ZGRABI
FILM
Kada je kinematografija u pitanju, prednost dajem evropskom stvaralaštvu. Američko je previše predvidljivo (čast izuzecima poput Kventina Tarantina). Privlače me slojeviti filmovi koji tjeraju na razmišljanje i dovode me u situaciju da se poistovjetim sa akterom i doživim njegovu priču, pa makar nemala nikakve veze sa mnom u zbilji.
Biram film„Berlin Calling“ (Hanes Štor, 2008) kako zbog muzike, koja me inicijalno i privukla da ga pogledam, tako i zbog sjajno dočarane priče o svakodnevnim problemima talentovanog momka koji stvara, radi po berlinskim klubovima i bori se sa snažnom zavisnošću od narkotika. Njegova hospitalizacija nakon doživljenih psihoza i odnos sa ljudima prava je tragikomedija. Ako pažljivo pratite poruke između redova, ovaj film naučiće vas mnogo čemu!U mom slučaju, glavnu popodnevnu razbibrigu donose komedije. Odlično sam se zabavila uz „Kad bih bila dječak“ („Si j'etais un home“,Odri Dana, 2017), francusko ostvarenje sa elementima nadrealnog, koja netipičnim humorom jednako šokira i zabavlja!
Kada su filmovi u pitanju, uvijek sam spremna zabajke i fikcije! Cijenim glumce koji su prepoznali vrcavost takvih ostvarenja, pokazavši na taj način maestralne glumačke sposobnosti. Izdvajam„Alice in Wonderland“ (2010) i „Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street“ (2007) koje je režirao sjajni Tim Barton.
TV
Televizija nije moja šoljica čaja, što bi rekli ovi sa engleskog govornog područja. Ali, kao i obično, ima izuzetaka.
Volim komične serije kao što je „Los Serranos“ (smatram Špance maestralnim glumcima), a „Only Fools and Horses“ je evergrin čije replike koristim vrlo često u svakodnevnoj komunikaciji.
Uvijek mogu da gledam emisije na kanalima Discovery i National Geographic. To je edukativna, svijetla strana televizije.
MUZIKA
Muzika je moja umjetnost,ljubav, ono što najviše cijenim, bez čega ne bih mogla. Nikada nijesam ludački obožavala bendove ili pojedince, jer u muzici uvijek tražim mnogo više, analiziram, procjenjujem i doživljavam.
Ogromnu prednost dajem klasičnoj muzici. Klasika 20.vijeka, njena protivrječnost i disonantnost ostavljaju me bez teksta. Obožavam da je analiziram, slušam, tražim razumijevanje kao neko ko amaterski zaviruje u veoma teške vode. Međutim, vratimo li se nekoliko vjekova i razdoblja unazad, prednost bih dala baroku, Bahu i Hendelu, a djelo koje mi uvijek ozari dušu je „Sarabanda“.
Nakon klasike, drugo mjesto dijele hard rok i elektronska muzika. Da je Mocart naš savremenik, ovo bi zasigurno bio i njegov izbor! (smijeh)Prema mom mišljenju, sinonim hard roka je Rammstein. Pjesma „Engel“ obilježila je i značajan momenat na proslavi mog vjenčanja.
Osim hard roka, sjajan je i psihodelični, kao i cjelokupno rok stvaralaštvo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tu bih izdvojila bend Jefferson Airplane, šefa tadašnje scene!
Od elektronske muzike, toplo preporučujem Paul Kalkbrenera, ali i malo starije autore kao što su Nelson FFWD Cruz, DHS i slični.
I da... Hip-hop. Nema ga na mojim top listama, ali je prisutan u mom životu i automobilu zahvaljujući suprugu. Recitujem tečno Kreša Bengalku i Vojka V, istina je!
ZAOBIĐI
FILM
Dešavalo mi se da pogledam nekvalitetne filmove, i to toliko slabe, da bih odmah poslije gledanja zaboravila da su postojali. (smijeh)
TV
Televizija je vrlo dosadna, u suštini. Najviše mi smeta to manipulisanje širokim narodnim masama koje vjerovatno i ne kapiraju što im se događa.
MUZIKA
Autotune i turbo folk – nikako i nikada!
