Zbogom... Predsjedniče!
...Kao da je Skupština Crne Gore Tvoja šumska vikendica!... (Ili i kao Arkan/Amfilohijeva VJ-desantna crkva „gvozdenog puka“, na vrhu Rumije.)
A možda i jeste: zato što ste u noći 24/25. oktobra 2015, u noći „mirnog protesta“ i Ti i Dražin front u osnovi htjeli isto: da crnogorska Skupština bude okupirana. Samo, dražinovci da se to desi i sve s „narodom“, u službi cilja da više nema Skupštine (i sve što slijedi, pa ni Tebe kao predsjednika...); a Tebi je za intenziviranje „manevrisanog haosa“ bila potrebna ograničeno, poslanički okupirana Skupština, ali bezuslovno s Tobom kao predsjednikom.
Mrtvi uzao... Političkih varalicâ. Tamo je bila tačka i „fatalne privlačnosti“ i - razlaza.
Ne, Ti nijesi nudio „dobre usluge“ (noćne!), nego si se noću i predsjednički pučistima – punudio. Ti bi olako žrtvovao i Skupštinu i državu Crnu Goru – kao što moderatorski i jesi – ali Tvoju funkciju kao Tvoj obraz - ni za šta.
Ti si Dražinom frontu (po)nudio – sa „orkanskih visova“ Tvoga izrezbarenog karaktera – predsjedničku napolicu: da oni posluže puču, a da zvanično „nije“ – puč. Kako bi Ti bio glavni korisnik efekata puča, ali da Ti nijesi – pučista.
Ili da se izrazi, po navici, udarnik velikosrpske konspiracije (TV / Skupština, Podgorica, Jun 2013): „...Ranko [Krivokapić], da je imao hrabrosti 24. oktobra!“ – elegično Te denuncirao prvi koreograf svakog političkog mraka, a Tvoj „pošteni kolega“ Bulatović (P.).
Kakav jeste – „lukavstvo je inteligencija glupaka“ (Paskal) – Bulatović (P.) nije prepoznao sopstvenu janusovsku prirodu: Ti, da izbjegneš dres puča, ali da lično prigrabiš političke, „demokratske“ dobiti – puča. Višestruko i kukavički, Tvoje.
...A ni Rusi nijesu „sisali vesla“.
Zbogom... Predsjedniče!
U ovoj dražinovski nadahnutoj „diskusiji“, Crna Gora je danima odolijevala tv-plimi okorelih ciničnosti... A naročito lamentu, ne mora biti i „nad Beogradom“:
Sveidilično, kako i koliko su odnosni, već i isluženi restlovi ćosić/miloševićevske agresorske i pljačkaške rulje pod Dubrovnikom 1991; ili restlovi istih pučista iz „predsjedničkog“ Januara 1998; ili restlovi nacističke prijetnje „marša na Tuzi“ (1997); ili restlovi dr Bojovićeve fašističke „fiksacije“ Muslimana i Bošnjaka (2001); ili restlovi sedmobataljonskih crnokošuljaša (1999) – sve, kako i koliko su ovi birani dirljivci, prije i iznad svega: diskusionisti, demokrate, legalisti.
Osim sitnice, samo „oteti... ovu državu“! Mirotvorci vandalizma. I trajnog apisovskog pučizma.
Ili, ako Ti je bliže, „parabelum parlamentarizma“, preteče i Tvojih „uglednih parlamentaraca“ – Puniše Račića.
Kakav defile „svud su straže...“, dražinovski udružene (a)moralnosti!
...I Ti, čeono, s njima.
Prononsirani, čak i lično samo/ističući, zor(e)ni promoteri i politički agenti tuđih interesa i imperijalnih aspiracija u Crnoj Gori (Velika Srbija, Rusija...), a pijani „moralni“ tužioci demokratske, atlantske integracije Crne Gore u NATO pakt, poema zgranutosti:
Degradacija crnogorske države i – državna agentura.
I ponos zabrinutosti do dna... Sebe.
Zbogom... Predsjedniče!
Sve, sve je crnogorska degradacija i agentura, osim kad bi se Crna Gora dostojanstveno, kao pendrek (ili vrlina!) ukrutila pod njihovom i Tvojom/SDP „trojeručicom“, politički agenturnom čizmom – Velike Srbije i Rusije.
Pa i lirski, ako je za vjerovati oprobanom prijatelju premijera Đukanovića („majmun“) i Crne Gore („majmunska posla“), ruskom ambasadoru u Beogradu, odomaćenom Aleksandru Čepurinu:
„Nikako nije u našoj [ruskoj] tradiciji da namećemo odluke koje se tiču unutrašnjepolitičkih rešenja. I to je činjenica“ („Politika“, Beograd, Jun 2016).
A jedina činjenica sveruske istorije, suprotno - sve.
Fantazija. Ili kako biste se Ti i „kolega Staljin“ (pod)razumjeli: pobjeda volje nad stvarnošću.
Trijumf volje – da li Tvoje?
...A tek je fantastičnije za ambasadorski reći, na samo nekoliko dana pošto je srpskom premijeru Aleksandru Vučiću generalisimus Putin „privatno“ povjerio, pa utoliko diskretno i cijelom svijetu objavio:
„Želeo bih da izrazim nadu da će, bez obzira na budući sastav Vlade Srbije, u njoj dostojno mesto zauzeti ljudi koji će obratiti posebnu pažnju na razvoj naših međudržavnih odnosa“ („Politika“, Beograd, Maj 2016).
Ministri moji, Vlada tvoja!...
Hruščov je predlagao – slično neuviđavnom Titu – da Sovjetski Savez, narodno-demokratski, dodijeli specijalne „ideološke penzije“ – golootočanima.
Staljinke!...
Marksizam (i samozvanca Lekića) kao – orvelovska utopija.
Zbogom... Predsjedniče!
Magnetizovani putinovski prosperitetnom, prosječnom ruskom platom od impresivnih 300 eura, podrži: mogli bi penzijsku inicijativu Kremlju i obnoviti Tvoji „ugledni parlamentarci“, crnogorski četničko/informbiroovski ideološki – supstrati.
Što da ne, i Ti reformski s njima.
Putinke!...
Vazdašnji crnogorski hommage – izdaji. Svecrnogorski „luna park“, kao Tvoj parlamentarni zvjerinjak:
Peta kolona, neuvijeno inostrana politička agentura protiv crnogorske države, a promoviše se načelom osude – političke agenture!
Nosioci pokušaja državnog udara protiv države Crne Gore, a optužioci crnogorske države za – državni udar! Tvoja žar ptica!...
Ali velikosrpsko/ruska, četničko/informbiroovska optužba – o NATO-izdaji Crne Gore – crnogorski se mora primiti, zato što jeste tačna... Kao takva i optužba za ponos crnogorski, nikako za poricanje:
Kao zločin, besudni zločin Crne Gore, što je Crna Gora NATO-ovski izdala – izdaju. Crnogorsku, svoju, velikosrpsku i rusku – izdaju.
Planetarno, privilegija samo države Crne Gore: izdaja izdaje!
Nesporno, pa upravo zbog toga su dražinovski identifikovani crnogorski „kriminalci“ – većinski i vladajući „kriminalci“! – Crnu Goru upravo i tamo, NATOpaktovski, i odista četnički i informbiroovski nelojalno, i situirali.
Izdaja izdaje!
