I gdje su sad one priče da se gospodin mitropolit Srpske pravoslavne crkve ne miješa u politiku? Čuš, neće da se miješa a on je debelo umije- šan samim tim što vodi crkvu koja nije crnogorska i što mu je dozvoljeno da sa te katedre do mile volje, da prostite, urinira po Crnogorcima. I gdje su sad oni Crnogorci koji priznaju legitimitet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i ironično govore o mitropolitu Mihailu? Takvi Crnogorci nijesu samo za Amfilohija, nego – svjesno ili nesvjesno, svejedno je - protiv vlastite države.
Uzalud smo vlastima najmanje dvije i po decenije panič- no govorili da je mitropolit Amfilohije gazda u Crnoj Gori i da ne namjerava skinuti vlast zbog njenih raznovrsnih grijehova, nego zbog toga što - njenu većinu čine nacionalni Crnogorci. Sva se predviđanja crnogorske inteligencije obistinjuju. Neće, u slučaju pobjede srbujušče koalicije, voditi Vladu njihov formalni kandidat, nego gospodin srpski mitropolit. I nije nimalo slučajno što u Amfilohijevu koaliciju ne ulaze SDP i URA, građanske stranke koje, u slučaju da dođu na vlast, ne bi pitale Amfilohija, bar za svetovne dileme. Zato sad nastupa odlučan test za dokaz ljubavi vlasti (ili dijela vlasti) prema necrnogorskoj mitropoliji. Velika je dilema da li na Sahat kulu treba staviti krst, ili ne.
A, velike li dileme! Kako da se ova mala i „nemoćna“ vlast da se suprotstavi moćnom Amfilohiju koji je istinska tvrđava u Crnoj Gori, veća nego nekadašnje Jerinino Smederevo? I čik da se nađe takav depeesovac koji smjelo kaže – NE, o tome mi odlučujemo! Zato gospodin srpski mitropolit može da počne finalizaciju svog nauma zbog čega je i došao u Crnu Goru. Nikad se crnogorska inteligencija nije, u procjeni Amfilohijevog zadatka u Crnoj Gori, prevarila, ali je nekada bila u ilegali, pa poslije toga ne baš suviše podržana, nego prećutno tolerisana. Došlo je vrijeme da sebi kaže kako je uzalud bila u pravu. Vlast je morala na samom početku, dakle od Amfilohijevog dolaska u Crnu Goru, da mu jasno kaže bar toliko: dalje ruke od politike i od crnogorskog nacionalnog pitanja.
Nažalost, nije mogla, jer je tada obilno srbovala. A poslije se bavila ,,drugim bitnim pitanjima“. I onda je vlast dočekala da se gospodin srpski mitropolit autoritetom naduva kao balon i da se temeljno posprda sa crnogorskom vjerskom tolerancijom i suživotom postavljajući ono limeno čudovište na vrhu Rumije. Sad ga je zavoljela i polupismena masa koja nikad nije znala da pojmi što znači svoja država, i koja se veselo ceri na Amfilohijeve ponižavajuće tirade o Crnogorcima. Stvarno, kakva nespodobnost u izgrađivanju odnosa država – crkva. Gdje je danas nesrećni kralj Nikola koji je sa Vatikanom sklopio ugovor da na čelu Barske nadbiskupije može biti, naravno katolik, ali samo građanin Crne Gore? Danas nam nadbiskupe - uvoze.
Treba ipak podrobnije znati što je to država i što znači upravljati državom. Eto, dakle, zato je, prirodno, sazrelo vrijeme da srpski mitropolit miri više ili manje prosrpske stranke u našoj državi, da ih instruira i blagoslovi, kako bi njegovo „sveto“ djelo, to jest totalna srbizacija Crne Gore, bilo uspješno krunisano. Vele da je i 15. oktobra, pred one izbore, blagoslovio uspjeh srpskih stranaka. I uspijeva mu naum. Baška što uspijeva da nam prepravlja crkve i manastire, nasađujući im kupole u srpskovizantijskom stilu, kako bi uništio ostatke klasične crnogorske izgradnje hramova i crkava na preslicu.
Gdje su domaće arhitekte, građevinsko-inženjerske komore, gdje je graditeljska pamet Crne Gore? Samo što još nije udario na prepravku ,,starijeg i lješeg“ Cetinjskog manastira u kome se šepuri, u zdanju koje je vjekovima bilo rezidencija niza crnogorskih vladara. I još kažu neće mitropolit da se miješa u politiku?! Ma kakvi: udri gospodine mitropolite, pripremaj izbore i predstavljaj uspješnu zamjenu vlasti. Nimalo se ne kolebaj, vlast je nečinjenjem tvoju djelatnost davno aminovala.
Pobjeda
