Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ
Živimo u ludoj iskrivljenoj stvarnosti koju su konstruisale korporacije, njihova krovna organizacija - Bildeberg grupa i njen specijalac Džordž Soroš. Kolika je moć Bildeberg grupe i njenog specijalca, dijelom nam je otkrio Vikiliks.
U januaru 2011. Soroš je tadašnjoj državnoj sekretarki Amerike Hilari Klinton elektronskom poštom davao savjete kako da rješava krizu u Albaniji. I zaista, kako je Soroš savjetovao tako se situacija i odvijala, možete pročitati na linku. Nevjerovatno, ali istinito, državna sekretarka Amerike - najmoćnije zemlje na svijetu, prihvata savjete jednog milijardera, koji nema nikakve odgovornosti, ni prema kome, ni prema čemu, niti ga je i najmanje briga da li će njegovi postupci nekoga unesrećiti.
Za irski RTÉ radio, jedan od direktora bankarskog trusta Goldman Saks i član Bildeberg grupe Piter Saterlend, poslije sastanka sa papom Franjom (?!) u junu 2015. izjavio je da Evropa treba prihvatiti više izbjeglica. Naređenje - izvršenje, Angela Merkel, odmah nakon toga je širom otvorila vrata svima iz Azije i Afrike - i nevoljnicima, ali i ljudima sumnjive prošlosti. Petog septembra 2015. Merkelova je izjavila da "nema limita za broj primljenih migranata"! U svijesti Angele Merkel Njemačka je isto što i Avganistan ili Sirija ili Maroko, svi Avganistanci, Marokanci imaju pravo živjeti u Njemačkoj, to je anarhomarksistička novomudrost koja dominira u markuzijanskom svijetu, u kom živimo. Naravno, sve će iz svog džepa platiti njemački poreski obveznici, Merkelova iz svoga džepa ni centa neće dati, a tek sa nevoljama koje Evropljani doživljavaju od dijela migranata koje je primila, ona sa tim nema baš nikakvih problema - čuva je četa tjelohranitelja.
Bezbjednost Njemačke i Evrope je mnogo manje važna od stava korporacija, Merkelova odlično zna da ako ne izvršava svako naređenje korporacija, na nju će se obrušiti dobro plaćeni anarhomarksistički intelektualci: novinari, "filozofi", pisci, tv voditelji, profesori, kolumnisti... a na javnoj sceni u medijima i Evrope i kod nas dominiraju anarhomarksisti.
Decenije su trebale korporacijama da momke i cure koji su pili jeftino vino na klupama u parku i slušali pjesmicu Džona Lenona "Imagine", ovjenča titulama "filozofa", profesora univerziteta, novinara, kolumnista, tv lica, uglednih književnika, političara, državnika....
Zašto korporacije žarko žele useljavanje miliona migranata: Ljudi će se zapitati - a zašto su korporacijama potrebni imigranti? No, i tu su stvari sasvim razumljive. Čak će se i svi anarhomarksistički intelektualci koji djeluju na javnoj sceni saglasiti da je zapadno društvo - potrošačko društvo i da je za milijardere čovjek nije čovjek, nego - potrošač. I to je ono što oni vide kod imigranata, vide potrošače. Čovjek u kampu u Siriji, Turskoj ili Somaliji živi pod šatorom i troši 1 € dnevno, a kad toga istoga Sirijca ili Somalijca šverceri ljudima prebače u Njemačku ili Norvešku ili Švedsku, on troši 1000 € mjesečno, pitanje - na čiji račun? Odgovor - na račun budžeta Njemačke, Švedske, Norveške.Pare koje milioni "izbjeglica" u zapadnoj Evropi troše koristeći usluge i proizvode banaka, telekomunikacionih, prehrambrenih, naftnih, saobraćajnih korporacija, slivaju se u džepove milijardera. Norveška npr, ima 500 milijardi dolara deviznih rezervi, zar nije slatki san korporacija da u Norvešku, koja ima 5 miliona stanovnika, dovedu 20 miliona imigranata i da tako "istresu" norvešku kasu!
