Naravno, u tom i tako uređenom diplomatskom aranžmanu niko nije blesav da prizna umješanost. Ali, niko i ne može da se tim povodom tako zapetlja kao Marija Zaharova, portparolka ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Jer, kad ona to odradi, tu trava ne raste. Mada, ima tu raznih bisera. A i portparola. Nego, krenimo redom…
Neodgovorno & Neosnovano: Ponajprije je portparol Kremlja Dmitrij Peskov demantovao umiješanost pripadnika ruskih bezbjednosnih službi povodom stvaranja kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore. A onda i objasnio kako je “neodgovorno izgovarati tako ozbiljne optužbe”.
Sa ovakvom izjavom portparola Kremlja, ipak, postoje određeni problemi.
I to, ne samo zbog utvrđenog angažmana izvjesnog mornaričkog oficira Eduarda Šišmakova, te njegovog putovanja do Srbije pod lažnim imenom, kao i ustanovljenih kontakata sa bivšim srpskim vojnicima, uglavnom onih sa kompromitujućim karijerama koji će nešto kasnije završiti u crnogorskom zatvoru. A nije ni zbog iznenadnog putovanja u Srbiju sekretara SB Rusije Nikolaj Patruševa, pa njegovog zaobilaženja srpskog premijera Aleksandra Vučića koji je tih dana već saopštio o “nezakonitim obavještajnim aktivnostima protiv Crne Gore”. A nije ni zbog nekih 160 hiljada eura, zaplijenjenih prilikom akcije srpske policije u otkrivanju učesnika zavjere. Svakako, nije ni zbog toga što se onom Šišmakovu, te njegovom pomagaču Popovu, vrlo brzo nakon toga (četiri dana) gubi svaki trag.
Već samo zato što je potpuno neodgovorno od jednog portparola ignorisati ustanovljene činjenice, kao i niz događaja, te izjave i angažmane ruskih zvaničnika (Železnjak, Čepurin…), a u povodu očiglednog pokušaja destabilizacije Crne Gore, kao najbezbolnije definicije sveukupnog aranžmana. Uz to, takav stav jednog portparola je prilično i neosnovan.
One and Only: Ipak, kako vrijeme, a i istraga o stvaranju kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju odmiče, ruskim portparolima zapravo i ne preostaje ništa drugo već da umjesto opovrgavanja činjenica nekim suprostavljenim dokazima, upućuju optužbe i kvalifikacije na račun Crne Gore. Ipak, ta i takva odbrana, ma koliko se nametala kao legitimna, stvarno slabo da pije vodu. A i prilično zna da se zapetlja. Sve do nebuloze i definitivnog podsmjeha.
Zato, dame i gospodo, samo za vas, zvijezda svih portparolskih večeri, “one and only” – Marija Zaharova.
U stvari, pa iako ova najava možda nekom izgleda glamurozno i božanski, sve je uistinu bilo vrlo skromno i veoma zemaljski. Slijede navodi sa konferencije za štampu:
Novinar: Specijalni tužilac Crne Gore Milivoje Katnić je nazvao jedno konkretno ime – Eduard Šišmakov. Da li je taj čovjek i dalje na spisku saradnika ruske Ambasade u Poljskoj? Da li bi ste mogli da demantujete ili da potvrdite tvrdnju Katnića da postoji takav čovek?
Zaharova: Gdje je tužilac Crne Gore, gdje je Poljska? I na koji način su te stvari uopšte povezane? Ja sam samo dala ocjenu onoga što je rekao tužilac Crne Gore. Ako imate konkretno pitanje u odnosu na saradnika, ja naravno mogu da potvrdim da li je saradnik ovog ili onog državnog predstavništva u inostranstvu. Ponavljam, mi se ne bavimo prvi put stvarima koje su povezane sa Crnom Gorom. Stalno smo demantovali stvari koje su curele u medije ili bile ubačene kada je riječ o nekoj umješanosti Rusije u procese u toj državi. Govorili smo, ali se demantiji ne uzimaju u obzir i svaki put kada se izbacuje nova informacija, istorija počinje od početka.
Dobro, ako ste se malo pogubili čitajući odgovor Zaharove, vjerujte mi, sa vama je sve u redu i savršenog ste zdravlja. Nije do vas. Do Zaharove je. A i njene pogubljenosti i ćorsokaka u koji je zaglavila. „Hard times“, rekli bi Amerikanci. I to bi moralo biti dovoljno. Jer, teška vremena zaista znaju da budu zaguljena.
Ili biste možda željeli da se upustite u priču o tome kakve veze ima pad malezijskog aviona u Ukrajini, sa Rusijom? Pa da onda iskoristite “logiku” Marije Vladimirovne, koja bi otprilike mogla da glasi ovako:
Gdje je Ukrajina, a gdje je Malezija? I na koji način su te stvari uopšte povezane?
U iščekivanju boljih vremena: No, prebrojavajući sve gluposti i ružnoće, uskraćuje se mnogo toga. Te samim tim, njihovo napuštanje i okretanje leđa se nameće prioritetnim. Uostalom, postoje i neki drugi ruski zvaničnici i neke sasvim drugačije izjave.
U prvom redu, ona čestitka ruskog predsjednika Vlade Dmitrija Medvedeva, jedna od prvih, upućena Dušku Markoviću nakon njegovog imenovanja za novog crnogorskog premijera.
Onda, ona izjava ruskog diplomate Aleksandra Bocan – Harčenka,a date početkom februara ove godine, o tome kako Rusija ne nameće Crnoj Gori referendum o pristupanju NATO. Uz napomenu da je prema anketama taj odnos iznosi 50 prema 50 odsto. Ili, diplomatskim riječnikom, ovo je bilo prvi put da neko od ruskih zvaničnika nije podržao populističko trabunjanje o tome kako je većina stanovnika Crne Gore protiv ulaska u NATO.
I za kraj, uputsvo za upotrebu direktora Direkcije za evropsku saradnju Ministarstva spoljnih poslova Rusije Andreja Kelina, sa kojim nam je i počela ova godina.
“Mnogim zemljama je jednostavno koristan ulazak u NATO. I sa ekonomskog i sa političkog aspekta”.
Tek, to bi bilo i razrješenje ove priče. Konačno smo suočeni sa činjenicom da svako radi u svom interesu.
I ide svojim putem.
Željko VUKMIROVIĆ
