Odmah na početku bitno je naglasiti da, suprotno opštem progonu učesnika obuke na društvenim mrežama, nismo “ubijali” nevine ljude, nismo učili da zauzimamo taktičke pozicije i vršimo agresiju na civilni sektor, niti smo trenirani da budemo ''janičari okupatorskih snaga''. Dakle, nismo radili ništa što nosi predrasude NATO imena.
Imali smo uvid u dio naoružanja koje koristi VCG, i kojim će nas njeni predstavnici, zlu ne trebalo – braniti. Sve nas civile, pa i one pojedince koji ih svakodnevno targetiraju, verbalno napadaju samo zato što profesionalno rade svoj posao i ne ulaze u političke igre i manipulacije.
Kako je nastala inicijativa: Prema riječima nadležnih iz Ministarstva odbrane, inicijativa je nastala u želji da novinarima koji prate ovu oblast približe naoružanje i opremu sa kojima raspolaže VCG i oružane snage država članica NATO alijanse.''Istorija Crne Gore prepuna je momenata vezanih za vojsku i danas naša institucija predvodi državu u procesu integracije u Sjevernoatlantski savez. Želimo da predstavimo dio onoga sa čim raspolažemo kako bi i novinari koji prate ovu oblast imali uvid i mogli nakon iskustva stečenog u dvodnevnom druženju sa nama da adekvatnije odgovore zahtjevima svog posla, razumijući sa kakvim se situacijama susrijećemo i kakva je naša uloga'", rečeno je iz Ministarstva odbrane.
Dan prvi: Dok većina nas još uvijek spava ili je u procesu buđenja, pripadnici VCG su uveliko na radnim zadacima. U tom duhu, sedam vojno neiskusnih novinara okupilo se u ranim jutarnjim časovima ispred prostorija Ministarstva odbrane, da bi se zatim uputili ka Danilovgradu. Stanica – kasarna ''Milovan Šaranović''.Po dolasku dočekao nas je stariji vodnik Milutin Lukovac koji će nam u dva dana objasniti dio naoružanja koje koristi Vojska Crne Gore, naoružanja koje je standard za sve članice NATO alijanse. Nismo gubili previše vremena na upoznavanje, već smo umjesto jutarnje kafe u ruke dobili poluautomatski pištolj Glok 17.
Ipak, oružje je došlo uz oštar pogled starijeg vodnika i upozorenje koje nikako ne smijemo zaboraviti.
“Sigurnost je uvijek na prvom mjestu; uvijek se prema oružju ponašajmo kao da je napunjeno; nikada nemojmo držati prst na obaraču osim u samom trenutku pucanja; uvijek budimo sigurni šta nam je meta; uvijek budimo sigurni šta se nalazi iza mete, zapamtite to; uvijek imajte na umu da ovjde učimo o oružju visoke razorne moći, oružju namijenjenom za uništavanje života ili nanošenje materijalne štete. Prema tome, sigurnost je na prvom mjestu čak i kada znate da je oružje prazno “, objasnio nam je Lukovac.
Sasvim jednostavnog izgleda težine manje od jednog kilograma, ovaj pištolj sposoban je da uskladišti 17 metaka kalibra 9 milimetara. Najbolje rezultate strijelci Vojske Crne Gore mogu postići na razdaljini od 30 do 50 metara, a kako nam je Lukovac objasnio, dobro obučen vojnik može pogoditi metu i na 200 metara.
Ovaj pištolj je četvrte generacije i time ga je moguće opremiti svom dodatnom opremom predviđenom za pištolje. Kao laici ostali smo zapanjeni koliko je zapravo jednostavno rastaviti ovo oružje. Uz svega nekoliko jednostavnih pokreta, Glok 17 će se naći potpuno rastavljen na vašem stolu, a i samo sklapanje ne traje ništa duže.Odloživši Glok 17, stariji vodnik nam je kazao da je Vojska Crne Gore, što se tiče samog pješadijskog naoružanja i streljačkog oružja, u samom vrhu svjetski oružanih snaga, nakon čega nas je upoznao sa automatskom puškom Heckler i Koch MP5A5 - popularnim ''heklerom''. Teška gotovo tri i po kilograma ova puška je idealna za sukobe u urbanim sredinama. Skladišti šaržere od 15 ili 30 metaka 9 milimetara što je čini idealnim ''partnerom'' sa prethodnom pomenutim oružjem zbog jednake municije. MP5A5 ima dva režima pucanja – za pojedinačnu i automatsku paljbu. Ova, možda i najpopularnija automatska puška, u dijelove se rasklapa takođe prilično jednostavno. Naravno, ima više elemenata ali ništa što se iz jednog ponavljanja ne može dobro zapamtiti.
