Kako da navedete najsumnjičaviju osobu na svijetu da povjeruje u vašu laž? Ovo je nešto što je usavršio britanski majstor, pisac Džon le Kare. Zbog toga nije ni čudo što posljednjih godina na svakom televizijskom ćošku niču adaptacije njegovih djela. Jedna od njih je i „The Little Drummer Girl“ („Mala dobošarka“), mini-serija zasnovana na Le Kareovom istoimenom romanu iz 1983. godine.
Projekat kablovske mreže AMC i režisera Čan-Vuka Parka može se posmatrati i kao duhovni nastavak sjajne „The Night Manager“, iako je mini-serija sa Hjuom Lorijem i Tomom Hidlstonom nesumnjivo uzbudljivija.
Tanka granica
Radnja Le Kareove špijunske bombone odvija se krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Prati malo drugačiju geopolitičku borbu u odnosu na onu iz serije „The Night Manager“. No, osim što se priča vrti oko konflikta Izraelaca i Palestinaca, skoro sve ostalo je isto.
Glavni protagonista je vječito između dvije vatre, postoji nekoliko špijuna sa nejasnim motivima, misije nas vode u predivne evropske zemlje (između ostalih, i u Jugoslaviju!) i lokacije koje kao da su isječene iz najboljih filmova o Džejmsu Bondu.
Špijunaža u La Kareovom romanu zasnivana je na premisi da je granica između informanata i glumaca vrlo tanka. I jedni i drugi istrenirani su da istražuju, varaju, žive pod maskom i uvjeravaju svijet u laži. Le Kare je ovu ideju obradio kroz izraelski kontrateroristički tim koji regrutuje mladu britansku glumicu Čarli Ros (Florens Pju) uz pomoć najboljeg agenta Gadija Bekera (Aleksandr Skarsgard) koji je zavodi na odmoru u Grčkoj.
Martin Kurc (Majkl Šenon), Gadijev šef, osmislio je savršeni plan da razotkrije palestinsku terorističku mrežu, ali im je za njega potrebna zavodljiva plavuša - njihov čovjek iznutra. Koristivši dobro postavljen plan, Gadi i Kurc ubjeđuju je da se infiltrira u palestinske redove kako bi im pomogla da zaustave planirane terorističke napade u Evropi.
Perfektan tempo
Špijunski svijet je predstavljen više nego zanimljivo, ali ova mini-serija ne bi bila ni približno interesantna da njen autor u prvi plan ne ističe kompleksno pitanje - način na koji nas formiraju fikcije koje sami stvaramo. Svaka emocija se lako može posmatrati kao vještačka, ali poslije tolikog neprestanog ponavljanja - ona postaje istina. Mislite da je ovo pretjerano, da nije tako? Tvorci svih velikih i malih ideologija u istoriji civilizacije sigurno se ne bi složili sa vama...
Adaptacija Le Kareovog romana ima savršeno odgovarajući tempo. Podijeljena u šest jednočasovnih epizoda, daje nam dovoljno informacija i vremena da upoznamo vrlo kompleksne likove. Za razliku od istoimenog filma iz 1984, jadnog pokušaja adaptacije koji nije mogla da spasi ni Dajana Kiton, ovaj projekat je mnogo bolje osmišljen. Naravno, to ne znači da nema mana.
Najveći problemi? Prilično mlak kraj, ali i činjenica da ni u jednom momentu ne uspijevamo da dopremo do korijena konflikta suprotstavljenih ideologija. Ostavljeni smo da saosjećamo isključivo sa Čarli zato što se jedina, baš kao i mi, nalazi između ove dvije vatre. I jedina je koja vidi da ne postoji samo jedna ispravna strana dok god ljudi umiru.
Ledeni šoumen
Pomalo frustrirajući je i lik Gadija koji do kraja serije ostaje enigma i samo ponekad pruži naznaku da mu je stalo do Čarli. Za razliku od njega, Majkl Šenon nema problem da nas ubijedi u postojanost sopstvenog lika, iako ni o njemu nemamo mnogo informacija. Njegov Martin Kurc u startu je oslikan kao šoumen koji priprema posljednju predstavu, hladnokrvni ubica, ali i izmučeni um koji proganjaju sjećanja na holokaust.
Sveukupno, „Little Drummer Girl“ ima više dobrih nego loših strana, i to najviše zahvaljujući dva „elementa“. Prvi je Florens Pju – glumica koja je ovom eksplozivnom ulogom dame u nevolji nesumnjivo zacementirala status zvijezde u usponu.
Pju je uspjela da iznese nevjerovatan miks sofisticirane prizemljenosti i visprenosti, sa taman dovoljnom dozom naivnosti da joj sve povjerujete. Zahvaljujući njoj, vi vjerujete momentima kada Čarli spontano manevriše u problematičnim situacijama, ali ništa manje nijeste uvjereni u njenu istinitost ni onda kada se spotakne. Vještina njenog zanata nije natčovječanska i zbog toga je njen lik nevjerovatno uvjerljiv i drag.
Pogodak šmekera
Druga osoba koja čini seriju neodoljivom je režiser Čan-Vuk Park. Zahvaljujući filmovima kao što su „Oldboy“ (2003), „Thirst“ (2009) i „The Handmaiden“ (2016) odavno je zaslužio mjesto među velikanima modernog filma, a sada i televizije. Estetikom kinematografije sedamdesetih, jarkim bojama i kostimografijom koja kao da je iščupana iz doba komunizma – potcrtao je jedinstveni, šmekerski izgled ove kandirane špijunske poslastice.
Međutim, činjenica je da se najljepša i najupečatljivija scena iz serije „Little Drummer Girl“, ona po kojoj ćete pamtiti ovaj projekat i za deset godina, događa već u prvoj epizodi. Tokom noćne ture Akropolisom, bez ijedne duše u blizini, dok Čarli pleše u zavodljivoj žutoj haljini, nekoliko minuta posmatramo njenu sjenku u ruševinama.
Dok uživamo u prizoru zajedno sa Gadijem koji, uprkos velikom, trezvenom iskustvu, ne može ni da nasluti očaj, laži i strast koji ih čekaju, Čarli se pita: „Kako se ikada više zaljubiti nakon ovoga?“ I zaista, nalik onom prvom poljupcu sa kojim se nijedan ne može mjeriti, nijedna scena nakon ove ne može ni da joj se primakne. Florens Pju i Čan-Vuk Park uspjeli su da vas omađijaju i ubijede da će nastavak biti bolji od najboljeg, baš kao da su stvarno agenti Martina Kurca... Biljana MARTINIĆ
Komentari (0)
Želite da podijelite Vaše mišljenje sa čitaocima? Napišite komentar i započnite diskusiju.
