Naša poznata novinarka koja više od 40 godina objavljuje intervjue sa najvažnijim umjetnicima iz cijelog svijeta, prvi put se upustila u pisanje o sebi, a ne o drugima.
Bogavac je, osim razgovora, objavila mnoštvo tekstova o velikim kulturnim događajima kao što su Saloni knjige u Parizu i velike izložbe ili Međunarodni filmski festrival u Kanu.
Ovoga puta u centru pažnje su njena sjećanja na dugi i zanimljiv put koji je prešla od svog sela Bora i rodne Petnjice (Bihor), preko Beograda do Pariza.
Istovremeno, to je i freska jedne epohe, nastala bez namjere da bude više od ličnog svjedočanstva, pa je samim tim riječ i o dokumentu izuzetne vrijednosti.
Knjiga obuhvata period djetinjstva i mladosti koje je provela u Crnoj Gori i Jugoslaviji, sa finim opisima kako se nekad živjelo i radilo, atmosferom rodne kuće na selu i Studentskog grada u Beogradu, druženjima…
Zatim slijedi opis njenog odlaska u Pariz, bolno napuštanje zavičaja, ali i praćenje one sretne zvijezde koja ju je vodila kroz cijeli život.
Može se u ovim uspomenama naći i miris one daleke, ali i dalje čuvene 68. godine, kao i dekor Filmskog festivala u Kanu, opis nekih velikih kulturnih događaja u Parizu, na kojima je umjela da se izbori da sretne slavne pisce poput Borhesa, ali i drugim okolnostima, kao što je bio slučaj sa Sioranom, Joneskom, Ekom, jer je bila predana i uporna.
Od sjećanja koja su najprije bila namijenjena samo djeci i unucima, Branka Bogavac je izatkala jednu veoma zanimljivu knjigu za mnoge radoznale duhove koji se zanimaju za životopise i biografije.
“Ovo je knjiga duboke odanosti sebi, rodnom mjestu, koje je uvijek opredjeljujuće, pa i kada nam se čini da to nije, odanosti prema roditeljima, bližnjima, prijateljima….znamenitim ličnostima koje je srela u životu, intervijuisala, prijateljovala”, kaže u tekstu predgovora pisac Miraš Martinović.
