Stvarno je presmrđelo. Gotovo svakog dana se puca, ubija, ranjava, postavljaju bombe, pale automobili... Unezvijereni građani sve to sa užasom posmatraju, čude se ili ginu kao nebitne kolateralne žrtve u obračunima zaraćenih bandi. Istražni organi, nakon uglavnom neuspješnih istraga, objašnjavaju nam da im nije lako jer su zaratili „kavačani“ i „škaljarci“, ili obrnuto, pojma nemam, te da se čak i u razvijenim zemljama to događa i da je teško uloviti profesionalce. Čovjek u prvi mah onako refleksno, na osnovu američkih blokbastera, pomisli da su zaratili Harlem i Bronks protiv Čikaga, a ne dvije kotorske pripizdine.
Naravno da je teško, kad su nezainteresovani i nestručni amateri dovedeni u službe i institucije s koca i konopca partijsko-rođačkim linijama. I onda, kao kruna svega, u utorak 8. maja, u 21 čas, nepoznati kriminalac je hicem prijetnje i upozorenja ranio u nogu gospođu Lakić, novinarku „Vijesti“.
Srećom, lakše je povrijeđena, izašla je u petak iz bolnice. Gospođi Lakić želim brzo ozdravljenje i uspjeh u karijeri, a njenoj porodici mir i sigurnost i da im se nakon svega što su prošli ovo više nikada ne ponovi.
Napad na Lakićevu dogodio se u jednom od najprometnijih djelova grada, gdje je u tom trenutku, u neposrednoj blizini, bilo više desetina građana. Sve što je tih više desetina gra- đana vidjelo je da je pucao muškarac star oko 40 godina, proćelav, visok oko 175 cm. Niko ga nije pokušao zaustaviti u bijegu, niko ne poteže tač skrin telefona ili napravi selfi sa ubicom za Fejsbuk. U kam udarilo Crnogorci!
U nevaljalom komunizmu 1983. godine u Beogradu, goloruki građani su gonili jermenske atentatore na turskog ambasadora i tom prilikom je poginuo jedan student, a penzionisani pukovnik JNA i jedna građanka su ranjeni. Atentatori su uhapšeni i osuđeni. Eh, braćo građani, koliko smo se mi od tada ukvarili, a institucije se ukvarile petostruko. Kakvi građani, takve institucije i demokratija! Koliko su građani sigurni u zaštitu od strane institucija, govori odbijanje očevidaca da svjedoče u nekim ranijim slučajevima. Ništa nisu vidjeli, ništa nisu čuli.
Ovom prilikom, iste večeri i narednih dana, novinarluk je krenuo sa strašnom bukom, da se okoristi i napadne kog mu srce želi i da traži zaštitu novinara, zaboravljajući da smo svi ugroženi. Da, velji političari imaju blindirane automobile i tjelohranitelje te bi valjda i velji novinari, osim ukidanja klevete, trebalo da dobiju i tjelohranitelje i bezbjedne PRESS kvartove za stanovanje.
A, nama građanskoj raji po tom modelu ne preostaje ništa drugo nego da se, iz razloga bezbjednosti, šunja kroz grmlje. Ili da se naoruža, ako od prehrane može odvojiti za pištolj i pancir. Da ne pričam da su svi mediji imali ekskluzivne informacije od povjerljivih neimenovanih izvora iz istrage. Eto razloga za dodatnu istragu, jer gdje cure informacije curi i efikasnost.
Naravno, sav demokratski, proeuropski funkcionerluk se strašno zgrozio i obećao energične mjere i obećao istragu sa rezultatima, čak i po cijenu masovnih smjena, jer sa ovim stvarima se u Evropu ne može, a mi smo lideri na tom putu.
Da li im se uopšte može vjerovati? Nije im ovo prvi put da nam obećavaju i da nakon određenog vremena uvijek pojede vuk magarca ili nam podmetnu neku opravdavajuću mudroliju. Evo, nedavno, strašno su se nakostriješili zbog velikosrpskih bilborda u Budvi koji slave okupaciju i propast Crne Gore 1918. godine. I predsjednik i premijer i nižerangirani institucionalci. I obećali mjere. A bilbordi stoje li stoje i čekaju jubilej Podgoričke skupštine. Bože, upitah se, je li ovo izvršna ili površna vlast kad su lokalni šoveni jači od njih? Ili možda samo ovršna nad našim resursima i imovinom?
Upitan o gorepomenutome crnogorski ministar kulture reče da je stvar proslijeđena tužilaštvu i proglasio se nenadležnim. Mogao se komotno proglasiti i neznavenim.
Đe su oni predizborni sivi sokoli sa Orlova krša, iz onoga magičnog kruga crnogorskog identiteta i kulture? Što da im čovjek kaže? Možda onaj stih: „Đe si sada kada treba nesvrstani Gali Butros / đetićima ljudska prava da zaštitiš jutros. Get all Up“. Ovo „Get all Up“ je „ojha“ na engleskom, da frontaši ne pomisle da izbacujem NATO parole. Eto da znate koliko možemo vjerovati obećanjima funkcionerluka nakon ovog šokantnog događaja. Nikoliko i još manje.
