Prenaseljenost, klimatske promjene i uspon neofašizma samo su neki od problema sa kojim bi čovječanstvo trebalo da se bori. Pesimisti bi vam čak rekli da nema vajde od toga. Samo bi trebalo da sjednemo, upalimo ličnu „pjesmu za apokalipsu“ – i nadamo se da će nas što prije pokositi neki asteroid. Jer, svijet u kom živimo apsolutno nije zaslužio bolje. Pretvorili smo ga u mjesto u kom je postalo apsolutno nemoralno imati djecu.
Jajna ćelija
Ričarda (Pol Đamati) i Rejčel (Katrin Han), bračni par iz drame „Private Life“ indi autorke Tamare Dženkins, upoznajemo u momentu dok čekaju red u klinici za fertilitet i razgovaraju baš o moralnosti začeća u 21. vijeku.
Ni jedno ni drugo nijesu potpuno uvjereni da ne čine pogrešnu stvar, naročito zbog toga što ona ima 41, a on 47 godina i samo jedan testis – ali želja da dobiju dijete jača je od razuma. Snažna je toliko da pretvara njihov brak u krstaški pohod na trudnoću, koju žele do te mjere da će biti spremni da zamole dvadeset petogodišnju nećakinju Sejdi (Kejli Karter) da im donira jajnu ćeliju.
Ako indi filmovi nijesu vaš fah, male su šanse da znate ime režiserke i scenaristikinje Tamare Dženkins. No, ako ste pogledali „Slums of Beverly Hills“ (1998) sa Alanom Arkinom ili sjajni „Savages“ (2007) sa Filipom Simorom Hofmanom – odlično znate da je ova autorka s razlogom velika zvijezda u manjim filmskim krugovima.
Život na pauziLjubimica Sandensa napravila je pauzu od 11 godina, pa je „Private Life“ čekan sa velikim nestrpljenjem. Na veliku radost filmofila, isplatio se svaki minut čekanja. „Private Life“ je jedno od najboljih ostvarenja godine i praznik za gledaoce koji vole drame satkane od sočne glume, trezvene režije i britko ispoliranog scenarija.
Film Tamare Dženkins uzima želju za (ne)mogućim začećem kao polazište za višeslojnu dramu. Između silnih ekstrakcija spermatozoida, intracitoplazmičkih ubrizgavanja sperme, stavljanja estrogenskih flastera, pretraživanja donorki jajnih ćelija na forumima, nerviranja oko doktora koji tretiraju pacijentkinje kao kokoške nosilje, i objašnjavanja svega toga prijateljima koji ih posmatraju kao „narkomane plodnosti“ – dešava se štošta.
Tu, pred nama, nalaze se muškarac i žena u srednjim godinama, koji nijesu postigli to što su željeli ni na privatnom, ni na profesionalnom planu. Dok su jurili karijere, prošlo je vrijeme za djecu. Kad su poželjeli da prošire porodicu, „pauzirali“ su i karijere i sve što ih je ikada zanimalo.
Pitka težina
Završili su ni tamo, ni tu, ljuti na svijet, jedno na drugo i prvenstveno – na sebe. Tako bijesni i puni pasivno-agresivnog sarkazma, koji može da bude smiješan samo nama koji ih gledamo, počeli su da se pitaju na što su potrošili živote i sumnjaju u jedino u što su od početka vjerovali bez ikakve dileme – u sopstveni brak.
Nevjerovatno je koliko je Ričardova i Rejčelina drama bolna, duboka i teška, a sa kakvom je pitkošću predstavljena u filmu Tamare Dženkins. Čini vam se da ne postoje prirodnije i iskrenije osobe od njih i ljudi koji ih okružuju. Sjajan scenario, začinjen genijalnim momentima humora, pretvara se u čisto zlato u rukama glumačke ekipe.
Pol Đamati briljira u ulogama prepredenih egomanijaka, kakav je Čak Rouds u seriji „Billions“. Toliko je upečatljiv u njima, da je lako zaboraviti koliko umije da sija u rolama srednjevječnih, neostvarenih muškaraca koji samo pokušavaju da prežive otrovne strelice servirane od okoline.
Neka traje
No, bilo bi pogrešno reći da je Đamati glavna zvijezda filma. Ne bi mogao da učini ništa bez iznenađujuće upečatljive Katrin Han i Kejli Karter pred kojom je, sudeći po ovoj glumačkoj igri, nesumnjivo interesantna karijera.
Jedna od najboljih stvari u vezi sa ovim filmom jeste njegov kraj na koji se, primijetićete ako pronjuškate po filmskim forumima, žali većina gledalaca. Posljednji kadar je takav da želite da traje, zauvijek. Dženkins je izbjegla holivudizaciju, zaslađivanje, čašćavanje svojih junaka predvidljivim hepi endom.
Opet, finale jeste srećno. Jer, po izrazima njihovih licaznate da su prelomili i shvatili da li je njihov brak izgubio smisao. I možda čak i znate odgovor na početno pitanje o moralu, djeci i nakaradnom svijetu...
Ocjena: 8/10
Režija:Tamara Dženkins Uloge: Pol Đamati, Katrin Han, Kejli Karter, Moli Šenon, Džon Kerol Linč Trajanje:123 min