O sudaru civilizacija i kultura - koga briga, porodicama milijardera ne može se ništa desiti, oni će živjeti na bezbjednim mjestima, okruženi tjelohraniteljima.
Zbog svega toga korporacijama treba neko ko će u javnosti da zastupa njihove ideje, a da im neko zastupa "humane" ideje, ali niko ne pita otkud porast od 300% do 1000%: krađi, silovanja, ubistava, terorizma, kao dirktna posljedica dolaska migranata.
San anarhomarksista/markuzijanaca je uništenje kapitalizma, a tome se milijarderi i korporacije slatko smiju, naravno. Kapitalizam je nezamjenjiv i vječan, kapitalistički odnosi postoje od početka istorije, kapitalizam će postojati z a u v i j e k, zaštićeno privatno preduzetništvo je jedini ekonomski model koji je čovječanstvu omogućio održivi privredni i svaki drugi rast.
Čovjek je, prema mom mišljenju, takmičarsko biće i u socijalizmu/komunizmu postaje apatičan i lijen, nesposoban da ostvaruje progres, nesposoban da napreduje. Uvijek će biti velikih bogataša i onih koji imaju 1000 puta manje, i to je pravedno, jer sve (ozbiljne) države žive od bogataša, njih oporezuju, države se ne izdržavaju od onih koji nemaju ništa. Na drugoj strani, u socijalizmu, koji je mnogo puta isproban i pokušan, svi imaju jednako, jednako malo. Zato je u socijalizmu uspjeh ako stanovništvo može da se prehrani, a da se nešto više ostvari "grehota je o tome i misliti."
Danas najveći problem kapitalizmu i demokratiji prave najveći bogataši, koji nijesu više kapitalisti, ne, to su neofeudalci, oni misle da su vlasnici svih života i sudbina u Evropi i na Zapadu, a to uistinu trenutno i jesu, neprestano sprovode ideje koje bi glatko bile poražene na referendumima, kao što je ideja o masovnoj imigraciji. Ja sam u tekstu"Kapitalizam je nezamjenjiv i vječan" dao svoje mišljenje kako je moguće spriječiti neofeudalce - Soroša i ostale, da prestanu da terorišu narode Zapadne civilizacije.
Anarhizam je, svi znamo - ništa, bezvlašće, prosto rečeno - politička besmislica, i pored velikih napora njegovih propagatora da ga nekim verbalnim egzibicijama predstave ozbiljnim. Anarhista nije malo, ima ih dosta deklarisanih na javnoj sceni, neki od njih se smatraju za velike intelektualce, a neki, iako se tako ne deklarišu, svojim djelovanjem promovišu anarhiju.
Svi današnji neomarksisti (pa i anarhisti) su poštovaoci Herberta Markuzea. Marksistička nauka naravno nikada u stvarnosti nije dala bilo kakve rezultate iako je na mnogim mjestima isprobana, no to ne smeta novim generacijama bezbrojnih marksista i kriptomarksista da i dalje pokušavaju da ostvare neostvarivo - funkcionalno marksističko društvo. U ovim novim besmislenim pokušajima prvo su sebi zadali cilj - da sruše kapitalizam, i tako, vrlo uspješno, u zajednici sa anarhistima (lažnim liberalima), umjesto kapitalizma - uništavaju uređena društva na Zapadu.
Markuze neće blagostanje, hoće nešto drugo: Herbert Markuze (1898—1979), rođen je u Njemačkoj, intelektualno se formirao kao marksista, pred nacistima je prije II svjetskog rata pobjegao iz Njemačke, prvo u Francusku, pa u Sjedinjene Američke Države. U Americi je predavao, ni manje ni više nego na Harvardu i Jejlu, i, kao što rekoh, svi događaji danas imaju svoje korijene u prošlosti, ako je Markuze mogao da predaje na Harvardu i Jejlu, onda je sasvim normalno što se Zapadna civilizacija nalazi i u ekonomskoj, bezbjednosnoj i u svakoj drugoj krizi. Dok je živio u Americi, poslije II svjetskog rata, sve vrijeme je kritikovao upravo Sjedinjene Američke Države, smetala mu je demokratija, naravno, nije kritikovao raznorazne krvoločne režime širom svijeta - kojih je u to vrijeme bilo na pretek.
