Prošle neđelje šokirale su me dvije stvari: opskurni velikosrpski dernek u Budvi i saznanje da je naša budvanska crnogorska heroina Daja Ljubiša – da, ona što je u budvanskom Starom gradu puštala našu himnu Bećkoviću i klapi - veganka. I još mi Daja uz kafu reče da ima puno takvih prijatelja na Fejsbuku i da razmjenjuju recepte.
I tu me podiđoše trnci. Znajući nju koliko je odlučna i kakve su fejsbuk i tviter đavolje rabote, uplaših se da će nas, kakvi smo, možda i vegani porobit. Na trenutak sam, moram iskreno priznati, bio u dilemi da li bih više volio da nas porobe velikosrbi ili vegani; hoćemo li morati da biramo - ćurka na podvarku ili žućenica sa octom i uljem; ili pečeno prasence naspram koprive na bilo koji način?
A onda čuh neki unutrašni glas koji mi reče: „Stidi se, nesoju, kad je bila važnija guzica od obraza? Nijesi ti od onih kopiljana koji se natićiše nakon 1918. godine kada nam silovaše mater otadžbinu. Ti si od onih koje su u staro vrijeme zvali vucima gorskim, kojima je bila važnija sloboda i otadžbina od okupatorskijah jelovnikah“.
Postiđen, manuh se jelovnikah i počeh razmišljati o otadžbini. Ima li nama uopšte pomoći? Vidim, a to mi kaže i onaj unutrašnji glas, da nam je pravda slijepa i spora i da ćemo prije ući u Evropu 2027, nego što ćemo osuditi ove pučiste iz 2016. godine. I ne vladaju više tvoji gorski vuci, pa da to isjeku ili mušketaju, nego vlada demokratija, a ona ti je umišljena, sujetna i pretenciozna kao uspaljena šiparica. I više se bavi pravima subverzivaca, kriminalaca i špekulanata nego časnih ljudi i nesretne sirotinje. A politika, koja bi trebala sve to da ispravlja i reguliše, je - kurva. Tako stoje stvari.
Doduše, odavno ništa drugo i ne radimo nego se kurvamo, simuliramo i valorizujemo. Evo, na primjer, u Budvi - za koju ovi srboljubi sada misle da je značajna za srpstvo poput Čegra ili Mišara - pučina je glasala za DPS 74 odsto većinom, i to u periodu najvećeg lopovluka. Čim pohapsiše i osudiše tu vlast, pučina kao postade poštena i izabra druge, ali isto lopove. I to veće od onih.
E, ali izgleda da više u Budvi nije mnogo ostalo za veću krađu. Zato su organizatori proslave ,,oslobođenja i ujedinjenja“ krenuli prvo da ukradu more i državu, pa da onda krene valorizovanje po njihovom, sve od „Ulcinj pa do Vranje“.
Tako su mislili, ali, zalud, nisu oni taj kalibar. Takve su ,,patrijote“ već potjerali iz Hrvatske, Bosne, Makedonije i sa Kosova, dako ih i mi ispratimo. Mada, jeste zanimljivo da u Budvi čak i Crnogorska stranka podržava ove koji slave 1918. godinu i hoće da ukradu more i planine. Možda počnu s njima, onako čisto ustavno patriotski, maštati i o albanskom i grčkom moru i primorju, jer je Dušanovo carstvo izlazilo i na Jonsko i Egejsko more. Program derneka je bio nešto između amaterskog folklornog koncerta i retorskog takmičenja politinfluensera za gedže i njihovu spartansku sabraću uz postsocrealističku scenografiju reduciranu na militarističko rodoljubnu patetiku.
A onda je govor trešten-trijeznog Momira Bulatovića sve to survao na nivo birtije te ću izvještavanje završiti stihovima „lepe kafanske pesme o Cicvarićima“. ,,U kafani punoj dima k’o nekada svega ima/ I kelnera potrkuša i šabačkih namiguša./ Ima i jela ima pića djevojaka i mladića /Ali nemaaaa joj žalostiiiiiii/ Nema više Bećkovićaaaaaa...“
Takođe, nema ni Rista Radovića, ali tu informaciju nisam mogao umetnuti u strofu da ne pokvarim rimu i metriku. Što ćete, uvijek prvi, od Andrije do Matije, zbriše kad zagusti, kako sa puča 2016. godine, tako i sa proboja Bokeškog fronta iz novembra 2018. godine. Ili se, kako to sada vele, javi linkom.
A to, već, ne treba potcjenjivati. Čuo sam da je na ovim izborima u SAD u nekoj provinciji pobijedio mrtav kandidat. Eto šanse za ove četničke luzere, da nađu rješenje za političko osvježenje. Recimo: da Dražu stave za kandidata i to sa sloganom: „Živ je Draža/ umro nije/ dok je piva i rakije“.
Inače, naslov je uvoz iz Srbije od proizvođača pjesnika Ljubivoja Ršumovića.
