Piše: Mihailo TERZIĆ
Bezuspješna anti-crnogorska i anti-natovska kampanja i uzaludna podrška nasilnom rušenju vlasti u Crnoj Gori, u Lazanskom i tzv. stručnjacima za Crnu Goru, izazvalo je osvetnički nagon sa dozom ohole palanačke arogantnosti. Koriste lakejsku poziciju da Crnogorcima drže lekciju, ko su i šta su oni, i šta čeka Crnu Goru i njene “glavare” nakon ulaska u NATO.
Povod za javnu blasfemiju Crne Gore i Crnogoraca je bizaran: učešće predstavnika vojske i ministra odbrane Crne Gore na paradi povodom 26. godišnjice nezavisnosti Ukrajine. Za Lazanskog je to “bahat i neprijateljski potez Podgorice prema Rusiji”?
Nije neprijateljski gest prema Rusiji: Autoru anti-crnogorske kampanje, gospodinu Lazanskom je poznato da je NATO alijansa odbrambenog karaktera i da predstavlja najači dobrovoljni vojni savez u svijetu. On takođe zna, da simbolično učešće vojske Crne Gore na paradi nije izraz nikakvog neprijateljstva protiv Rusije, kao što ni učešće Vojske Srbije na paradi u Moskvi nije bio nikakav akt neprijateljstva protiv SAD.To je samo korektan odnos države Crne Gore prema vojnom savezu u koji je zakonito i legalno pristupila. Crna Gora ima jasnu dugoročnu političku i vojnu viziju i nema namjeru da tu orijentaciju bilo na koji načun kompromituje. Toj viziji i praksi, kada je u pitanju Crna Gora, je strana dvoličnost i kolebljivost začinjena balkanskim marifetlucima.
Ulaskom u NATO alijansu, ni crnogorskim „glavarima“ ni Crnoj Gori nije istekla „upotrebna vrijednost“, kako tvrdi Lazanski. Crna Gora nije roba. Crna Gora nije na prodaju. U njoj su ugrađene umne i fizičke vrijednosti mnoštva generacija u milenijumskom kontinuitetu trajanja borbe za dostojanstvo i slobodu. Ta vrijednost nije tržišna, ni prometna ni upotrebna. A ni „glavari“ crnogorski se nijesu kupovali i prodavali, nijesu mijenjali kape prema osvajačima - kao neki.
Tračerska rasprava: U tračersko-piljarskoj nekompententnoj, veoma prizemnoj raspravi; doktora rokenrola i istoričara kvazi istorije gospodina Rakovića, gospodina Reljića sociologa opšte prakse, i audio sagovornika neutralnog, velikosrpskog rusofila Marka Milačića, rasuo se u javnost sopstveni mentalni škart na račun Crne Gore i Crnogoraca.U lice javnosti pljusnuli su, sadržaj privremeno arhivirane ideološke matrice Velikog Zla, koji im je, uz odsustvo savjesti, blokirao objektivnu percepciju stvarnosti u Crnoj Gori. Učesnici rasprave „Na nišanu“ su pokazali nedostatak dostajanstva i bijedu etičnosti, što čovjeka čini „štetočinom ili tiraninom“. Razglabalo se o svačemu. Od Kolomba do Ukrajine, od velikosrpske oholosti do navodne ugroženosti Srba u Crnoj Gori.
Crna Gora je nazvana antidržavom stvorenom tek 2006. godine a Crnogorci su proglašeni za konvertite koje treba da proučava psihopatologija.(sic)
Izlazna strategija: Očigledno je, da je autor, kao spiritus movens ove kafanske pljuvačine na sve crnogorsko, pokušao, sa idejnim saputnicima, da opravda finansijski trošak nalogodavaca, i da inatskim konstruktom pokušaju opravdati dosadašnji njihov neuspjeh ulaska Crne Gore u NATO.
Smislili su izlaznu strategiju, da crnogorskim „glavarima“ i Crnoj Gori poruče da će, kada su već primljeni u NATO, izgubiti svoju upotrebnu vrijenost, a da će Crna Gora, kao država, u jednom trenutku nestati.
To je, već viđeni, palanački lijek za neuspjeh i glupost!
Valjalo bi da gospodin Lazanski odgovori kome je on sve bio upotrebna vrijednost, dok je radio u Zagrebu, dok se šlepao uz GŠ JNA, dok je cijenio dimenzije misica, a kome je sada, kada prima platu poslanika u parlamentu RS i kada se podanički udvara Putinu pljujući po Crnoj Gori.
Sada Lazanski sa “ekspertima” roni krokodilske suze, što Crna Gora nije pristala da postane primorska srpska provincija i što nije i ovog puta udarila šamar samoj sebi nego, navodno, “šamar zahvalnosti Rusiji”.A činila je to Crna Gora više puta u prošlosti. Onda kada su joj nametali lažnu Majku i lažnu Braću, pa je u ime njihovih velikodržavnih i imperijalnih projekata, često, žrtvovala svoj interes, svoje ime i identitet. I ginula za lažno bratstvo i prijateljstvo. Na kraju, često bila zaboravljena i ignorisana.
Historia magistra vite i novi šamar samoj sebi, za Crnu Goru bi bio izraz istorijske nezrelosti. Naravno, da će oni koji su navikli na crnogorski mazohizam to tumačiti kao prijateljsko nevjerstvo a ne kao racionalan, promišljen i najbolji put za građane Crne Gore i crnogorsku slobodnu i bezbjednu državu.
Ne sjekira se godina Miroslav Lazanski, ni za crnogorsko čojstvo ni junaštvo, ni za prijateljstvo sa Rusijom, ni za trabunjanje o ratu sa Japanom. On svu golotinju sopstvene podaničke upotrebne vrijenost nudi, Putinu i Vučiću, kao neukusnu ponudu za, možda, novog ambasadora Srbije u Moskvi.