U knjizi "Kraj utopije, Esej o oslobođenju" (Stvarnost, Zagreb, 1972) date su Markuzeove riječi. Evo kako to izgleda:
„U jednom društvu kao što je naše, u kojem je postignuto zadovoljenje na stanovitoj razini, najprije izgleda sumanuto da se misli na revoluciju: jer mi ipak imamo sve što hoćemo. No ovdje se radi samo o tome da promijenimo samo htijenje, da to što se sad hoće ne bude više htijeno.“ (strana 28, svi naredni Markuzeovi citati su iz iste knjige)
Prema njihovom stavu velika zapošljenost, dobra socijalna i zdravstvena zaštita itd, nije to što trebamo, trebamo promijeniti htijenje, a to znači da nam cilj NE treba biti takozvano društvo blagostanja, već jednakost, jednakost u pukom siromaštvu, kao na Kubi ili Śevernoj Koreji. Pa opet slično govori, ovaj expert "naučnog" marksizma: „... - jer sistem nije human, a humane ideje pripadaju negaciji sistema – doći ćete ponovo u situaciju da će vas pitati, a da nećete moći odgovoriti – 'Što je zapravo tako loše u tom sistemu koji sve više proširuje društveno bogatstvo, tako da društveni slojevi koji su prije živjeli u najvećoj bijedi i siromaštvu, danas posjeduju automobile, televizore i obiteljske kuće?' Što je zapravo rđavo u tom sistemu da bi se usudili propovijedati golem rizik nekog rušenja? Ako se time zadovoljite, ako odstranite sve druge elemente, nećete daleko doći.“(strana 53)
Ako se ljudi zadovolje da sa svojim porodicama žive u pristojnim kućama, da imaju pristojne plate i dobre uslove rada, da imaju dobro zdravstveno osiguranje, dobre škole za svoju đecu, eto nevolje, "nećete daleko doći", smatra ova ikona savremenih ljevičara, jer se neće doći do jednakosti, jednakost je ono čemu "svi" težimo, svi ćemo biti jednaki, niko neće imati ni manje ni više, premda su ljudi po svojoj naravi izrazito takmičarska bića - takmičenja neće biti, bićemo kao pčelice, kao insekti, svi jednaki!
I još je govorio: "Mi se ne borimo protiv terorističkog društva. Mi se ne borimo protiv društva koje je već dokazalo da ne može funkcionirati. Mi se ne borimo protiv društva o kojem mislimo da je dezintegrirano. Mi se borimo protiv jednog društva koje izvanredno dobro funkcionira, a što je još više, mi se borimo protiv jednog društva kojemu je, zapravo, uspjelo odstraniti, u stanovitoj mjeri, siromaštvo i bijedu, što nije uspjelo prijašnjim stadijima kapitalizma. . . Sasvim je točno: mi danas imamo u Sjedinjenim Državama slobode, mi danas imamo u Sjedinjenim Državama standard, komfor, koji je nezamisliv za široke slojeve pučanstva...“ (str 79 i 80)
Što reći?! "U SAD je super i mi se borimo protiv toga"! Evo još jedne Markuzeove: "U društvu obilja kapitalizam je potpuno na djelu“ (str 139)
Ovo je tako velika mudrost, kao kad bi neko rekao - "kad majka rodi dijete, potpuno je na djelu!“
Pa na strani 143: „Kapitalistički proizvodni odnosi su odgovorni ne samo za sužanjstvo i rad, nego, također, za veću sreću i zabavu, dostupne većini stanovništva – i oni pružaju više dobara nego prije.“
Više sreće donio kapitalizma, pa baš je zao, "hoćemo manje sreće", kaže on.
