“Ovogodišnje izdanje Bijenala crnogorskog teatra nastalo je iz potrebe i odgovornosti svih aktera crnogorskog pozorišnog života, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture, da ne narušimo kontinuitet jedinog nacionalnog pozorišnog festivala čija je misija jasna afirmacija, vrednovanje i razvoj ukupnog teatarskog sistema. Vjerujem da će Crnogorsko narodno pozorište tokom sedam festivalskih dana biti centar pozorišnih zbivanja i mjesto okupljanja umjetnika, publike, pozorišnih profesionalaca, ali i mjesto promišljanja i preispitivanja budućnosti festivala. Na početku nove pozorišne sezone CNP-a, želim vam dobrodošlicu na Bijenale crnogorskog teatra 2017, u otvoreni prostor igre i slavljenja teatra, u čast glumaca, a na radost publike.” kazala je direktorica CNP-a Zorana Kralj otvarajući novo izdanje Bijenala.
Na početku Bijenala publika je mogla da vidi kako je turbulentne teme današnjice na Balkanu mađarski reditelj Arpad Šiling smjestio u priču „Dokle pogled seže”. U predstavi igraju Srđan Grahovac, Varja Đukić, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić. Dramaturški tim predstave čine Bence Biro i Kata Đarmati, asistent reditelja je Mirko Radonjić, a muziku potpisuje Nina Perović.
Nakon predstave, autorski tim je uz medijatorku dramaturškinju Mariju Čolpu govorio o procesu rada na predstavi u okviru okruglog stola kritike i medija, uz prisustvo zainteresovane publike.
Marija Čolpa poželjela je dobrodošlicu učesnicima i publici i podsjetila na selekciju Bijenala, po izboru pozorišnog reditelja Slobodana Milatovića, koju čine “Dokle pogled seže”, u režiji Arpada Šilinga (Kraljevsko pozorište Zetski dom), “Samoubica”, Nikolaja Erdmana, u režiji Veljka Mićunovića (CNP), “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, Kena Kejsija, u režiji Diega de Breje (Kraljevsko pozorište Zetski dom), “Leptir” Aleksandra Radunovića, u režiji Andraša Urbana (Kraljevsko pozorište Zetski dom), “Šćeri moja” Maje Todorović, u režiji Ane Vukotić (CNP), i “Čuvari tvog poštenja”, autorski projekat Borisa Liješevića (Gradsko pozorište Podgorica).
Napomenula je da predstava “Bura” Viljema Šekspira, u režiji Dejana Projkovskog i produkciji Crnogorskog narodnog pozorište, koja je ušla u selekciju, iz objektivnih razloga nije izvedena.
Podsjetila je da je posljednje Bijenale crnogorskog teatra održano 2014. godine, te da su stoga u konkurenciji mogle biti predstave koje su premijerno izvedene od 1.6.2014. god. zaključno sa 1.6.2017. god. U ovom periodu je u Crnoj Gori premijerno izvedeno 70 predstava. Uzimajući u obzir status pozorišnih producenata najveći broj predstava je urađen u zvaničnim pozorišnim institucijama: Crnogorsko narodno pozorište (14 premijera), Gradsko pozorište Podgorica (12), Kraljevsko pozorište Zetski dom (8) i Nikšićko pozorište (4). Festivalsku produkciju čine: Grad teatar Budva (10), Purgatorije Tivat (7), Barski ljetopis (3) i FIAT (2).Lokalne institucije kulture (6), a nezavisne pozorišne grupe (6).
Selektor Slobodan Milatović odabrao je sedam predstava iz samo tri pozorišne institucije, vodeći se isključivo njihovim umjetničkim dometom. Odabirajući ove predstave želio je prije svega da da prednost glumačkoj dominaciji koja upućuje da se crnogorski teatar nalazi na tragu svijetskih pozorišnih pravaca, koji polako ali odlučno ulaze u eru tzv. “glumačkog teatra”.
Napomenula je da je Bijenale takmičarskog karaktera, I da će o nagradama odlučivati žiri koji čine pozorišni reditelj Dino Mustafić iz Bosne i Hercegovine, teatrolog i pozorišni kritičar Aleksandar Milosavljević iz Novog Sada, i crnogorski dramski pisac i profesor Stevan Koprivica. Za predstave koje će biti izvedene u takmičarskom program biće dodijeljene nagrade za nabolju predstavu, najbolju režiju, nagrada za domaći dramski tekst, nagrada za glavnu mušku ulogu, nagrada za žensku glavnu ulogu, nagrada za epizodnu ulogu i nagrada za autora saradnika.
