Piše: DRAŠKO ĐURANOVIĆ
Nije se potpredsjednik SAD Majk Pens čestito pozdravio sa crnogorskim premijerom Duškom Markovićem na odlasku iz Podgorice, a ovdje su krenule interpretacije onoga što se dešavalo. I, vjerovali ili ne, sada već može da se ozbiljno najavi: teorija o postojanju paralelnih univerzuma, dvojne realnosti, juče je zvanično testirana. Ali ne u Istraživačkom centru Cerna, već u – Podgorici.
Sudeći prema saopštenjima pet prvaka opozicije, Majk Pens, potpredsjednik SAD, najviši zvaničnik svjetske sile koji je ikada posjetio Crnu Goru, nije ovdje došao na poziv predsjednika Vlade Duška Markovića; nije pružio jasnu podršku Crnoj Gori kao novoj članici NATO; nije govorio o agentima Moskve koji su pokušali da poremete crnogorske izbore i likvidiraju tadašnjeg premijera Đukanovića, i nije upozorio Rusiju da ne zvecka oružjem... Ne, potpredsjednik Pens je boravio 24 sata u Podgorici samo da bi se sreo, onih dvadesetak minuta, sa liderima „građanske opozicije“!
Svjedok istorijskog susreta, lider jedva postojećeg Demosa Miodrag Lekić, objasnio je javnosti da je potpredsjednik SAD došao da bi ,,pokazao američku pluralističku demokratiju“ (?) i snažno ,,ohrabrio opoziciju“. Koja mu je hrabro otpozdravila, kroz riječi prvaka SDP-a Ranka Krivokapića koji se - kao junak sa Careva Laza - obratio potpredsjedniku Pensu „u ime onih slobodnih i hrabrih građana Crne Gore koji su skoro tri decenije žrtvovali da bi Crna Gora pripadala građanima, a ne uskoj oligarhiji“. U ime onih koji se još nijesu žrtvovali govorio je mladi Aleksa Bečić, lider Demokrata, partije u naletu.
Bečić je objasnio Pensu da „odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije, ekonomske reforme i uspostavljanje zemlje vladavine prava sadašnja vlast ne može sprovesti - zato je Crnoj Gori potrebna smjena vlasti“. I potpredsjednica SNP-a Danijela Pavićević ukazala je da mora da se mijenja sistem vladanja, „jer tu leži osnovni problem države“. Serijal opozicionih tumačenja zaokružio je lider Ure, Dritan Abazović koji je sumirao da je sastanak sa Pensom „bio veoma konstruktivan“ i značajno sugerisao da bi nakon svega „DPS i njen šef Đukanović trebalo da se zabrinu“.
Izgledalo je, gledano kroz izjave i saopštenja, da je Majk Pens riješio da pomogne opoziciju u borbi protiv vlasti. Samo su, svi od reda, iz opozicije propustili da pojasne: da li je opoziciona realnost – realna stvarnost ili se kreira virtuelni svijet, neki crnogorski Matriks? Ima jedna sjajna šlajfna u legendarnom stripu o Taličnom Tomu; ono kad sjede četvorica braće Dalton, igraju poker i svi imaju po četiri keca, osim malo usporenog Averela koji ima čak pet kečeva i cijedi kroz zube: „Ovdje neko vara!“ Biće da su u Vašingtonu primijetili da ovđe mnogi varaju. Pa je uslijedilo precizno, u dvije rečenice sročeno, saopštenje Bijele kuće o susretu sa liderima opozicije. Potpredsjednik Pens je poručio opoziciji da se vrati u parlament i da nastave sa svojim obavezama kao predstavnici građana koji su ih izabrali na izborima. Potpredsjednik je naglasio važnost saradnje političkih partija u sprovođenju reformi koje će voditi bezbjednijoj i prosperitetnijoj budućnosti za sve građane Crne Gore – objasnili su iz Vašingtona suštinu Pensovog obraćanja opoziciji. I čemu onda opoziciona predstava za javnost?
Svojevremeno je lord Dejvid Oven govorio da je najveći problem balkanskih političara što drsko zaobilaze istinu: „gledaju vas u oči i lažu; vi znate da oni lažu, oni znaju da vi znate da lažu. Ipak, i dalje lažu!“ Ovi naši politički meštri kao da su otišli i korak dalje - žele da druge uvjere u sliku koju sami slikaju. Kako drugačije objasniti da u pet saopštenja ili izjava pet opozicionih prvaka nije bilo ni riječi o onome što je stvarno rekao potpredsjednik SAD? Umjesto da ozbiljno shvate poruke Majka Pensa – ne samo o povratku opozicije u parlament, već i o uticaju Rusije i značaju podrške SAD Crnoj Gori - ovdašnji opozicioni prvaci zabavili su se o jadu - kako da kreiraju paralelnu stvarnost, ako im već realnost ne odgovara?
A potpredsjednika SAD nije trebalo simultano prevoditi: Poručio je da SAD priznaju crnogorsku vlast izabranu na izborima; sugerisao „građanskoj opoziciji“ da se manu bojkota i šurovanja sa Demokratskim frontom i blagonaklono predočio da je i za njih i za društvo bolje ako budu sistemska opozicija. Nijesu ga čuli ili nijesu htjeli da saslušaju. To se zove – propuštena šansa. Zato sljedeći put, ako bude sljedećeg puta, neka se opozicionari ne čude ukoliko umjesto slike sa sastanka stranih zvaničnika i opozicije, ponovo pošalju sliku sa susreta sa nekim hrabrim vatrogascem.
Pobjeda