Šta je govorio Staljin: Zapravo, još prije II svjetskog rata Staljin je objasnio da zadatak socijalizma i komunizma nije društvo blagostanja, ni govora o tome, već nešto drugo. Žarko Puhovski je predstavio što je Staljin govorio, još dok je Trocki bio živ: "Čujem da je bivši drug Trocki u francuskim novinama zavapio nad zlehudom sudbinom sovjetske revolucije, pozvavši se na činjenicu da mnoga djeca umiru od gladi, jer nema dovoljno mlijeka. Bojim se da je bivši drug Trocki zamijenio socijalizam sa kravom muzarom. Nije zadaća socijalizma da daje mlijeko nego da stvara nove društvene odnose!" (link)
Puhovski je prokomentarisao da je Staljin bio zločinački ciničan. Ja ne mislim da je Staljin bio zločinački ciničan, naprotiv, bio je realističan, Staljin hoće da kaže - ako ležiš u nekom kolektivnom smještaju u našem socijalističkom društvu, i nijesi jeo dva dana, ipak si srećan, jer znaš da ni drugi nemaju hranu, da su svi puka sirotinja, i ta činjenica te uveseljava, srećan si, svi su jednaki, nema veze što se gladuje!
Ova Staljinova rečenica (replika Trockom) je, po mom mišljenju, srž socijalizma/komunizma, ne očekujte od socijalizma ekonomsko blagostanje i sve što uz to ide, socijalizam je tu da bi obezbijedio jednakost, pa, o jednakosti i nepravednoj nejednakosti danas govori 90% intelektualaca koji djeluju na javnoj sceni. Postoji bezbroj prebogatih NVO finansiranih od Soroša i sličnih, kojima je jedina priča, priča o jednakosti, a još je tavariš Staljin davno objasnio čemu treba da težimo.
Nijesu socijalizam i komunizam zamišljeni zbog blagostanja, već zbog jednakosti!
Markuze je deklarisani antidemokrata, naravno: Markuze je naravno izraziti antidemokrata.
Za Markuzea, braniti demokratiju je apsurd, evo što kaže:
„Apsurdna situacija: postojeća demokracija još uvijek pruža jedini zakoniti okvir promjene i stoga mora biti branjena od svih pokušaja s desna i iz centra da se ograniči taj okvir; ali, istodobno, očuvanje postojeće demokracije čuva status quo i sputava promjene.“ (str 184)
Zloupotrebljavajući demokratiju (i uz pomoć korporacija, naravno), ljevica se svuđe na zapadu dokopala vlasti, i svuđe na zapadu ograničila slobodu, napala demokratiju. U Njemačkoj će vam policija upasti u kuću ako na FB pišete ono što ne ide u prilog politike Angele Merkel, o tome su pisale "Vijesti" 13. jula 2016. godine. Holandski političar Gert Vilders je 2014. rekao (link), da će ako on dođe na vlast, u Holandiji biti manje Marokanaca i za to je nedavno krivično osuđen! Ko je protiv naseljavanja Marokanaca u Holandiju, taj bude krivično osuđen. Holandija ne pripada Holanđanima - poruka je Soroševih sudija i političara.
Sve ide kako je Markuze preporučio koristićemo demokratiju, da bi je ukinuli.
Tramp je uspio da pobijedi, jer je u SAD zagarantovana sloboda govora. Za ono što je u kampanji govorio Tramp bi da je državljanin Njemačke, ili Švedske ili Holandije, ili Britanije, bio uhapšen osuđen, i već bi ležao u zatvoru. Markuzeova antidemokratija je na djelu u zapadnoj Evropi.
