Zbogom... Predsjedniče!
Čir. Gnoj i čir.
Malo/malo, pa se četničko/informbiroovski ocrtaju, kao izdajnički znoj košulju:
Sve, sve, samo Crna Gora u NATO paktu – ne!
„‘Ajd’ naprijed Kominterna, / Crna ti je Gora vjerna, / ka’ zidovi oko Kremlja!“ Kremlj, nego što!...
A kad građevinska Gospođa skupštinski jaukne kao guslarski mitska Grujičića Mara – „...Ali NATO prijetnja Rusiji!“ – da se smrzneš, kao da je Rusija pravo i tačno „na Glavicu“, danilovgradsku.
Ne bilo primijenjeno:
Najveća je podvala – i naročito Tvoja podvala – da je danas i ovdje riječ o razgraničenju prema crnogorskoj vlasti/režimu; apsolutno naprotiv, apsolutno i isključivo riječ je o razgraničenju prema – crnogorskoj državi.
Ili-ili! (a nije Kjerkegor).
...A što malo da ne počinu, uostalom, što da ih pritiska tolika i preteška muka: kad je crnogorska država već đavolski takva, što je kao opako infektivno leglo osvetnički ne podvale baš odvratnom NATO paktu!
Ali vraga... i dovraga!... Svojevremeni, crnogorski zločin državne nezavisnosti samo je mutirao: Zločin članstva Crne Gore u NATO paktu!
Zar bi se, inače, u dlaku poklopilo: da svi protivnici crnogorske nezavisne države – ali u kalup svi! – jednako urlaju i protiv članstva Crne Gore u NATO paktu!
Svi koji ovaj crnogorski koloplet, i istorijski i politički agenturni, neće da razotkrivački razumiju – danas, utoliko po njih crnogorski gore, i najgore - sjutra.
Bez prava žalbe. Niti ispravke.
Zbogom... Predsjedniče!
U toj trodnevnoj, kuljajućoj četničkoj osmozi – „zelene“ mržnje; zanatske, profesionalne prevare; nasilničke gluposti – nema šta se nije čulo i počulo...
Četnički su najviše začuđeni, interesantno, više nego začuđeni – kao po beogradski: „Nije lepo!...“ – otkud da se crnogorska država usuđuje da se – brani.
Nečuveno!
Najnužnija odbrana države – teror; a četnički fizički nasrtaj na državu – pravo.
U noći 24/25. oktobra 2015. prohtjelo im se da četnički „mirnim protestom“ (sve „s pucanjem i pevanjem“...) provale i zauzmu Skupštinu, proglase svoju „slobodnu teritoriju“, prokušani „antifašisti“ ravnogorski...
Tačno kako je u prvom pokliču „marša na Podgoricu“, iz Vraneške doline pučistički zamlatio Tvoj „ugledni parlamentarac“, četnički vojvoda Mandić („Pobjeda“, Podgorica, Jun 2015):
„Dosta je bilo politike amandmana, držanja nejasnih, smušenih i jalovih govora. Mi zajedno sa vama treba da otmemo (sve podv. B. K.) iz ruku aktuelnih vlastodržaca ovu državu“ (...).
Može li jasnije: oteti... ovu državu!
Zbogom... Predsjedniče!
Četničko-mandićevski izričito: Nema više „politike amandmana“; nema više „držanja nejasnih, smušenih i jalovih govora“ (kao da im neko brani „govore“ druge...) – nema više, dakle, uopšte politike; isključivo nasilno: Juriš!!!
Juriš na crnogorsku državu!... I protiv crnogorske države!...
Puč. Državni udar. Oteti... ovu državu!
...Programirani, namjerni da otmu cijelu državu; a patentirani, uzbuđeni tužioci – otimanja!
I, gle čuda, ova je država, crnogorska, da bude oteta – kakve li drskosti! – odbila. Pa stvarno!...
Gospodo draga (dobacio bi Ljermontov), rok vaše ulične, jurišničke upotrebe je na isteku, moraće se i nalogodavci privići (što već i čine):
Za razliku od federalne, „birokratske“ Crne Gore 1988/89, suverena će se crnogorska država, bilo i birokratski – braniti.
Što to huči Sutjeska! Izvini(te)...
A suverenu Crnu Goru braniće i cio slobodni, najslobodniji NATO/svijet.
Tamo, tamo je jadac.
Zbogom... Predsjedniče!
Pod Tvojim predsjedavanjem, bez i najformalnijeg Tvog otklona, tri dana je Crna Gora slušala koliko su četnički jurišni odredi pred tom neuviđavnošću crnogorske države – da bude oteta – demokratski ogorčeni.
I ne treba da čudi, tek tamo je i četničko/informbiroovski „srčana rana“ NATO pakta:
Država/članica NATO pakta ne može biti, baksuza li – oteta. Sada je i tek užasnija dimenzija kobnosti greške da se „Titova Jugoslavija“ nije sklonila i zaštitila članstvom u NATO paktu... Od ovih istih „uglednih parlamentaraca“ Tvojih, a vrlih jurišnika crnogorski - anticrnogorskih.
A činjenica da se država/članica NATO pakta ne može oteti, za dotičnu najamnu koteriju znači ostati bez – patriotskog zanimanja. Bliže, bez sebe... I prioritetnije, bez duševno zamašnijih – patriotskih donacija.
Trivijalno.
Zato i dražinofrontovski „sad ili igda!“ (kako bi Garašanina osokolio Njegoš).
A Ti?
Zbogom... Predsjedniče!
Naprotiv, nijesi prikrivao da je i Tebi zbog takve neuviđavnosti crnogorske države neprijatno, snishodljivo si podsjećao na dobrohotnost ličnu, da otvoriš službeni ulaz i da s njima, Tvojim četnički „uglednim parlamentarcima“ uđeš u već ojađenu, Tobom, Skupštinu...
A s kojim pravom bi Ti kalauzio Skupštinu Crne Gore u „gluho doba noći“!? Ko je Tebe ovlastio da Skupštinu Crne Gore preregistruješ u javnu kuću!? Zašto bi se poslanički DF/elementi – što su Skupštinu Crne Gore gadljivo napustili danju – kao ulični/uličarski izgrednici u Skupštinu Crne Gore vraćali – noću!? Po kom poslovniku – osim pučističkom – poslanici u Skupštini Crne Gore i... noćivaju!?
Čiji si Ti noćni portir?
