Na izložbi će, prema selekciji kustosa biti predstavljeno preko 30 djela(instalacija, objekata, fotografija, kolaža i video instalacija),29 umjetnika iz 19 zemalja:
Karlos Aires, Huan Karlos Batista, Neno BELCHEV, Lumturi BLLOSHMI, Rene Castillo, Barbara Cleveland, Vasko Costa, Mia Ćuk, Vlasta Delimar, Tanja HABJOUKA, Julieta Intergalactica i Lubri, Paa Joe, Milena Jovićević, Arijevac KAGANOF, Šejla Kamerić, Khaled KHALAFALLA , Panos KOKKINIAS, Siniša Labrović, Brajan Leman, Mladen Miljanović, Ursa Premik, Borjana ROSA & Oleg MAVROMATTI, Sifiso Seleme, Hamida SULAIMAN, Julijonas Urbonas, Sislej XHAFA, Atfal Al Shavarea
Izvodi iz teksta kustosa:
“Danas, u 21. veku, iznova se suočavamo sa jednim pitanjem: pod kojim uslovima možemo razmišljati o dva navodno suprotstavljenaelementa, kao što su smeh i smrt, zajedno i unutar jedne slike?
Prema australijskom umetniku Shane Haseman (2009), "sve komedije su tragične, baš kao što su sve komedije u suštini "crne". Smeh je u velikoj meri prepoznavanje društvenih sukoba i izražavanje užitka bez krivnje preuzetih iz nesreće drugih".
Meksički pogled na smrt, na primer, jedinstven je i pojačava i Beattieove i Hasemanove tvrdnje: "Meksikanci prihvataju smrt stoički; Evropljani, za razliku od toga, se ne mogu lako ili hrabro suočiti s mogućnošću smrti ... Meksikanci ne samo da zamagljuju poznatu europsku razliku između života i smrti, već i prihvataju smrt, kao da je to neka vrsta dobrodošlice i prijatelja. "(Stanley H. Brandes , Skulls to the Living, Kruh do mrtvaca, 2006).

Ono što je "razumno" i "normalno" u jednom društvu nije nužno tako i u drugom.
izložba To Die Out Laughing okuplja 29 autora i aktivistsa iz Sirije, Jordana , Palestine, Egipta, Gane, Južne Afrike, Meksika, Australije, Španije, Portugala, Bugarske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Grčke, SAD, Rusije, Francuske, Litvanije i Kosova. Humor se ovde shvata kao sredstvo za sticanje znanja, ne samo za sticanje ili izražavanje užitka: on je u stanju da okrene zdrav razum naopako i, u skladu s inverzijom racionalnosti, nauči nas novu "lekciju o različitosti", o čovečanstvu kao kompleksnomsistemu misli, uverenja, rituala i načina života.
Izložba se stoga odnosi na istorijski i kulturno različite interakcije naizgled nepovezanih fenomena, kao što su humor i ljudska smrtnost, s ciljem ispitivanja (uvek s izvesnim izokretanjem) onoga što se smatra "autoritetom znanja" o našoj izloženosti višestrukim okolnostima u toku Globalnog ratovanja (ili globalne kolonijalnosti uopšte) i zajedničkom narodu na njegovoj mračnoj donjoj strani.

Ova izložba vas ne može nasmejati, da ne osećate strah, ili bar malo uznemiri slika na ekranu; ali vas i dalje poziva da dva puta razmislite o njima. Polazeći od kustoskih istraživanja koja razmatraju mnogobrojne uloge humora i satire u savremenoj vizuelnoj komunikaciji kroz navodno neprikladnu prizmu ljudske smrti i smrtnosti, To Die Out Laughing iznosi jednu centralnu ideju: da je kritička percepcija sveta, u kojem danas živimo, neizbježno oblikovana mnogim i raznovrsnim mogućnostima - često na samoj granici između komedije i tragedije - kroz koju umetnici mogu preispitatinedostatke konvencionalnih perspektiva u odnosu na život i smrt. Istovremeno, umetnici uvek mogu predložiti sopstvene, dekolonizacijske vizije koje bi mogle potisnuti normativnost ljudskih gledišta: ne nužno ili isključivo u odnosu na humor, već u odnosu na goruća pitanja života i smrti.
Na taj način savremena umetnost nas ohrabruje da prihvatimorazličitosti čovečanstva i "iracionalnu" racionalnost Drugog: to može stvoriti nova značenja iz starih obrazaca i stimulisati javnu raspravu o tome kako seksualnost, rasizam i globalni kapitalizam, na primer, zajednički ulaze u 'neusklađenu montažu stvari' (kao što je formulisao prije nekoliko vekova Beattie) kroz izložbenu formu koja odgovara - ali ne sasvim - muzeju posvećenom humoru i satiri.