Sljedeća automatska puška koju VCG koristi po NATO standardima je model koji je prvenstveno nazvan M4. Međutim, zbog autorskih prava sa tvorcima globalno popularne ''emke'', ovaj produkt Heckler and Koch firme je nazvan HK416. Težine oko tri i po kilograma, ova automatska puška ima takođe mod za pojedinačnu i automatsku paljbu. Metu sa ovom puškom možete pogoditi na 400 metara, ali je najefektivnija do 300 metara po dnevnim uslovima. Kalibra 5.56 milimetara sa šaržerom od 30 metaka ova automatska puška može da ispali do 900 hitaca u minuti. Visoko destruktivne moći HK416 u borbenom kompletu nosi do 150 metaka a spadavši u još jedno oružje četvrte generacije moguće ga je osposobiti sa svom modernom propratnom opremom.
Rusko oružje bolje, zapadno preciznije: Puškomitraljez jugoslovenske armije i dalje se nalazi u arsenalu Vojske Crne Gore. Kako nam je Lukovac objasnio zastavin M84 rađen je po uzoru na ruske puškomitraljeze. Samim pomenom Rusije, naišla je i šaljiva konstatacija novinara pomenuvši da danas pričamo o NATO standardima a koristimo i dalje ''ruska'' oružja. Međutim, kako je stariji vodnik objasnio, kada je oružje u pitanju uvijek je bitno reći istinu jer kada znate sa čim baratate bićete mnogo efektivniji.''Ruska oružja su mnogo izdržljivija. Rusi jednostavno tako rade, prave pouzdane izdržljive puške koje vas nikada neće izdati i sposobne su da funkcionišu u apsolutno svim uslovima koje možete zamisliti. Ipak, kada je zapadno oružje u pitanju, onda moramo uzeti u obzir da je ono mnogo preciznije'', pojasnio je Lukovac.
Dok nas je učio kako da rastavljamo ovaj puškomitraljez, objasnio nam je da se radi o visoko destruktivnom oružu za koje je potrebno dva ili tri čovjeka u zavisnosti od količine municije. Jedan je zadužen za pušku i on sa sobom nosi i Glock 17, dok uz njega idu jedan ili dvoje koji uz municiju nose MP5A5. M84 teži oko devet kilograma, a efektivno može da pogodi metu na 1.000 metara ispalivši oko 800 metaka po minuti. Dodatno upoznati smo sa još dva produkta njemačke firme Heckler and Koch PSG1 i MSG1, snajperi visoke razorne moći koje je VCG platila po osam hiljada eura. Kada je borbena formacija u pitanju Lukovac nam je objasnio da svakako varira od situacije ali neka optimalna se sastoji od jednog snajperiste koji uvijek ide uz komandanta i zaslužan je da izvidi situaciju i odmah djeluje po naređenju. Uz njema u borbenom vodu nalazi se jedan puškomitraljez a ostali članovi voda su sa pješadijskim oružjem MP5A5 i HK416.
Dan drugi: Borbeni stav, život apsolutni prioritet: drugog dana uputili smo se ka strjelištu da se upoznamo sa terenom. Kada je borbeni stav u pitanju, Lukovac nam je objasnio da moramo biti dobro učvršćeni ali u isto vrijeme i fleksibilni. On nam je pojasnio da u susretu sa nečim što ugrožava život većina ljudi se u potpunosti ukoči i lako ih je izbaciti iz balansa. Pojasnio nam je da noge moraju biti blago savijene u širini kukova a lijevo stopalo malo mora biti ispred desnog. Gornji dio tijela mora biti u potpunosti fleksibilan. Ako nam opasnost naiđe sa zandnje strane prva reakcije je okrenuti gornji dio tijela i naciljati metu ne pomjeravši noge. Nakon nekoliko hitaca kada smo osigurali poziciju tek onda ide rotiranje nogu i zauzimanje novog borbenog stava. Upoznavši nas sa terenom ponovljena su nam pravila sigurnosti. Prilikom pucanja ukoliko neko od strijelaca vidi bilo kakav oblik života dužan je da naglasi i da automatski obustavi paljbu. Interesantno je da je prema riječima Starijeg vodnika, kasarna u Danilovgradu jedno od najvećih staništa zečeva u Crnoj Gori.