Pa kaže Markuze da Zakon i Red ne valjaju:
„...jer upravo je objektivna, historijska funkcija demokratskog sistema korporacijskog kapitalizma da upotrijebi Zakon i Red građanskog liberalizma kao proturevolucionarnu snagu, dok opoziciji suprostavlja opsežno nadmoćnu snagu, i tako nameće radikalnoj opoziciji nužnost direktnog djelovanja i negrađanskog neposluha.“ (str 185)
Zabrana slobode govora na današnjim univerzitetima je takođe Markuzeov izum: Znate li kakvu je taktiku osmislio Markuze da bi njegova ideologija pobijedila? Istu taktiku kakvu su imali Hitler, Staljin, Musolini, ili danas Kim Džong Un! A ta taktika je -da bi moja ideologija pobijedila, mora se zabraniti propagiranje svih drugih! Danijel Flin je napisao, a predstavlja Tomas Dilorenco: "Šta, dakle, znači u današnjoj Americi biti “liberal” ili etatista? Pa, bar u akademskom svetu, to znači prihvatiti ideje nemačkog komuniste Herberta Markuzea, “pop filozofa nove levice”. . .Markuze je bio “slavni” intelektualac koji je predavao na Harvardu, Jejlu (Yale) i na Kolumbiji (Columbia). Nije se suprostavljao samo izrabljivanju radničke klase, po čemu je Karl Marks postao poznat, nego i samom radu! “Ne radite, vodite ljubav” je bila tema njegove knjige iz 1955. Eros i civilizacija. Markuze je u nauci i naučnom metodu vidio ”neprijatelje”, zbog toga što ”poriču realnost utopije”, tj. komunizma. Podstrekivao je svoje kolege naučnike da se suprostave slobodi govora unutar akademskog svijeta, jer je ta sloboda prouzrokovala previše kritike na račun komunizma. Akademski svijet je objeručke prihvatio ovaj predlog, što se može videti u vokabularu političke korektnosti koji postoji doslovno na svim univerzitetima. U Markuzeovom idealnom svijetu bi svim protivnicima socijalizma bilo oduzeto pravo slobodnog izjašnjavanja. Nema potrebe za logikom, raspravama i slobodnom razmenom ideja, rekao je Marbkuze, jer marksizam raspolaže svim “pravim” odgovorima." (link)
Tačno kako je Markuze u duhu Josifa Staljina smislio, tako se danas i radi. Prije par sedmica Milo Janopulus konzervativac, urednik Breitbart news-a, podržavalac Donalda Trampa, trebao je da održi govor na univerzitetu Berkli, ali su se protiv te namjere pobunili studenti, a podržali su ih brojni profesori (prije će biti da su profesori studente nagovorili na pobunu). I, kad je Janopulus trebao da održi govor maskirani ljevičari su izazvali požar, u i oko kapusa.
To je stanje danas u intelektualnim krugovima, profesori univerziteta bore se protiv slobode govora, bore se protiv demokratije! Umjesto da se ti profesori nazovu pravim imenom - fašistima njih zovu liberalima?!
Markuze kao borac etničkih, seksualnih i svih mogućih manjina: Svakodnevno, i kod nas i na Zapadu, slušamo političare i intelektualce kako bjesomučno pričaju o tome kako treba zaštiti prava etničkih, nacionalnih, seksualnih i svih mogućih manjina. Naravno, nije to osmišljeno da bi njima bilo dobro, to je junak ovog teksta smislio da bi uništio društva blagostanja, da bi uništio demokratije.
Markuze je, naime, pravilno ocijenio situaciju prije 50 godina, uvidio je da je radnička klasa odustala od socijalizma/komunizma i da se na nju (i dalje radeći u njeno ime!), marksisti ne mogu više osloniti u namjeri da sruše kapitalistička društva. Zato je Markuze predložio da potraže neke druge grupe nezadovoljnika da bi te grupe nezadovoljnika rušile kapitalistička i demokratska društva - u ime radničke klase. Marksizam i dalje, i dan danas (kobajagi), postoji zbog radničke klase. Još u julu 1967. Markuze je govorio/primjetio da radničku klasu na Zapadu ne zanima socijalizam/komunizam, da je radnička klasa na Zapadu zadovoljna svojim položajem: "Radnička klasa više ne predstavlja klasu koja negira postojeće potrebe". (str 18)
Radnička klasa glasa nacionaliste: Tačno! Danas, 50 godina kasnije, radnička klasa je najvjerniji glasač konzervativaca i nacionalista, radnička klasa je prestala da glasa socijaliste i druge ljevičare koji djeluju u ime radničke klase - a neprijatelji su radničke klase. Današnje ljevičarske partije su nemilosrdni neprijatelji radničke klase na Zapadu, jednostavno, ljevičarske partije bjesomučno naseljavaju imigrante iz Azije i Afrike i ti neobrazovani imigranti snižavaju cijenu rada autohtonim radnicima na zapadu. Zato su se radnici na Zapadu okrenuli nacionalistima i konzervativcima koji pokušavaju da očuvaju svoja društva, svoje nacije.
