Kažu da je pank ubijen onog dana kada je bend The Clash potpisao prvi ugovor. Tako makar piše u jednom lokalnom londonskom muzičkom časopisu u kom je najavljen njihov debitantski album „The Clash“. Tog 3. marta 1977, prije 40 godina, The Clash je finiširao prvu ploču. Kompanija CBS iz Londona imala je problema da distribuira album nesvakidašnjeg zvuka.
Kompanija je jedva uspjela da prođe cenzuru i otvori im britansko tržište u aprilu 1977, pa nije ni čudo što je smatrala da tako sirov zvuk nije prijemčljiv Amerikancima. Ipak, samo u SAD prodato je, i to ilegalno, približno 100.000 ploča do 1979, kada je album zvanično distribuiran na američkom tržištu.
Smjeli eksperimenti
Zamislite: ozloglašeni i sirovi pankeri obogatili su zvuk potpuno drugačijom, naizgled nespojivom melodikom i stilovima. Već na prvom albumu gitarista i vokala Džoa Stramera i Mika Džonsa i gitariste Pola Sajmonona, naslućuju se smjeli eksperimenti. Prvo stidljivo, ali sasvim dovoljno da se može predvidjeti sva raskoš koju će dvije godine kasnije donijeti kultni album ,,London Calling“.
„The Clash“ je ploča koju su prezirale kolege iz drugih pank bendova i tadašnji fanovi muzike koja je naprečac pokorila Ostrvo. U suštini, označila je momenat kada su pankeri poharali Rim poput Huna, ali ipak prihvatili raskošniju kulturu. Sa tom razlikom što je bend The Clash pronašao, a ne izgubio sebe.
Famozni ugovor
Bend je svirao pola godine i bio dobro poznat na britanskoj sceni, do januara 1977. kada se potpisao famozni ugovor sa CBS. Možete zamisliti koliko je pank tada bio razoran fenomen i tektonski poremećaj na muzičkom polju kada je produkcijska kuća platila 100.000 funti (nevjerovatna cifra za to vrijeme) za snimanje prvog albuma!
Imali su po 22 godine - bilo ih je teško zauzdati za bilo kakvu smislenu kreaciju. Ipak, Mik Džons odrastao je kod babe, gospođe koja će na kraju odigrati ključnu ulogu za nastanak benda The Clash! Uspjela je da natjera unuka i Džoa Stramera da se zabiju u njen stan i za 30 dana, na 18. spratu zgrade londonskog Horou Rouda, osmisle album. Gospođa je bila takva podrška da je bila na njihovom svakom koncertu, među ljutim pankerima, dok se nijesu proslavili!
Opasna ljevica
Uvodna pjesma „Janie Jones“ bila je simbolična posveta lokalnoj vlasnici bordela i povremenoj pjevačici oko koje se proto-pank scena okupljala. U numeri ,,Remote Control“ napadnuti su birokrate i policija, a ,,I’m So Bored With The USA“ je reakcija na poplavu američke kulture u Britaniji. ,,White Riot“ ne govori o rasi, već o zaboravljenoj radničkoj klasi, a ,,Career Opportunities“ je sjajna kritika političke i ekonomske situaciju na Ostrvu tih godina.
Usred pankerskog, desničarskog svijeta, tako se raspredala jedna savršeno ljevičarska priča, zaokružena pjesmom ,,Protex Blue“, koja je nazvana po najpoznatijoj marki kondoma u Britaniji tih godina. Stramer, zamislite, pjeva o famoznom kondomatu, koji je britanska kraljevska porodica instalirala te godine u srednjovjekovnoj rezidenciji u Vindzoru, i poredi ga sa kompletnim establišmentom...
Baba Mika Džonsa bila je u pravu: ovi momci znali su da iznesu jedan subverzivan koncept bez obzira na to što su imali samo po 22 godine. The Clash je procvjetao tog marta i cvao sve do odlaska Mika Džonsa 1983, kada ga je, zamislite, Stramer otjerao pod izgovorom da je neodgovoran, aljkav i neuredan...
S. S.
FOTO: http://123rock.online.fr
http://Link: https://www.youtube.com/watch?v=nRsdTPkLNxg&list=PLw8I74P--tlUjSBeipBPiJ6J4RV5f_3ks
