorskom populacijom. Da vam je do "građanstva" i građanskog društva bar biste oslušnuli što se šapće u tom društvu. Ili ste je klasifikovali, potpuno pogrešno, kao podržavaoce vlasti. Ako i jesu uz ovu vlast, to je samo zato što vam ne vjeruju upravo zbog te pretvornosti, perfidnosti, licemjerja.
Sve bježeći od gorućih tema Crne Gore napada se vlast na ekonomskim temama, ne shvatajući u svom amaterizmu da je to najjači adut ove vlasti, kako je to Ranko Đonović podvukao u tv emisiji, naravno, ne baveći se odgovornošću sadašnje vlasti za razaranja, sankcije, siromašenje krajem prošlog stoljeća.
Razotkrivanje kampanja: Najveći adut protivnika samostalnosti Crne Gore 2006. godine za zajedničku državu bio je da ne može Crna Gora opstati ekonomski bez Srbije. Crna Gora, ne samo da je ekonomski opstala, već ubjedljivo pokazuje najbolje ekonomske rezultate od svih republika i pokrajina bivše zemlje, izuzev Slovenije, mada je i ona u vrlo delikatnoj situaciji. Crna Gora, koja je bila najsiromašnija republika u bivšoj Jugoslaviji, sa privredom u kojoj su gubici bili prirodno stanje. Nekadašnji potpredśednik vlade Zorana Đinđića, bivšeg i pokojnog premijera Srbije, dr Žarko Korać, u jednom intervjuu kaže: "Ja sam sam bio prisutan na sastancima, neću ... neugodno mi je ... ipak se radi o stranim državnicima, gde sam video, kako bi' rekao, dosta realan otpor ideji da bude referendum u Crnoj Gori. To prosto nije tajna. Ja ovde mislim na ljude na mnogo višem položaju od ljudi tipa Ksavier Solana, koji više nije u politici koliko znam. Znači, to je jedna ideja bila ... Ne mogu reći da su oni učestvovali u onim prljavštinama, ... bio bi' oprezan, možda neka služba ... malo, ali oni su politički davali vetar u jedra toj, toj, toj tezi da Crna Gora je isuviše mala, ona ne može da opstane kao samostalna država, da nema kapacitet da bude država i da je najbolje da ona ostane negde prikopčana za Srbiju...".
Srećom, prevarili su se. Jeste da nijesu zadovoljeni visoki standardi dobrog dijela političkih entiteta i građana Crne Gore, kojima su nakon izborene nezavisnosti drastično porasli standardi i Crna Gora postala naprasno zemlja planetarnih mogućnosti i kapaciteta. A "one prljavštine", koje pominje Korać, svi znaju koje su. Naravno, radi se o kampanji koja je vođena u cilju kriminalizacije Crne Gore i njene vlasti, u kojoj su učestvovali i mnogi mediji u Crnoj Gori i mnogi političari. Skoro mi je jedan novinar Monitora napisao da ću se jednog dana stiđeti što, iz njegove perspektive, podržavam Mila Đukanovića, jer ne učestvujem u prljavim kampanjama koje se vode protiv njega. Ne vrijedi tim likovima govoriti da ja o Đukanoviću imam svoje mišljenje koje nije ni približno onome što on tvrdi, uz sve poštovanje prema njegovoj istorijskog ulozi u ostvarenju crnogorske nezavisnosti jer ja, po difoltu, ne podržavam nijednu ličnost. Podržavam pojedinačne poteze (ili osuđujem), ali, što je najvažnije, gadim se svake vrste medijske kampanje protiv bilo koga.
Da li neznanje amnestira: No se bojim da će mnogi drugi imati razloga da se crvene pred istorijom i pred svojim potomcima. I to ne zato što su bili kritični prema vlasti i prema Đukanoviću, naravno, već što su bili dio, svjesno ili nesvjesno, kampanja čiji su centri bili van Crne Gore. Imao sam priliku da razgovaram sa dijelom ekipe Brankice Stanković, novinarke Insajdera B92, i da čujem kako su njih zloupotrjebili u kampanji protiv Crne Gore u „duvanskoj aferi“. Ne znam da li neznanje amnestira nekoga, ali mislim da će doći vrijeme kad će svi morati da polože račune. Ovako ili onako. Potpuno je jasno da je Crna Gora odavno mjesto podzemnih radova i ambicija izvana, u sprezi sa domaćim „radenicima“. Mogao bi Đukanović već jednom da sruši taj most koji mu radi o glavi, i njemu i Crnoj Gori, i okrene se već jednom definitivno zapadu, đe Crna Gora jedino može da pripada i prosperira. To mu sugerišem sa punom sviješću da je to jedini efikasan izlazak Crne Gora iz septičke jame za sva vremena.
"Kampanja protiv Crne Gore je trajala do skoro, ona je prestala, moram da kažem, po završetku posljednjih izbora jer ona je imala sad, kako bih rekao, jedan kontinuitet iz drugih razloga, a to je što zaista postoje nacionalistički krugovi u Srbiji koji ne mogu do kraja da se pomire sa činjenicom da je Crna Gora suverena država" (Žarko Korać).
Jasna Babić, nekadašnja novinarka zagrebačkog Nacionala, izvinila se što je učestvovala u prljavoj kampanji koja je za posljedicu imala ubistvo srpskog premijera, Zorana Đinđića, i čiji je glavna meta (kampanje) bio Milo Đukanović. Bez Đukanovića, sa drugačijom Crnom Gorom, čitava priča o saveznoj državi, položaju Crne Gore u njoj, ulozi Koštunice, imala bi sasvim drugačiji epilog. Srećom, bez obzira na žrtvu Đinđića, to se nije desilo. Valjda će još nekome proraditi savjest i u Crnoj Gori i Srbiji i da ćemo dobiti izvinjenje još nekoga za učešće u prljavštinama koje su se valjale medijskom scenom Srbije i Crne Gore.
"Ako neki novinar pristane da radi po nečijem nalogu, bilo čijem, i da za to dobije novac - to nije novinar. Dakle, on se samo zove novinar." (Brankica Stanković)
Manipulativno i mešetarsko ispoljavanje „građanske ideje“: Lažno predstavljanje kao građanska opcija ili nerazumijevanje što je građanska opcija je samo jedan dio problema i štete po crnogorsko društvo. Drugi dio ima dugoročne posljedice. Izvitoperavanjem ideje građanskog društva današnji korifeji lažnog građanstva čine tu ideju prokazanom među građanima Crne Gore. Moraće da prođe mnogo vremena da se neutrališu posljedice takvog manipulativnog i mešetarskog ispoljavanja „građanske ideje“. Nije ovo prvi put da pišem o tome što je građansko društvo i što je multietničko društvo ne bih li isprovocirao javnu raspravu na tu temu, kao i na temu manipulacije navodnom ugroženošću nacionalnih prava Srba u Crnoj Gori. Izostaju javni odgovori i javne polemike jer ti ljudi i nemaju što da kažu. Način na koji se prezentiraju teme od izuzetne važnosti za crnogorsko društvo su na nivou neprimjerenom za vrijeme i mjesto đe živimo i ispod svakog obrazovnog nivoa.
Kako bi drugačije došlo do apsurdne situacije u kojoj se tobožnji zagovornici ideje građanskog društva, ideje koja je par exelance ideja liberalne demokratije i zagovornika individualnih ljudskih prava kao načina ostvarenja svih društvenih potreba, udvaraju nacionalnim grupacijama, pa i nacionalističkim, na profani i ulizički način.
