Njegovi odgovorni branioci odgovorno tvrde da mu je zdravlje tako narušeno da može, zbog depresije, svakog trenutka dići ruku na sebe.
Nema sumnje da će Sveto Marović iskoristiti svaku mogućnost da izbjegne služenje zatvorske kazne. Ali ne zbog nikakve depresije, nego prosto - zbog stida. Mnogi zaboravljaju da gospodin Marović, pored ostalog, ima čulo za stid. Eto, on zbog stida ne može da plati ni onih stotinu hiljada eura kazne.
Dakle, njega ne treba čuvati od depresije, nego od stida. Uostalom, kako da Marović pristane na one neodgovarajuće uslove u Spužu? Đe on tamo da trune? Radije će skončati, što zbog stida, što zbog osvete drugima koji su takođe grešni, ali još uvijek nijesu došli na red.
Za zatvorske vlasti držanje Marovića u kaznionici može biti znatno skuplje nego što iznose troškovi za druge zatvorenike. Baška što ga moraju hraniti, izvoditi na zatvorske šetnje i obezbjeđivati mu čistu postelju, nego još i odrediti jednog stražara da ga čuva da ne digne ruku na se. Možda Marovića treba čuvati kao očigledno sredstvo u nastavi? Neka vide ostali, koji su takođe nezakonito prisvojili milione, što ih čeka. Može, usput, biti neke kolateralne koristi od njegovog odgađanja robije.
Recimo, ukoliko se Marović dalje bude mučio po Beogradu, seljakao iz jedne u drugu bolnicu, ne treba reći dvaput, možda će neki od njegovih istogrešnika početi sami da vraćaju pare, placeve, kuće, hotele, bogatstvo... Onda se gomila druga vrsta problema.
Pitanje je: hoće li država moći sve to da primi odjednom? Ko zna, možda im se odredi da opljačkano vraćaju u ratama, kako se budžet ne bi naglo prepunio. U tom slučaju, Svetu pripada slava da je prvi počeo sa vraćanjem, bez obzira da li svojom ili tuđom voljom. Ne bih tvrdio da takvom patrioti jednog dana ne bude podignuto i neko spomen obilježje, pored kojeg bi dolazili đaci osnovnih škola, zajedno sa učiteljicama i profesorima, da se poučavaju etici. Možda bi to tako zdravo izgledalo kao današnja škola u prirodi. Uostalom, Sveta treba da sažaljeva čitava nacija. Možda zbog njegovih lucidnih formulacija kao: Nova razvojna filozofija, ili onoga Mi znamo kako.
Najviše zbog elementarnih životnih mudrosti tipa: Dobro je mnogo bolje od zla, ili Drugi ne može biti prvi.
Uvijek su Svetovi ideološki protivnici bukvalno drhtali od njegovih verbalnih ugursuzluka. Bio bi on i danas ubojit da nije depresije. Kako će biti efektan kad je u depresiji? Ipak ja ne brinem za Sveta. On je Amfilohijev prijatelj, a takva institucija - kao SPC - ako ne može pomoći u životu, može poslije čovjeka proglasiti blaženim poslije. Ko još može u Crnoj Gori zaslužiti toliko Amfilohijevo povjerenje? Sveto je govorio da Crna Gora mora imati jednu pravoslavnu crkvu. Kako je sa Amfilohijem bio prijatelj zna se na koju je mislio.
Još uvijek gospodin Marović nije baš mačji kašalj. Otišao je da se liječi u drugoj državi, iako mu se liječenje nudi u svojoj, sinu je obezbijedio tamošnje državljanstvo. Kakav nacionalni ponos? Sjećam ga se kad je bio veliki borac za crnogorsku državnu suverenost, i to od svih čuveniji. Ne vjerujem da je tada folirao kao sa današnjom depresijom?
Slučaj Marović potvrđuje tezu da između bratskih država Srbije i Crne Gore nikada neće biti baš pretjeranog međusobnog povjerenja. To što su lično Milo i Vučić prijatelji ne mora nikoga da mnogo obavezuje. Štampa u Srbiji i dalje radi svoj posao kao u vrijeme najgorih odnosa, Akademija nauka takođe, Udruženje književnika samo ih slijedi. O specijalistima za Crnu Goru u tamošnjem ANB-u da ne govorimo. Neće biti izručeni ni onaj Ristić, ni Marović, a i još poneko. Možda će se samo neko od ovdašnjih Srba otrijezniti. A i to teško, kad im gospodin Marović daje ovakav primjer.
