Piše: Mihailo TERZIĆ
Političko jezgro DF, oko koga se sjatio politički „bordel“, karakteriše razarajuće infektivno žarište koje nosi destruktivnu patokratsku energiju kontrarevolucije i makrosocijalnog zla u Crnoj Gori. Ono je antipatriotsko, anticrnogorsko, antidržavno i antiustavno.
Suština konstruktivističke političke fikcije DF, oko koje se, naknadno, sćukalo tuce političkih gubitnika, je odavno jasna:
Osporavanje crnogorskog nacionalnog identiteta i milenijumskog kontinuiteta crnogorske države. Osporavanje refrenduma o obnovi državnosti. Osporavanje dugoročnog osiguranja bezbijednosti Crne Gore u NATO sasvezu. Izjednačavanje četničke ideologije anticrnogorstva sa patriotskim oslobodilačkim i antifašističkom tradicijom Crne Gore.
Pokušaj nametanja, crnogorskom kolektivitetu, podaničke mentalne matrice gdje dominira destruktivna balkanska „filozofija palanke“, inata, sukoba i ratova.
I na takvo kontaminirano anticrnogorsko političko jezgro, biračima CG se nudi 707 „šarenih laža“, koje treba da im zamagle pogled na suštinu Zla koje im se stvarno nudi. Providno i jadno.
Elementarno pitanje nameće zdrav razum: koja je muka naćerala demokratske, građanske i proevropske partije da se uhvate za ponudu DF-a? I da im on bude „smrdljivi“ oslonac za „rušenje“ prije svega, personalno Mila Đukanovića, lidera DPS? I naravno, savremene CG?
Zar je logično da SDP Ranka Krivokapića, koja je do juče stvarala vrijednosti i slabosti današnje Crne Gore bude prirodni saveznik DF?
Zar se Građanski pokret URA, Žarka Rakčevića može zamisliti da korespondira sa vrijednostima DF-a?
Možda, ne tako transparentno, kao predhodne dvije političke opcije, ali prema javnim opredijeljenjima i politička opcija Demokrata, Alekse Bečića nije daleko od proklamovanih temeljnih vrijednosti aktuelne vanjske i unutrešnje politike Crne Gore. Bečićeva namjera da riješi „životna pitanja građana“ su indirektno povezana sa NATO integracijama i dolaskom ozbiljnih investitora.Jer, malo je povjerilaca za nesolidnog i nesigurnog dužnika.
Dakle, ako odmislimo blefiranje, mimikriju i egocentričnu manipulativnost pojedinih liderčića, bitne razlike između Programa ovih partija u pogledu vizije i strategije razvoja Crne Gore- nema.
Šta onda ove političke opcije, motiviše da se ujedine sa dijametralno suprotnom političkom opcijom DF?
Može biti samo jedno objašnjenje: Patološka mržnja pema lideru vladajuće opcije Milu Đukanoviću. Ili patološka strast za vlašću?
Teorija i praksa političke misli ukazuje da je međusopbna mržnja, netolerantnost i isključivost političkih konkurenata u miru, isto toliko štetna za pojedinačan uspjeh, koliko su, simpatija, tolerantnost i popustljivost protivnika u ratnom sukobu.
Dakle, vrijeme je za otrežnjenje. Iz razloga mentalne higijene oni bi VEĆ mogli početi sa mentalnom i političkom dezinfekcijom od kontaminiranog političkog „druženja“ sa DF. I zbog sebe i zbog mentalnog zdravlja cijele Crne Gore.
Ako postoji saglasnost o VIZIJI i strategiji razvoja građanske i demokatske Crne Gore, onda taktička neslaganja oko metoda i sredstava, za istinsku patriotsku partiju koja sluši VIZIJI razvoja, ne bi smjela biti razlog da se ruše temelji moderne i građanske crnogorske države.
Vezivati usvojenu VIZIJU makrosocijalnog razvoja CG, samo za jednog lidera, je primitivno ćeranje inata po balkanskim pravilima. Mila Đukanovića je lansirala dinamika gepolitičkih dešavanja, kao ličnost doraslu zahtjevima tog vremena, da sačuva Crnu Goru i da je uvrsti u društvo savremenih i uspješnih zemalja Evrope. Kao što ga je određeni odnos snaga u jednom istorijskom trenutku afirmisao, tako će ga, u nekom trenutku, ostaviti u prošlost. Ali Mila Đukanovića niko neće moći izbaciti iz budućnosti Crne Gore. Ostaće vrijednosti za koje je on zaslužan i koje će trajati u korist budućih crnogorskih naraštaja.
Političke partije u Crnoj Gori koje u svojim programima imaju savremene i demokartske političke metode i operativu spremnu da izgrade efikasne institucije države i stabilan PRAVNI RED u funkciji ostvarenja savremene VIZIJE CG, treba da budu zajedno odgovorne i zaslužne za dešavanja u CG. Da stvore ambijent u kojem će patokratiju i kleptokratiju u cjelini zamijeniti meritokratija i logokratija. Bez inata, nadgornjavanja i sujeta. Bez inercije rušilačkog mentaliteta, karakterističnog za ove prostore.Zar uvijek ispočetka? I zar nikada dalje od početka? CUI PRODEST?
Umjesto rušlačkog nagona, Crnoj Gori je potreban razuman kontinuitet temeljnih vrijenosti savremene, slobodne i građanske CG.“Ako ne možeš biti najbolji budi najbliži dobrima“. Još, veoma davno, je znao Katon.
