Predstavljanje je otvorio prof. dr Nenad Vuković, vanredni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i predsjednik Organizacionog odbora naučnog skupa kojim je 2015. godine obilježeno osam decenija od rođenja i 27 godina od smrti pisca kojeg cijeli region jednako prepoznaje kao svog velikog stvaraoca. On je podsjetio na bitne detalje biografije Danila Kiša – oca Eduarda koji je prezime Kon ubrzo promijenio u mađarsko Kiš, te majku Milicu Dragićević iz Crne Gore i djetinjstvo provedeno u Subotici i Novom Sadu, do 1942. kada je stigao u Mađarasku.
- Kiš je znao da je čovjek fizički prolazan, ali da živi svojim djelom i kroz djela. Nama, koji smo ga lično znali, ta djela su i podsjećanje na njegov težak životni usud. U bremenu nasljeđa ponio je od majke pripovjedačku sklonost miješanja stvarnosti i izmišljenog, a od oca – patetiku i ironiju. Da bi danas mogli poći od pitanja formiranja Kiša kao pisca, treba znati - šta je sa podmuklim dejstvom biografije – naveo je Vuković.
Dalje je nastavio sa detaljima iz života pisca, onim nama bližim – dolasku na Cetinje 1944. godine, istovremeno kada je njegov otac skončao u Aušvicu, te uticaj ujaka Rista Dragićevića na obrazovanje. Slijedi odlazak u Beograd, gdje je prvi diplomirao na novoosnovanoj katedri za opštu književnost. Vuković posjeća da je Kišev radni angažman podrazumijevao mnoga mjesta širom Evrope, te da je za svoja ostvarenja dobio i brojne nagrade.
- Iza njega su ostala djela, teške optužbe koje su mu naudile, polemike, intervjui, knjige, eseji, romani... Kiš je pisac prema onoj Geteovoj: Nema nacionalne umjetnosti, nema nacionalne nauke. Ona pripada svima – zaključio je Vuković.
Na kraju je podsjetio da su stručni skup održan sredinom oktobra 2015. godine činile tri sjednice u okviru kojih je predsatvljen 21 naučni rad autora „koji su dali drugačije viđenje, jer su nas na to obavezali Kiš i njegovo djelo“.
Prof. dr Sonja Tomović-Šundić dala je svoje viđenje Kiša i njegovog stvaralaštva. Zatim se kratko osvrnula na 17 stručnih radova koji su se našli u zborniku skupa „Danilo Kiš – osamdeset godina od rođenja (1935 – 2015)“.
- Svaki od ovih solidnih priloga poklapa se sa jednim od segmenata tumačenja njegovog rada: od filozofskog do linvističkog. Svi zajedno daju odgovore na to ko je bio Danilo Kiš i kakvo je njegovo djelo – dodala je Tomović-Šundić.
„Uvodno slovo“ cijelog skupa pripalo je tada Vukoviću, koji je govorio o biografiji književnog nasljeđa ovog pisca i njegovog složenog životnog puta. Jovan Delić, kako se navodi - „jedan od najboljih kišologa u jugoslovenskoj književnsoti“, dao je fragmentrno tumačenje jednog od djela. Tonko Maroević koji uvijek donosi novine, govorio je o Kišu između Borhesa i Štajnera. Radomir V. Ivanović za teme uzima estetičko, poetičko i kritičko u djelima Kiša, a Dušan Ičević o njegovoj političko-nacionalnoj strani jer je „Kiš, uz Pekića, naš najbolji politički pisac“ zbog svojih nadnacionalnih ideja.
- Struktura književnog teksta i procjenjivanje likovne tradicije u djelima Danila Kiša dao je Dimitrije Popović, a Jasmina Ahmetagić o njegovom radu kao kritičara. Lidija Tomić u svom radu se dotiče erosa i tanatosa, te kulturoloških simbola. Mirjana Bečejski za temu ima Kiša koji se kreće između žanrova, a Vesna Vukićević o njegovom pristupu pisanju u „Enciklopediji mrtvih“ - dodala je.
O književnim vrijednostima jezika u djelima Kiša, njegovom „običnom“ jeziku koji je pretvorio u književni, pisale su Danijela Radojević, Jelena Bašanović, Aleksandra Vuković i Nataša Jovović. Tomović-Šundić takođe je pomenula Miluna Lutovca koji jasno ukazuje na svoju temu naslovom „Anatomija jedne književne hajke“. Prema njenim riječima, Kiš unosi novinu svojim korištenjem enciklopedijskog idela. On je pokazao osnove modela saživamanja vremena i ljudi, te daje „šansu onima koji je nisu imali“.
- Danilo Kiš smatra da književnost treba da popravi zvanične ideologije i da napravi veliku priču o običnom čovjeku. On je uzeo običnog čovjeka – onog koji se pominje samo u statistikama, kao broj – jer smatra da je svaki čovjek vrijedan pažnje. Književnost treba da bude angažovana i na taj način da to ispravi... Uostalom, svako umjetničko djelo ima mnoštvo tumačenja. Velika djela podstiču na veliki broj tumačenja, od kojih je svako tačno – navela je Tomović-Šundić, te istakla kao je zbornik „vrijedan doprinos čovjeku koji je veoma značajan za Crnu Goru“.
Akademik Radomir V. Ivanović se, pak, bavio konkretnim brojkama kada su u pitanju doprinosi regionalne naučne zajednice istaživanju lika i djela Kiša. Tako je objavljeno 50 zbornika, eseja i knjiga na sedam jezika, kao i 100 posebnih izdanja, „što pokazuje intresovanje za djelo pisca koji spaja ovaj prostor“ jer je i sam, kako dodaje, „polihistorik i poligraf“. On smatra da je od tri grupe stručnjaka – kišologa, antikišologa i objektivnih – u zborniku najviše zastupljen ovaj posljednji pristup izučavanja. Obajvljene radove podijelio je u tri cjeline. Prvoj – komparatistici pripadaju Delić, Maroević, Ahmetagić i Popović. U drugoj, koja tretira estetsko, poetsko i kritičko u Kiševim djelima, su radovi Tomović-Šundić, Lidije Tomić, Bečejski, Vukićević, Kalezić, Nikolić i Vuković. Lingvističke priloge, kao treću grupu, čine tekstovi Bašanović, Radojević i Jovović, a kao specifične priloge navodi radove politikologa i sociologa Dušana Ičevića, te Miluna Lutovca.
- Tokom 45 godina rada CANU organizovano je više od 150 stručnih skupova i objavljeno oko 140 zbornika. U posljednje četiri godine, izašla su tri zbornika koji su posvećeni Petru II Petroviću Njegošu – 200 godina od rođenja objavljen 2013, Mihailu Laliću – 100 godina od rođenja iz 2015. i Kišu – 80 godina od rođenja iz 2016. godine. Sva tri izuzetno obimna, i zajedno imaju 1.264 stranice. Zbornici su indikator i svjedočanstvo odnosa prema ovim crnogorskim regionalnim i svjetskim piscima i kako se autentična djela nabolje brane svojom - autentičnošću – zaključio je Ivanović.
Zbornik „Danilo Kiš – osamdeset godina od rođenja (1935 – 2015)“ objavila je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti u decembru prošle godine.
K.J.
