Vrlo eksplicitna najava namjere usvajanja zakona o slobodi vjeroispovijesti, kao i njegove dosljedne primjene, izrečena od predsjednika Đukanovića, podigla je temperaturu. Dobro, neće se povećati globalno zagrijavanje, ali regionalno sigurno hoće. Još kad je najavio ozbiljan angažman na povraćaju autokefalije Crnogorske pravoslavne crkve i naglasio da je nedopustiva praksa Srpske pravoslavne crkve oko uspostavljanja i održavanja velikosrpske infrastrukture u Crnoj Gori – atmosfera je dovedena do bijelog usijanja. Da ne pominjem u istom pasusu još zadiranje u imovinu SPC putem povrata u državnu svojinu crkvene imovine CPC iz 1918. godine, jer bi mi kolumna u trenu u lagum pošla.
Vučić je promptno, umilnim glasom i gotovo sa suzama u okicama, zamolio crnogorsku vladu da ne usvaja taj zakon, a premijer Marković mu je takođe promptno, biranim riječima, bez suza u okicama, razbio iluzije o tome da će nam Srbija kreirati i odobravati zakone.
Što su sve lupetali izvjesni Selaković i Halid Bešlić, pardon Ivica Dačić, kao i nacionalistički i prorežimski novinarluk i „intelektualno“- navijačko-huliganski bašibozluk i portalski komentatorluk neću navoditi, jer je smiješno.
Bitno je reagovanje SPC i njenih vedeta, jer je došla maca na vratanca. Tačnije: CG vlast je donijela odluku. I očito je da - bez obzira na to što mu se na oči raspala opozicija - Milo ne može mirno da spava. Ne zbog koverte, kako misli umni Ćaki, nego zbog pristupanja EU. Suviše smo daleko otišli u pregovorima da bi se moglo lako, kao nekad, „valorizovati“ dovoljno love da se održava klijentelistički blok one veličine uz one benefite. Zna Šef da nema brzog proširenja, ali nema nam nazad i moramo se praviti kao da je sve OK.
Samo, nacionalne stranke postaju sve alavije i nezajažljivije i sve teže ih je zadovoljiti, a stranka mu puna neznavenih, a bijesnih i umišljenih. Kako onda doći do procenata glasova koliko mu treba da ga koalicione girice ne bi robile i pljačkale? Potrebni su mu jeftini a čestiti i odani likovi, odnosno jednom riječju blesavi, i to u što većem broju. I onda mu sine: crnogorski patrioti suverenisti odgovaraju opisu iz prethodne rečenice. Blećkasti i čestiti.
Ali, što im sad obećati kad smo ih izvarali i izlagali 15 godina - od čuvenog uklanjanja limenke na Rumiji do najnovije, ,,opetovane“ najave micanja Ristova šadrvana na Ostrvu cvijeća? Onda padne zaključak: ako ne možemo drugačije - moraćemo pošteno! I tako nastadoše oni Milovi predizborni stavovi sa početka. Jedina mana im je što su predizborni i što se oslanjaju na Zakon koji nije baš tako precizan i radikalan i što niko ne može ni približno predvidjeti dinamiku ostvarenja onih ciljeva.
Ali, efekat je postignut. Amfy i SPC su pohisterisali na samu pomisao da neko i pomišlja da njima nešto propisuje i određuje. I to iz vrha države koju oni ne priznaju. A, pazi sad: u Srbiji su crkveni objekti u vlasništvu države. Znači, mi tražimo to isto, plus povrat autokefalnosti i imovinu koju ste opljačkali. A ovi iz SPC iznenađeni, uvređeni i ogorčeni. Još se vladika Atanasije Jeftić usudio da priprijeti da će - ako ne budemo dobri i poslušni - doći sa Hercegovcima da nam ponesu Svetoga Vasilija u Hercegovinu, kao da ih je lično donio u miraz pod Ostrog?!
Koliko su ti tipovi bezočni i arogantni kad nam Atanasije prijeti kao birvaktile Numan paša Ćuprilić da će doći da nas pobije i pohara. Prava odlučna vlast bi već uspostavila danonoćnu policijsku dežuru kod ćivota Svetoga Vasilija, popisala relikvije i istorijske artefakte u Cetinjskom manastiru i pretresala kaluđere i vladike kad izlaze iz manastira. Ova, crnogorska, sada samo apeluje... Zato vjerujem Irineju da im je bilo bolje za turskog vakta nego kod nas, tada su znali đe smiju i što smiju da rade.
Sad im se sve pomutilo, pa misle da u Crnoj Gori mogu baš svašta, kao što su i radili. Smiješni su ovi popčići kao grupa TNT iz stripa Alan Ford, a naša vlast još smješnija kad onako teatralno najavljuje da će im regulisati status. To treba ,,regulisati“ taman kao što ih je svojevremeno princ Pavle ,,izregulisao“ (čitaj: ispendrečio) kad su protestovali protiv potpisivanja konkordata. Od tada su Karađorđevićima odani kao psići, ali i državi koja ih je tako izregulisala. Batke, ona UDBA izgleda nedostaje u demokratiji. Makar što se popova tiče.