Autorski projekat najznačajnijeg reditelja ovog dijela svijeta, Arpada Šilinga, je bio vrlo specifičan proces, počevši od jezičke barijere jer je gospodin Šiling Mađar, I bilo je neophodno angažovati prevodioca u toku samog procesa, preko odabira odabira glumačke podjele putem audicije pa do stvaranja teksta, u kom su učestvovali svi glumci kroz improvizacije.
Predstava je produkt zajedničkog rada svih glumaca, uz pomoć dramaturga
Varja Đukić je izrazila posebno zadovoljstvo zbog načina rada reditelja Arpada Šilinga, koji se bazirao na improvizaciji i razmjeni mišljenja i iskustava čitavog tima.
“10 dana smo radili bez teksta, prethodno zadate improvizacije, I nakon 10 dana imali smo gotovu dramu, za koju su pojedini rekli da je najbolja drama napisanih u Crnoj Gori u poslednje vrijeme. Reditelj je prije predstave organizovao intervjue sa svima nama posebno, u trajanju od sat i po vremena. To dovoljno govori o njegovoj posvećenosti i želji da u ovaj komad utka djelove svih nas'', kazala je Đukić.
Dušan Kovačević govorio je o elemntima ličnog pečata koji su svi oni dali predstavi.
“Namjerno smo davali naša imena, kako bi publika lakše mogla da se poistovjeti sa likovima koje igramo. Arpad je od nas tražio da ne igramo, već da mislimo, i mislim da smo se vodeći se njegovim savjetima, uspjeli da iznesemo komad u kome se pronalazi svako ko je u gledalištu'', istakao je on.
Srđan Grahovac dodao je da ga je oduševio Šilingov pristup glumcima kao i njegov način pristupa radu bez pritiska, posebno kada je vrijeme u pitanju “Nismo imali nikakav pritisak što se tiče vremena i rokova, a to je u pozorištu jako rijetko i zaista dragocjeno.”
Dejan Đonović izrazio je zadovoljstvo što je imao sreću da prođe na audiciji za predstavu i bude dio jedinstvenog procesa kakav je rad sa Arpadom Šilingom.
“Ovo je univerzalna priča. Svuda po svijetu promjene su razne. Možda nisu isti problemi svugdje, ali su svugdje ozbiljne prirode. Mislim da je kroz ovu predstavu to jedno polje istraživanja problema prilično prošireno. I moram da kažem da jedina tema koja se nije primila, koju ni mi nismo osjetili, pa stoga nije ovdje ni zastupljena je religija. Probali smo. Imali smo improvizaciju, ali je to nekako uvijek išlo u neku parodiju. Neobično, ali tako se desilo. Ostaloga je svega bilo toliko da nije moglo sve da stane u predstavu, koja je kompaktna, koja ima trajanje tačno koliko treba i snagu koju je reditelj procijenio da treba da ima. Dodaću da smo stvarno ponosni na ovu predstavu i hrabrost koju ona ima'', kazao je on.
Umjetnička direktorica Kraljevskog pozorišta Zetski dom Lidija Dedović podijelila je sa publikom koliko je teško bilo doći do reditelja: “Doći do Arpada Šilinga je bilo najteže. Pojam slave reditelja kao što je on nije bilo inspiracija za mene onoliko koliko je to bilo razmišljanje gdje se nalazi pozorište danas, šta glumci i publika žele, i da li ja uopšte imam taj kapacitet da nekako stvari pomjerim, pa maker time izazovem neki mali zemljotres, kao što na kraju i jesam. Za Arpada se zna da je radikalan, hrabar, društveno angažovan i da ne želi da radi dramske tekstove koji su već gotovi. Arpad je odbio moj prvi pokušaj uspostavljanja saradnje, ali nakon što sam vidjela da radi operu u Parizu, ponovo sam ga kontaktirala i pristao je da dođe i vidi pozorište, upozna glumce, Crnu Goru, Cetinje... Kada je došao, odmah se zaljubio u Kraljevsko pozorište Zetski dom, u Cetinje i odlučio da ipak radi predstavu.“
