Sve se vraća sve se plaća, rekla bi omladina. I ja vjerujem u te karmičke procese. Kad ne bismo vjerovali u te stvari onda bi svijet bio u mnogo većem rasulu nego što je. Pogotovo kad je u pitanju činjenje dobra, vjerujem da se svako kad tad vrati, ili nama ili našim potomcima. Isto je i sa zlom. Vazda ga neko plati.
Abazović nije želio da sluša i, iz njemu znanih razloga, potpisao je Ugovor sa Porfirijem Perićem kojim je legalizovao otimanje imovine crnogorskog naroda
Tako je i sa zlom koje neko učini prema Crnoj Gori i crnogorskom narodu. Ima ona strašna scena sa kraja epskog filma „13. jul“, kad Veljko Mandić u ulozi veli da ''Ima ođe jedan nedoder, pa na kraju svaki tuđin izgori u vatri koju je sam potpalio''. Slično se može preslikati i na politiku. Svjedočimo ovih mjeseci dostini onih koji su Crnu Goru na tacnu predali četnicima, pa ti isti četnici udaraju po njima. Neka udaraju, i treba.
Te 2022. upozoravali smo na opasnost koju nosi potpisivanje takozvanog Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije. Pričali smo da se radi o jednoj običnoj lažavini sa istorijske strane, ali i prevari sa druge strane koja tu organizaciju stavlja iznad zakona i države.
U isto vrijeme, njime se željela legalizovati pljačka cjelokupnog sakralnog blaga koje pripada crnogorskom narodu, a koje mu je oteto kao posljedica okupacije koju je izvršila vojska Kraljevine Srbije.
Otimanje crnogorskih grobalja koje je Abazović omogućio gledamo evo svakodnevno, kao i devastaciju ukradenih crkava i manastira. Sa druge strane, govorilo se i o tome kolike posljedice potpisivanje takvog ugovora može imati po crnogorsko društvo i opstanak tadašnje manjinske vlade koja je imala priliku da Crnu Goru ekspresno uvede u EU.
Dritan Abazović nije želio da sluša i, iz njemu znanih razloga (mogu samo naslutiti o čemu se radi), potpisao je Ugovor sa Porfirijem Perićem kojim je legalizovao otimanje imovine crnogorskog naroda i njenu predaju državi Srbiji. To je uradio tajno, kukavički i izdajnički.
Mislio je u tim trenucima da je nepobjediv, da mu niko ne može ništa i da mu može bit. Ubrzo se pokazalo da nije ništa od toga nit da mu može bit. Sad je opozicioni političar sa upitnim cenzusom i vjerovatno nakon idućih izbora samo dio još jedne ružne stranice crnogorske istorije.
Abazović je tih dana govorio da ''niko neće crkve i manastire odnijeti u Čačak i Leskovac''. Na taj način je pravdao otimanje, posprdavajući se Crnogorcima i njihovim iskrenim patriotskim emocijama.
Te njegove riječi nisu imale za cilj ništa drugo nego da nanesu bol iskrenim patriotama kojima je stalo do očuvanja barem trunke izvornih simbola crnogorske državnosti, a to su prije svega crkve i groblja, ali i ostvarivanje vjerskih prava pravoslavnih Crnogoraca, najugroženije grupe u državi Crnoj Gori koja nema ama baš nikakva ljudska prava.
Danas, tri godine nakon, drugi rade sličan scenario. Za velike pare prodaje se ulcinjska Velika plaža i tu će, vjerujem, mnogi zakučiti procenat, stan ili poslovnu priliku. Neki i protestuju protiv tog projekta iz njima znanih razloga. Neki zbog procedure, neki zbog prirode, a neki i zbog toga što ih nema u igri za dijeljenje tala.
Viđeh i da je Abazović energično držao govor na protestu u Ulcinju i da pokušava da nametne sebe kao vođu anti-Arapi pokreta. Abazović se buni zbog toga što neko daje njegovu Veliku plažu drugome, na isti način na koji je on dao crnogorske svetinje. Tajno, kukavički i u totalno sumnjivoj proceduri.
Svjedočimo ovih mjeseci dostini onih koji su Crnu Goru na tacnu predali četnicima, pa ti isti četnici udaraju po njima. Neka udaraju...
Postavlja se i pitanje što se bune i ovi ostali, kad ih nije niđe bilo da dignu glasa protiv takozvanog Temeljnog ugovora? Gledam sve neka lica iz „en dži ou“ sektora na tom protestu. Sve perjanice i relativizatore litija, četnika, početnika, sve te koji su dali legitimitet i omogućili ovo što nam se dešava. Niđe ih nije bilo da dignu glas na to što je tajno sletio helikopter tuđe vojske na sred Podgorice i na onakav način se potpisala kapitulacija.
I sad ja treba da protestujem sa tima i takvima? Ne pada mi na pamet. Na kraju, dako niko neće Veliku plažu ponijet u Dubai.
