Novinarka TVCG Biljana Rovčanin, rođena je 26. septembra 1985. godine u Nikšiću. U rodnom gradu je završila osnovnu, pa onda i srednju Ekonomsku školu.
Iako se dugo dvoumila da li da upiše književnost ili ekonomiju, odluka je na poslijetku pala na novinarstvo i Fakultet političkih nauka. I, kako kaže, nije se pokajala.

- Kroz novinarske izvještaje o životnim, društvenim i ekonomskim temama, uspjela sam da spojim i književnost i ekonomiju. I još mnogo toga. Zahvaljujući novinarskom pozivu, svaki moj dan je novi izazov. Uvijek naučim nešto novo, upoznajem nove ljude i mjesta, što sigurno ovako ne bih imala prilike - priznaje Biljana za Portal Analitika.

Prvo i osnovno novinarsko znanje stekla je u Televiziji Montena. Svi kasniji poslovi bili su samo nadogradnja. A nakon Montene, Biljana je novinarski put nastavila preko Televizije Atlas, potom dnevne novine Pobjeda, portala CdM i Bankar, pa sve do Televizije Crne Gore, gdje danas radi.
- Za to što sam ostala i postigla u novinarstvu veliko hvala dugujem Radovanu, Ljilji, Dragici i Radojci. Znaće oni zašto - kaže Biljana.

BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Osjećaj bezbrižnosti, da ne moram ništa, da ne žurim niđe. Nestašluci sa drugovima Brankom i Markom. Nedostaje mi da opet budem ono Vidojevo i Baćovo dijete.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Mnogo toga. Milo mi je što me ovaj posao, ljudi i vrijeme nijesu promijenili, sem na bolje. Ipak mi je najdraže što sam ponosna tetka Dragani, Vasiliju i Borjani.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam, uz kvalitetnu obuku i praksu, mogla da budem dobar frizer. Odmalena sam eksprementisala sa lutkinim i svojim frizurama. Nikada se ne zna, možda se oprobam i u tom poslu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ne volim kod sebe što sam neodlučna. Kod krupnih odluka nema mnogo dilema, ali mi smeta što mnogo "vagam" kada su sitnice u pitanju. Nijesam, valjda slučajno Vaga u horoskopu. :-)
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kada kažu ono što zaista i misle.

U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne znam ko bi imao glavnu ulogu, ali film bi se zvao "Od nakita je nosila samo oči".
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, tvrdoglava, uporna, emotivna, sanjar...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Jaka i začinjena.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da imam Aladinovu čarobnu lampu... Za ostalo bih se, već, nekako snašla.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Voljela bih na jedan dan da budem Angela Merkel.

SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako ne radim, onda sam u mom Nikšiću, sa porodicom ili prijateljima.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pjesme na mojoj plej-listi se mijenjaju zavisno od raspoloženja, godišnjeg doba, društva... Znaju to najbolje Jelena, Milica, Vera, Nataša i Dijana. Tako se ovih dana u vrhu omiljenih našla "Ruke" od Darka Rundeka.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Tolstojeva knjiga "Smrt Ivana Iljiča".
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Rusiju. I to zimi, da provjerim da li je ruska zima tako strašna kao što se priča.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.

DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sestrama i najboljim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Susretu sa dragim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim bitnim. Uglavnom su to neke sitnice.
Bez čega ne možete?
- Dug je spisak, ali kako god na prvom mjestu je porodica. Ponosna sam na brata i sestre, a najviše na roditelje, koji su uspjeli da nas izvedu na pravi put, u ne tako lakim vremenima.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Brzopleta sam, pa svakog dana nešto pogriješim, ali zato nemam problem da se izvinim.

SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Bila bih skromna i tražila bih samo da, ljudi do kojih mi je stalo, budu dobro i zdravo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže mi je palo što sam bezrezervno vjerovala nekim ljudima.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Potrudila bih se da uživam u svakom trenutku.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kako god, samo da ne boli.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Idemo dalje!!!"
Priredila: A.POPOVIĆ