I još niz scenografskih detalja u i izvan prostorija Izbornog štaba koalicionih pobjednika, mogao bi „osumnjičiti“ scenariste i organizatore proslave za neobjašnjivu nedobronamjernost i bahato bagatelisanje temeljnih crnogorskih principa koji su, uprkos svemu, odoljeli i krvavim devedesetim prošloga vijeka.
SINOVI I OČEVI
Možda zazvuči patetično, ipak valja podsjetiti: od početka druge polovine 1998. do kraja prve polovine 1999. godine desetine hiljada nevoljnika, uglavnom Albanaca, spašavajući se od ratnih kosovskih strahota dobjeglo je u Crnu Goru. Većina mladića koji su onomad u Tuzima klicali ondašnjoj vojnoj formaciji, nije mogla razumjeti što se sve događalo u to vrijeme, ali su, valjda, makar nešto mogli saznati od svojih očeva i đedova. U Crnoj Gori njihove sunarodnike štitila je ogromna većina: i vlasti i opozicije. I Srba i Crnogoraca, Hrvata i Bošnjaka. I bogatih, i siromašnih. Čak i dio onih, iako na veoma specifičan način, koji su po podgoričkim ulicama, sjedeće djelove sopstvenog obraza (simbolički) čistili američkim zastavama.
GOLI ŽIVOT
A, najveću sigurnost u svakom pogledu pružili su im crnogorski građani - od Rožaja, do Ulcinja. Bez izuzetaka; kako u Beranama i Bijelom Polju, tako u Podgorici i Nikšiću. Dijelili su sa njima sve rizike golog života. Uspijevajući da i u takvim okolnostima očuvaju i sopstveno i dostojanstvo nevoljnih „gostiju“. Izbjegavajući, po svaku cijenu, da ih okrznu krvlju natopljeni repovi raznih vojnih, paravojnih, gerilskih i drugih oružanih formacija, uključujući i UČK, čijim bi političkim vođstvima tog vremena dobrodošlo otvaranje još jednog užasnog stratišta elementarne čovječnosti, učinjeno je sve da se dvije decenije kasnije, bez stida, možemo pogledati u oči. Na bilo kom mjestu, u bilo kojem dijelu Crne Gore, pa i u Tuzima.
POLITIČKI UZORI
Zato je, između ostalog, euforično klicanje UČK u cjelosti osjenčilo slavlje u čast rezultata slobodnih izbora i ozbiljno zaprijetilo da svojevrsno praznovanje demokratije ostane upamćeno pretežno po detaljima koji nijesu koristan prilog iole racionalnoj politici. Ko god bili njeni inspiratori i kreatori. I ne samo to: ono raspojasano đipanje dijela mladih slavljenika trebalo bi dodatno da opomene njihove političke uzore na adresama na kojima „stanuju“ sve vrste odgovornosti i da ih natjera da žrtvuju makar dio sopstvenih nacional-romantičarskih, a u osnovi demagoških i populističkih ,,osobenosti“. To je najmanje što bi trebalo da urade. Ostalo je u nadležnosti crnogorskih državnih organa...
