Kad neko u priči preuveličava stvari iznad prirodne i uobi- čajene mjere, onda kažemo da priča lovačke priče. Slična stvar je i sa pričama o šarmerskim, sportskim i junačkim podvizima. Odmalena, nakon perioda bajki, navikavamo se na ove vrste benignih laži i pretjerivanja čija je svrha najčešće humor. Humor i benignost prosto nestaju kad političari počnu da lažu.
Na kraju, odrastanjem i završetkom školovanja dođemo do onog vrhunskog opisa laganja: trgovac ti laže sa osmijehom, žena laže suze prosipljući, ali niko ka’ „slobodni istraživački i angažovani“ medij ne laže. Samo tipovi iz takvih medija, a naročito vlasnici takvih medija, ne shvataju da postoje priče koje ne smiješ pervertovati i zloupotrebljavati, jer su one neprocjenjiva nematerijalna baština ljudskog duha.
E, gospodin Perović, vlasnik neporočnago, nezavisnego, istraživačkago medijskog koncerna „Vijesti“ je zloupotrijebio dvije takve priče: O Sokratu i Umbertu Eku. Jedan povod je bila proslava godišnjice „Vijesti“, a drugi što su se Milo i Perovićevi mediji međusobno proglasili fašistima. Smiješni naslov ove kolumne služi da pokaže da njih dvojica nijesu baš iz udaljenih galaksija, već da su bili bliski i obojica dobro „valorizovali“ zasluge za proglašenje nezavisnosti.
Naravno, predsjednik jače, profesor i medijski tajkun nešto slabije, ali opet neshvatljivo mnogo za nas tranzicione gubitnike. Da li da kažem da je Milo dao pare za osnivanje „Vijesti“? E, otkad su se razišli traje obostrano prljav meč i ne interesuje me nastavak. Ali, ne treba vući Sokrata i Umberta Eka „i po prahu i po kalu nesretnoga našeg javnog mnjenja“. Prvo, profesore, od koga ste to vi iz „Vijesti“ nezavisni. Od Milove vlade! OK. Da li ste nezavisni od stranih diplomata, vlada i obavještajnih službi, NVO organizacija? Da li ste nezavisni od inostranih vlasnika? Ili od političkih stranaka i pokreta koje ste vi direktno proizveli i uvezali sa NVO „proksi“ strankama? Jeste li nezavisni od Dake, Fronta, Rusa?
I što to tako pametno i dirljivo ima u izjavi Tomasa Džefersona, jednog od „očeva osnivača“ američke demokratije: „Kad bi meni bilo prepušteno da biram da li da imamo vladu bez štampe ili štampu bez vlade, ja ni trenutak ne bih oklijevao da izaberem ovo drugo“. Čista parola demagoga i vlastohlepnog lika koju prosto obožava i sa zanosom širi novinarluk željan neodgovorne vlasti iza paravana „istine“, a mimo izborne volje i zakona. Džeferson, koji je pisac Deklaracije o nezavisnosti SAD iz 1776. godine, je takav demagog da ga ni ona pisanija o ljudskoj jednakosti datoj od Tvorca, nije spriječila da do kraja života drži nekoliko stotina robova.
Kakav „otac osnivač“ takvi i „sinovi nastavljači“, pa je rasna segregacija u SAD trajala do 60-ih godina XX vijeka. Dakle, nepunih dvjesta godina od Deklaracije. Sve ovo zna i profesor Perović, samo se šlihta američkom suvlasniku „Vijesti“ i svojim inim političkim mecenama.
Tek je nesretni Sokrat nastradao u Miškovoj interpretaciji. On je po njemu bio prvi novinar, a ne filosof i otac etike, i decenijama je „gluvario po cio dan po atinskim ulicama“ i propitivao ljude i širio vijesti. Kakav bi tek opis dao za gologa Diogena iz bureta, naš profesor matematike. Sokrat je zbog odanosti istini morao popiti otrov, a Perović je „popio“ u tranziciji nekoliko desetina miliona eura, što keša, što akcija, što nekretnina, jer je istrajno vršio Sokratovsko propitivanje režima.
Kakav je tek rusvaj Miško napravio od Ekovog eseja Ur-fašizam. Jedan golemom erudicijom promišljen tekst i zrelom duhovnošću brušene stavove pa i famoznih četrnaest vječnih svojstava fašizma Miško je izmasakrirao u jedanaest teza o Milovom fašizmu. A da: i tvrdnja, „Vijesti“ su liberalni list koji par ekselans ostvaruju Ekov zavjet. Bez obzira što primaju pare od sljedbenika fašističkih kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata i rade medijsku predizbornu propagandu za njih.
I pazi sad! Predsjednik evropske asocijacije Etičkog žurnalizma izjavio je: „U Crnoj Gori ima samo nekoliko medija, mislim tri ili četiri, koji se mogu nazvati stvarno nezavisnim, koji su spremni da pozovu vlast na odgovornost, i ovi mediji, osobito grupa Vijesti, su najviše napadani... Najuticajnija novina, najpouzdanija televizija... oni su nezavisni, podržani od publike, mreža koja odbija da bude provladina ili s političkim predrasudama“.
Moš' misliti gabarite evropskog stručnjaka koji ovo izjavi! Prepuštam mu zaštitu Njutna, Dekarta, Lajbnica i Spinoze koji su sljedeći na Miškovom repertoaru. Naslov članka će vjerovatno biti „O medijsko-monetarnoj gravitaciji“.