‘'Evo baš ovjde gdje se najviše gađa imamo veliku količinu divljih životinja. Zečevi, lisice i ostale životinje su u potpunosti zaštićene. Ako pogledate oko vas vidjećete da je kasarna zaštićena ogradom bodljikave žice i na primjer zec ako osjeti opasnost a u blizini je zna gdje da pobjegne jer je siguran da ga ovdje niko ne smije povrijediti'', kazao je Lukovac.
Nakon predstavljanja planinarske opreme koji koriste, uređaja za prenos podataka, zaštitnih odijela i maski prikazana nam je i vježba detoniranja razorne mine MRUD. Sam čin detonacije je malo zakazao kada je prezentacija u pitanju jer je detonirana znatno ranije tako da većina nas nije ni vidjela ''one popularne scene iz filmova'' ali obilaskom terena imali smo priliku da se uvjerimo koliku moć posjeduje MRUD. Namijenjen za zaustavljanje pješadijske jurišajuće sile, ova mina sadrži 900 grama eksplozivnog materijala spakovanog u municiju kalibra 5.5 milimetara.
Nakon aktiviranja hici izlijeću i pogađaju neprijatelje na daljini do 60 metara. Kako nam je objašnjeno neprijatelj neće pretrpjeti prostrjelne rane i vjerovatno neće biti neutralisan na licu mjesta ali je glavna uloga hica da se zadrži u organizmu i znatno oslabi protivnika nanijevši mu povrede koje će ga znatno oslabiti. Jedini način da se hitac iz MRUD-a izvadi iz organizma je hirurškim putem što znači da će protivnik u borbenim uslovima vrlo vjerovatno poginuti nakon nekog vremena.
Progon na društvenim mrežama: Ako ste se o ovom događaju informisali preko društvenih mreža, tačnije čitajući komentare sa istih i sa nekoliko Fejsbuk grupa, onda smo se mi ovdje obučavali da idemo u Avganistan, da ubijamo, silujemo i radimo razne gadosti. ''Kakav neko treba biti da bi obukao ovu majicu!? Sramota!''; ''Jezivo morbidno"... Ovo je samo dio progoniteljskih komentara s društvenih mreža upućenih ljudima koji su tu bili da se informišu i odrade svoj posao kako bi u budućnosti mogli profesionalnije da pristupe situaciji. Šta bi se tek desilo da nije bilo javne obuke? Da Vojska Crne Gore radi isključivo iza zatvorenih vrata? Kakve bi se teorije zavjere tek onda kovale? Ni portal IN4S nije odradio ništa bolji posao. Iskoristivši svoju poziciju medija u Crnoj Gori, skandalozno je prikazao akciju Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, saopštivši da nas obučavaju za neke nazovi ratne pohode i označivši crnogorske novinare i NVO aktiviste kao ''janjičare NATO agresora''.
Neispunjenost u životu i propale političke ideale IN4S je svojim perom direktno prenio, u potpunosti iskrivivši realnost, ne znajući šta se uopšte dešavalo dva dana u kasarni u Danilovgradu. Samo zbog toga što su lično protiv NATO-a svojim pisanjem su bili i protiv Vojske Crne Gore, a nas novinare prikazali su kao neke državne neprijatelje?! Tragikomičan članak kojem ne bi trebalo ni pridavati pažnju. Ali, nažalost, činjenica je da se nalazimo u duboko podijeljenoj državi i da će te nebulozne spise neko shvatiti zaozbiljno, i potencijalno, zbog tuđih političkih ideala povrijediti one koje luk nit` su jeli, nit mirisali. I to sve nekoliko nedjelja nakon što su sve institucije u Crnoj Gori kazale koliko se novinari nalaze u nezavidnom položaju i koliko kao društvo moramo napredovati ka obezbjeđivanju sigurnosti istih. Kolegijalnost na nivou, reklo bi se. A da je situacija obrnuta: da se IN4S ne deklariše otvoreno kao prosrpski medij i da podržava put Crne Gore u NATO, onda bi nas nekolicina zasigurno bili heroji nacije.Sama kulminacija ovog dvnodnevnog iskustva je priča za sebe. Ispražnjena glava, zadržan dah i blakin okidom ozora vrhovima prstiju iz cijevi izlazi metak koji obara metu a da toga niste ni svjesni. Osjećaj koji se teško može opisati riječima, ali osjećaj, koji u drugačijim borbenim uslovima sa sobom nosi nezamislivu težinu.
Težinu koju će pripadnici Vojske Crne Gore jednog dana, opet zlu ne trebalo, morati nositi do kraja života kako bi zaštitili sve nas koji ih iz kućne fotelje iz čistog prezira targetiramo i omalovažavamo jer, suprotno našim političkim uvjerenjima, profesionalno obavljaju svoj posao.
Luka ĐURIĆ
