Zbogom... Predsjedniče!
Samo Ti/SDP možeš postići mjeru šeretluka, palanačkog šeretluka:
Kako je vanparlamentarna SDP (Ž. Rakčević a ne Ti), ulaskom u predizbornu koaliciju s parlamentarno najmoćnijom DPS/Đukanović (1998) – „ogromno rizikovala“ (TV / Akcenti, Podgorica, Jun 2016). I kao posljedica toga „ogromnog rizika“, SDP je samo 18 (osamnaest) godina kapitalisala DPS/vlast. I sve pri „ogromnom riziku“, da se SDP više nikada samostalno ne izloži – izborima. I pri istom „ogromnom riziku“, nego SDP/Ti isključivo u predizbornoj koaliciji sa odurnim – DPS/Đukanović.
A sve zato – neodoljivim humorom Tvojim – što se najmoćnija, u biračkom tijelu 40-45 odsto DPS/Đukanović nikada nije usudila da izađe na izbore bez 3-4-5 odsto glasova SDP/Ti (Isto). I tako je – još vragolije Tvoje – divovska SDP/Ti samo laički unajmila DPS/Đukanović da „oposli“ SDP/religijski, vanmaterični cilj: suverena država Crna Gora (Isto). A što je, sve u istorijskoj SDP/gustini – i poenta originalno Tvoja – sve i pokazatelj da je „osnovna oznaka SDP – samostalnost!“ (Isto).
Samostalnost!?
Tvoja/SDP samostalnost, a vapi za starateljem... Ili je takva upravo zato što staratelja – ima?
Zbogom... Predsjedniče!
Kako blijedi sjećanje, svojim „đukanovićevskim“ mistfikacijama Ti podmećeš i da je velikosrpska, „antibirokratska“ turbulencija u Crnoj Gori (1988...) – s njom i crnogorski „crn obraz“ dubrovački ratnog, agresorsko-pljačkaškog varvarstva (1991) – slučajnost kakve vješte zavjere pojedinaca, a protivno većinskoj volji „vazda časnog i poštenog crnogorskog naroda“.
Pa, šapućeš (a i sugerišeš...), da ne bješe zločestog Đukanovića!...
Tako, u izvedenoj simplifikaciji, kao uzgred, da su „antibirokratski“, ćosić/miloševićevski po Crnoj Gori kojevitezali, eto, Milo Đukanović, moj ujak Dragutin Vučinić, eventualno Nada Lazarević, Pavle Milić i Maksim Korać, naravno i ja... A svi ostali, svi Tvoji/
SDP „moji dragi“ Crnogorci i svi „u potiljak“, svi za visokim čelom (stolica!) Tvojim i samozvanca Lekića – „kod Ante Markovića“.
Još samo da se i Momir Bulatović prijavi... „kod Ante Markovića“!
...Da najmasovniju sramotu crnogorske (i dubrovačke) 1991. godine nijesam svojim očima gledao!
Ni da su iz groba ustali svih sedam Petrovića i Njegoša, Tvoje/SDP „moje drage Crnogorce“ ne bi od dubrovačkog „zlog puta“ odvratili. Ili zaustavili.
Niko.
(Pa kad su čak i Tebe makli „...kao s puta granu!“)
Zbogom... Predsjedniče!
Zato crnogorska sramota pod Dubrovnikom 1991. i jeste „...za sto godina unaprijed“.
O tome je trebalo misliti, Crnogorci – tada.
A zbog toga u spomen-Dahau zasijeca misao Džordža Santajane: „Oni što hoće da zaborave, spremni su da ponove!“
Ali pod Dubrovnikom 1991. nijesu samo crnogorski zločin i sramota; ne sporednije crnogorski suicidno, pod Dubrovnikom 1991. i pretežne su invalidnosti – crnogorske tranzicije. I koje sežu i do – danas. Osim ekonomnski i moralno, i time što crnogorski jurišnici ispod Dubrovnika 1991. još i sada jurišaju, ali na državu - Crnu Goru.
Nota bene, u preambuli i s državničkim, sve za Crnu Goru – Tobom/SDP.
A o efemernosti crnogorskih reformista „kod Ante Markovića“, početkom juna 1995. na večeri u Gracu: žalim, pripovijedao mi je sâm Ante Marković... Nezahvalnik, izvini, Tebe nije ni pomenuo.
Tek nikad čuo za „svog“ ambasadora, komedijaškog samozvanca Lekića.
Zbogom... Predsjedniče!
Tvoje carstvo političke, u Tvom parlamentarnom cijepljenju i crnogorske državne palanke: Drvoredima laži, pa avenijama laži, čak i najbesmislenijim lažima, sistematski omalovažavati svaki istorijski subjekt, a naročito granične subjekte crnogorske istorije – izvini(te), žao mi je (vas): Knjaz Danilo (država), Đilas (državnost/antifašizam, nacija), Đukanović (obnova države) – ne bi li Ti i grupica Tebi bliskih, trenutno, beznačajnika (samozvanac Lekić; URA!/Rakčević; Dr Perović & Kesedžija „i njegove bize“; rodoslov „špijun iz Pipera“; šerbot akademik/plagijator... na gomilu: Džavidova većina), ne bi li vaše mišje ulogice – kako vas je opisao i Vojvoda Draško („đe virahu kâ miši iz gnj’jezda“; ili, ali i ispod premile odežde Đukanovićeve...) – nekako dograbile i zagrabile, strvinarski, „svoje parče istorije“.
Otmičari.
Palanački otimači istorije.
Zbogom... Predsjedniče!
Koliko sam Te ubjeđivao (i sve si klimao kao u zobnicu...), da iniciraš da Bulevar Svetog Petra Cetinjskog završi na Mostu Blaža Jovanovića (što je i jedino logično), a da onih 400-500 metara do bivšeg Grafičkog zavoda – gdje su i Predsjednik Republike, i Skupština Crne Gore, i Centralna banka, sada i Vlada – da ponesu ime crnogorskog državotvorca bez premca, kao Ulica Knjaza Danila.
Prvi vladar sekularne države Crne Gore. Bilo bi i u uzvišenoj simbolici istorije i u najvišem gospodstvu – pravednosti.
Previše za palanačkog Tebe/SDP.
Ako nijesi shvatio i najpalanačkije: pa Ulicu Knjaza Danila rezervisao za državnika – sebe.
Pri – dekretova li – „mirnoj tranziciji vlasti“.
A izbori?
