,,Suvonjav, visok čovjek, a kratak i nekako podebeo. Kažem, jedan krajnje kontroverzan tip...“
Tako je, u onim njegovim lucidnim improvizacijama, legendarni Kralj Ibi, Zoran Radmilović, znao duhovito da spoji protivrječne fenomene i kreira paradoksalne slike u stilskoj figuri koja se zove oksimoron i koja se obično koristi za opisivanje kompleksnih, kontradiktornih, ponekad čak iracionalnih pojava ili stanja.
Velikog Radmilovića odavno nema među nama. Lokalnih, manje inventivnih, kreatora oksimorona ovđe ipak ne fali. Evo, koliko juče, oglasio se jedan od lidera Demokratskog fronta Milutin Đukanović, koji je na stranicama Pobjede otkrio da opozicija već sada zna da – neće priznati rezultate izbora u Nikšiću. Koje, kako reče, opozicija bojkotuje jer su ,,nastavak državnog udara“, ali ih istovremeno nadgleda kroz biračke odbore da ih ,,DPS ne bi pokrao“.
Kontrolisaće glasanje da spriječe krađu, ali neće priznati izbore? Sjajno, treba se toga dosjetiti. Ima i nastavak. Čim prođu izbori u Nikšiću, koje vaskolika opozicija bojkotuje zbog tužilačke prijetnje pritvorom za Andriju Mandića i Milana Kneževića, Demokratski front se obavezao da će pozvati sve opozicione stranke da skupa izađu na megdan mrskom DPS-u na izborima u Herceg Novom. Koji, ako je vjerovati Milutinu Đukanoviću, više neće biti ,,nastavak državnog udara“!
Jedna strategija u martu za Nikšić, a druga i drugačija strategija u maju za Herceg Novi. Logično? A što ako specijalni tužilac, kako mu i zakon nalaže, podigne optužnicu 15. aprila - dvadesetak dana prije zakazanih izbora u Herceg Novom - i na njoj se nađe neko od osumnjičenih iz Demokratskog fronta? O tome će, valjda kao Skarlet O’Hara, misliti nekog drugog dana. Da li je moguće da ljudi koji se profesionalno bave politikom ne žele da znaju išta o politici kao profesiji?
Jer, da Đukanović i sljedbenici ove opozicione ,,misli“ poznaju azbuku političke teorije, shvatili bi da oni u stvari – ne bojkotuju izbore u Nikšiću. Bojkot nije izostanak sa izborne utakmice, odustajanje od predaje izbornih lista, već podrazumijeva totalno ignorisanje i osporavanje svih izbornih institucija. Činom ulaska u rad biračkih odbora, odlukom da kontrolišu izbore, aktivnim političkim djelovanjem da se smanji izlaznost u gradu pod Trebjesom, opozicija u stvari potvrđuje legitimitet izbornog procesa.
Ili, ako ćemo jasnije: opozicionih lista nema, ali opozicija učestvuje u izbornom procesu.
Iz opozicionog teatra apsurda iznenada je iskočio predsjednik nikšićkog odbora GP URA Rade Milošević koji je, pet dana prije nikšićkih izbora, samospoznao da je bojkot – velika greška. I još veli da je potpuno promašena politika URA, koja nije osnovana – pazite sad – ,,da bi šegrtovala kod gorih od sebe“! Da se ozbiljno promišlja unutar onoga što se, očito potpuno neosnovano, zove udružena opozicija, Miloševićevo javno priznanje pogrešnih poteza bio bi u stvari javni poziv na preispitivanje strategije. Ovdje se to, zasigurno, neće desiti. Naprotiv: zbog javne kritike Milošević će, do 12. marta ali i kasnije, morati da prolazi kroz ,,toplog zeca“, koji će prvenstveno formirati ljudi iz DF. Ne bi se valjalo čuditi ako u red da zadaju koju ,,drugarsku ćušku“ stanu i Miloševićeve partijske kolege, recimo Abazović i Rudović. Ne zato što Milošević nije u pravu, već zato što je javno progovorio i što se, kako to rekoše frontovci, radi o ,,Miloševićevoj naknadnoj pameti“. Kao da je bolje istrajati na politici bez pameti nego se dozvati pameti, makar i naknadno?!
Na takav način se teško može detronizovati vladajuća klasa, niti ispuniti ono što svakodnevno obećavaju lideri iz opozicije. Istini za volju, vlast Đukanovićevog i Markovićevog DPS-a – ali i pridruženih partija vladajuće koalicije, Brajovićeve SD ili Husovićeve BS - djeluje istrošeno; često su utopljeni u banalnim floskulama o ljubavi prema Crnoj Gori, bez jasne vizije o crnogorskoj budućnosti; suviše opterećeni ličnim, a tako malo zabrinuti za državni interes...
Ali, sve dok naspram takve vlasti stoji ovakva programski raznorodna opozicija - u kojoj je proruski i suštinski antidržavni Demokratski front perjanica okupljanja, a samozvana ,,građanska opozicija“ pristaje na ulogu političkog prirepka i nijemog sljedbenika u lomljenju institucija države, teško da se mogu očekivati promjene u Crnoj Gori. Preciznije: promjene na bolje u Crnoj Gori.
Draško ĐURANOVIĆ