Pošto je marksista Markuze odbacio radničku klasu (zbog koje marksizam postoji), kao pokretača otpora protiv kapitalizma, da vidimo kome se Markuze okreće:
„U Sjedinjenim državama to su osobito rasne i nacionalne manjine, koje su zacijelo, politički još u velikim razmjerama neorganizirane i često među sobom antagonističke (npr u velikim gradovima postoje teški sukobi između crnaca i Portorikanaca). . . Te mase možda mogu biti već označene kao novi proleterijat i kao takve, prema momu mišljenju, sačinjavaju danas najveću opasnost za svjetski sistem kapitalizma.“ (str 40 i 41)
Pa na drugom mjestu Markuze kaže: „Stanovništvo geta bi lako moglo postati prva masovna baza revolta (iako ne revolucije).“ (strana 132).
I, kad su korporacije (Bildeberg grupa) prihvatile Markuzeovu strategiju, počelo je masovno useljavanje iz zemalja trećeg svijeta u uređene države, od kojih su neke sada pred kolapsom. Daily Express je 31. januara 2017. objavio reportažu o tome kako kineske imigrante koji žive u Francuskoj napadaju imigranti iz Śeverne Afrike, zato što su Kinezi bogati jer su se radom obogatili, a śevernoafrikanci smatraju da to nije pošteno! Mislim da je svakog anarhomarksistu koji je pročitao ovu reportažu preplavio talas ogromnog zadovoljstva kad je pročitao kako stradaju ti "pokvareni" Kinezi koji se radom bogate!
Francuska je primila milione ljudi iz trećeg svijeta koji sada žive u getima, u Francuskoj postoje na stotine takozvanih NO-GO zona, u koje autohtoni Francuzi ne zalaze, u Parizu danima u predgrađima traju veliki sukobi demonstranata sa policijom (pogledajte snimke: 1, 2, 3, 4), zapravo, u Francuskoj sukobi stanovnika geta i policije ne prestaju godinama, o tome bih mogao da napišem poseban tekst.
Znamo da anarhomarksisti, uz podršku korporacija koje su im ustupule svoje medije, neprestano trućkaju kako su različitosti dobre za državu, kako je multikulturalizam divan, sukobi civilizacija ne postoje, ali, u realnosti, u stvarnom - realnom životu, ne onom koji gledamo na TV, u Francuskoj vanredno stanje traje već 15 mjeseci! I trajaće još mjesecima. Umjesto bajkovitog suživota različitih civilizacija o kome haluciniraju anarhomarksisti, u zemlji koja je primila najviše stanovnika trećeg svijata, realnost je - vanredno stanje.
Sve se odvija po planu Herberta Markuzea, tog najvećeg čovjeka u istoriji (kako o njemu misle savremeni ljevičari), čovjeka po čijem planu će se srušiti kapitalizam, i zavladati marksizam i anarhija!
Kad pročitate kako neki (zapravo 90% intelektualaca), opravdavaju useljavanje u Evropu ljudi koje je nemoguće uklopiti u evropsku civilizaciju, znajte da oni svjesno ili nesvjesno podržavaju plan Herberta Markuzea - kako da se uništi ono što je neuništivo - kapitalizam. Zbog svega toga se anarhomarksistički intelektualci očajnički bore da opravdaju svako od bezbrojnih nasilja koja vrše dio ilegalnih imigranata, oni samo u njima vide priliku da unište neuništivo - kapitalizam, da unište demokratiju, da unište živote svih vas, vaše đece, kao i đece istih tih anarhomarksista.
Inače, moramo takođe imati na umu, ne postoje činjenice koje mogu razuvjeriti čovjeka u čijoj je glavi okoštala neka ideologija - da mu je ideologija pogrešna i nikakve činjenice ne pomažu.
A što Markuze predlaže umjesto kapitalizma i demokratije: Marksisti su neprestano suočeni sa pitanjem - što predlažete, vaše do sada nikakvog dobra nije donijelo, što sad predlažete namjesto kapitalizma? Ovo pitanje mnoogo teško pada marksistima, jer oni sami dobro znaju da oni ne donose nikakav, ni najminimalniji ekonomski, kulturni, duhovni, bilo kakav boljitak, oni zauzvrat donose, kako je tavariš Staljin objasnio - nove društvene odnose!
