Piše: Miodrag VLAHOVIĆ
"Obustavljaj!" uzviknuo je poglavar srpske crkve u Crnoj Gori. Uznemireno lice iza guste brade. Na drugoj strani nezaštićene veze, za proteste i sukobe spremni pripadnik ražalovanog Sedmog bataljona, u nevjerici gleda u svoj novi smartfon ... "Njegovo Preosveštenstvo je obustavilo akciju. Provaljeni smo." tužnim glasom odgovara na upitne poglede svojih saboraca. Muk i razočaranje, dok jedan mlađi pripadnik, da bi razbio dešperantnu tišinu, ne zapjeva "Nije ovo Montenegro, no junačko srpsko leglo!" ... Pjesma odjekuje u tihoj noći, a u pozadini se čuje glas TV spikera, koji čita pristigle rezultate izbora. Rez.
Ovaj scenario još nije napisan. Vjerovatno g. Risto Radović nije baš ovako obavijestio "borce za slobodu" da ne treba da slave neostvarenu izbornu pobjedu. Vjerovatno nije ni zvao direktne izvršioce, nego njihove naredbodavce, koji sa cijelom rabotom nemaju nikakve veze, naravno.
Svjedočenje odlazećeg ministra unutrašnjih poslova (koji nam, da ne zaboravimo, ostaje dužan objašnjenje kome je i zašto poslao zaštićene lične podatke svih građana Crne Gore, što je vrlo ozbiljni prekršaj), da je u izbornoj noći zatražio podršku g. Radovića, kako bi bila spriječena "proslava izborne pobjede", odnosno metež, neredi i nesreća, govori mnogo toga.
Ta simpatična storija, o danu u kojem se prvi sveštenik SPC u Crnoj Gori javlja u pozitivnoj ulozi (za razliku od preostala 364 dana u redovnim godinama, na što nas je, opet podsjetio nedavno na Vučjem dolu), ima jednu "začkoljicu", na koju je malo ko obratio pažnju.
Da pojasnimo pitanjima. Dakle, zašto je, za pomenutu urgenciju, ministar Danilović zvao g. Radovića? Nije Danilović zvao g. Fejzića, nego g. Radovića. (Reisa Fejzića će, zbog druge rabote, kako smo saznali, pozvati Mandić, poslije izbora. Da mu prizna da je Srebrenica genocid, sigurni smo.) Kako i zašto Danilović zna da baš Radovića treba zvati za tu nuždu?
Nadalje, po kojoj komandnoj liniji g. Radović ima uticaj na vođe planiranog protesta? Ako im može sugerisati/narediti da ne izlaze na ulice, njegova sveštenička funkcija implicira da su ga poslušali bez pogovora jer su i sami sveštenici. G. Radović je, inače, uvezao u Crnu Goru, puno takvih kojima se veza sa duhovnim završava na mantiji koju nose. Znamo svi to, no se pravimo da ne znamo.
Ako g. Radović nije (opo)zvao ljude u mantijama, kojima je šef po službenoj dužnosti, koga je onda zvao, i po kojem pravu? Kako to da civili i uniformisani civili bespogovorno slušaju ovog crkvenog poglavara? Po kojoj komandnoj liniji?
Listing tih poziva bi bilo vanredno interesantno pogledati. Koliko je poziva napravio Risto Amfilohije Radović te večeri? Koga je zapravo zvao? Pošto nije mogao napraviti čuvenih 400.000 poziva, ko su bili ljudi koji su prenijeli njegovu iznimnu miroljubivu "poslanicu", pa se baš niko nije pojavio ispred Parlamenta?
Što nas, nadalje, navodi na pitanje ko je u toj priči "i luk jeo, i luk mirisao"? Ko kontroliše spremne demonstrante do nivoa da ih može poslati pred Skupštinu ili naprečac obustaviti njihovu pripremljenu i dogovorenu akciju?
Uzak je krug ljudi koji mogu doći u obzir da budu na spisku onih što su dobili "preosveštenski" poziv te nedjelje. A Radović nije zvao Tuponju, a ni Abazovića, niti Mustafića, niti bilo koga iz HGI, na primjer, kako bi spriječio sukobe. Zvao je druge.
Zna Radović koga je pozvao, a zna i Danilović. Ostatak Crne Gore može da nastavi da se pretvara da ne zna, jer je srpski premijer rekao to što je rekao, mada je bilo upečatljivo i ono što je prećutao.
Događaji 16. oktobra i dana koji su slijedili, potvrdili su da je crnogorska politika, ali i naša cjelokupna društvena zbilja, opterećena brojnim anomalijama i "konstrukcionim greškama" na koje smo se navikli i na koje smo pristali.
Istina, umjesto svega napisanog, možda se samo treba zahvaliti bogovima što g. Radović koristi telefon.
A ostalo će nam biti lakše pošto uđemo u NATO.
(Autor je predsjednik Cdu)