Tako je i najveći čovjek u istoriji (jer se masovno sprovode njegove ideje o razaranju uređenih društava), morao da dâ odgovor na ovo pitanje koje se stalno postavlja, reče Herbert: „Kakav život? Još uvijek smo suočeni sa zahtjevom da navedemo 'konkretnu alternativu'. Zahtjev je besmislen ako traži detaljnu razradu određenih ustanova i odnosa, koji bi pripadali novom društvu: oni ne mogu biti određeni a priori. Oni će biti razvijeni razvojem novog društva, u pokušajima i zabludama.“ (str 198)
Za našeg "filozofa", junaka ovog teksta, bjesomučno propagirati da se unište uređena društva je OK, ali je besmisleno pitati - što potom! To je pravi marksistički "filozof", on tačno zna koje je pitanje besmisleno, iako to pitanje postavljaju milioni ljudi. Tek kad uništimo demokratska društva, viđećemo što ćemo, promišlja đenije, đenijalno.
A koga konkretno Markuze vidi kao konkurenciju kapitalizmu i demokratiji? Evo njegovih riječi:
„... da postoji jedan drugi svijet, koji se sastoji iz sovjetskog bloka a koji će stupiti u sve veću konkurenciju s kapitalizmom.“ (str 59)
"Proročanske" Herbertove riječi, uvijek kad pomislite na krizu śetite se ovog "proroka" čije se ideje u potpunosti sprovode! Sovjetski blok će sve više konkurisati kapitalizmu! Znajte, Herbert Markuze je idol mnogih intelektualaca koji se svakodnevno pojavlju na crnogorskoj medijskoj sceni.
I tako, ideje ovog, po mom mišljenju, na najvišem nivou, se sprovode, kao glavni izvor borbe protiv kapitalizma on je označio geta, i zato korporacije (preko uslužnih političara), pune geta širom Evrope, dok na javnoj sceni anarhomarksistički intelektualci - markuzijanci, sve to opravdavaju, zadovoljno trljajući ruke, umislili da će srušiti kapitalizam, taj najgrozniji od svih sistema, u kom mora nešto i da se radi.
Dakle, definicija markuzijanca je - intelektualac ili političar koji stalno priča o ugroženosti manjina svih vrsta, osoba kojoj su prava manjina, ispred prava većinskog naroda i ispred prava svih drugih djelova društva.
Ja nemam ništa protiv manjina, i želim im sve najbolje, ali ne mislim da društvo treba postojati zbog manjina, ne mislim da cjelina treba postojati zbog manjina, ne mislim - kako Soroš, korporacije i markuzijanci žele - da treba čitavo društvo isparcelisati na male segmente međusobno posvađane, da bi na kraju svi postali manjina i da bi se tako stvorila anarhija, slatki Markuzeov i Sorošev san. Kad neko svakodnevno priča o pravima raznoraznih manjina (nacionalnih, seksualnih i svih drugih), to je patološka pojava.
Treba savršeno imati na umu - ne moraš biti upoznat sa tekstovima Herberta Markuzea da bi bio markuzijanac. Ima ko je proučio Markuzea, i takvi njegove kancerogene ideje šire. Dakle, ne moraš pročitati Majn Kampf da bi bio nacista i antisemita, ne moraš pročitati Komunistički manifest da bi bio komunista, pa isto tako ne moraš čitati Markuzea da bi bio markuzijanac. Mnogi nacisti kroz istoriju nijesu čitali Majn Kampf, mnogi komunisti kroz istoriju nijesu čitali djela Karla Marksa, tako danas postoje mnogi markuzijanci, osobe koje u svemu sprovode Markuzeove ideje - a da nijesu čitali ništa od Markuzea.
Kolektivno ludilo: Evo prve poruke Angele Merkel upućene Donaldu Trampu, dan pošto je Tramp postao predśednik, kao da je ovo saopštenje pisao Herbert Markuze ili neki njegov učenik:
"Njemačka i Amerika su povezane vrijednostima, kao što su: demokratija, sloboda, poštovanje zakona i dostojanstva ljudskog bića, nezavisno od porijekla, boje kože, religije, spola, seksualne orijentacije ili političkih stavova", rekla je Merkel i dodala: 'Na osnovu ovih vrijednosti, nudim budućem predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu, blisku saradnju'." (link)
Merkelova nije poručila Trampu da svijet treba da ima manje nuklearnog naoružanja, da se mora sve preduzeti da se izbjegne nuklearni rat. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila Trampu da treba poraditi na tome da se prekinu ratovi širom svijeta, naročito rat u Siriji. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila Trampu da se trebaju uništiti narko karteli koji truju omladinu širom svijeta. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila da treba poraditi na tome da ekonomija bude bolja - da se prevaziđe svjetska ekonomske kriza. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila Trampu da treba poraditi na tome da sigurnost i bezbjednost od narastajućeg kriminala bude veća. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila Trampu da treba poraditi na tome da se suzbije i uništi svakodnevni terorizam. Ne, to je za nju nevažno. Merkelova nije poručila Trampu da se mora raditi da životna sredina bude što zdravija, da se planeta što manje zagađuje. Ne, to je za nju nevažno.
Ona je u svojoj prvoj poruci Trampu pričala o manjinama, o marginalnim djelovima društva, manjine su važne, a cjelina je nevažna! Kao što rekoh, i iz ove izjave se vidi, Angela Merkel misli da država Njemačka postoji zbog manjina, Njemačka ne postoji zbog Njemaca, to je njen čvrsti stav, koji proizilazi iz svake njene izjave, iz svakog njenog djela.
Ovo kolektivno ludilo za manjinama proizvele su korporacije koje su angažovale i platile anarhomarksiste da budu profesori univerziteta, "filozofi", ovjenčani književnici, kolumnisti, novinari, analitičari.
Prema tome, Zapadna Evropa ide u smjeru koji je zacrtao Herbert Markuze i za to mogu da pružim još 1000 dokaza, Amerika je izabravši Trampa donekle napravila otklon od takvog puta (viđećemo da li i trajan), a Evropu čekaju sve teži i teži dani, ako se nešto značajno na evropskoj političkoj sceni ne promijeni, u što ne vjerujem.
Rezime, sve Markuzeovo se sprovodi: Što smo saznali. Markuze je prije 50 godina sjajno primjetio da marksisti, da bi uništili uređena demokratska društva, treba da za svoje potrebe prestanu da nagovaraju radničku klasu, jer je radnička klasa odustala od socijalizma/komunizma.
Markuze je kao zadatak broj jedan stavio da se u uništenju uređenih društava marksisti moraju osloniti na stanovnike geta, što se potom desilo - korporacije i njihovi uslužni političari širom Evrope su formirali geta onamo đe geta nikada nije bilo i pune ih sumnjivim ljudima iz Trećeg svijeta.
Sve ide kako je Markuze predvidio, uništićemo uređena demokratska društva i nemamo nikavu ideju što umjesto njih, idemo prema gorem i to želimo (uništavamo kapitalizam!), saglasni su svi Markuzeovi sljedbenici, skoro svi intelektualci na javnoj sceni i svi vodeći Zapadnoevropski političari.
Naravno, nije teško biti zao kad se hoće, Markuzeova pamet je pamet jednog čovjeka, jedna zgrada od 20 spratova se gradi nekoliko godina, a može da se uništi za 5 minuta. Mnogo, mnogo je lakše uništavati nego stvarati, Markuzeova pamet je pamet čovjeka koji jedino što zna je - da uništi ono što je dobro. Markuze pošteno objašnjava da on samo želi da uništi demokratska i uređena društva, ne želi ništa da izgradi i stvori.
Zapadna Evropa, sprovodeći ideje Herberta Markuzea, sigurnim korakom ide prema anarhiji, koja već vlada u velikim djelovima Pariza, Malmea, Štokholma...
(Stavovi izneseni u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Portala Analitika)
