Piše: Milorad PUSTAHIJA
Džabe je kod nas pisati, pisana se riječ više ne poštuje. Ne, ne mislim samo na kolumnu, jebeš kolumnu, nego i na Ustav i Nomokanon i slične pisanije. Za divljač koja se namnožila u svim segmentima društva više ne postoje ni zakonske ni moralne granice, niti red i poredak. Eto, na primjer, ne znamo da li su dozvoljena dva ili tri mandata na nekoj funkciji – recimo predsjednika (čitaj: predsjednice) Vrhovnog suda - i ništa nam ne pomažu ni mišljenja uglednih pravnika kad su podijeljena. Ustav kaže dva, ali nije jasno da li dva uzastopno, dva u životu, ili dva za važenja jednoga Ustava...
Nije ni to najgore. Eto, dozvoljeno je da ne priznaješ državu, a da u isto vrijeme sjediš u njenom parlamentu i to čak u odboru za bezbjednost. Dozvoljeno je i da kradeš, ne samo pare kao političari, nego i manastire i imanja i istoriju, i svece i pjesnike, i seksaš se sa mali dečkići... Ali, samo ako si Božiji čovjek i kanonski zaređen. Dozvoljeno je i, kad si u manjini ili jedvacenzusnik čak i podcenzusnik, da ti dođe da hoćeš da vladaš i to kako ti hoćeš i s kim ti hoćeš. Kao pred prošle izbore vikneš - „Car je go“, tražiš prelaznu vladu i lex blesijalis. Evo, ni pošta više ne dolazi na poslanu adresu. Amfy je dobio i objavio pismo Vartolomeja upućeno Milu.
Prvo sam mislio da je Duško Kradouško zvani Dabl Kej, unio zabunu sa onom „kao“ Milovom vilom u izgradnji, pa se poštar smeo. Bačio bi on već to pismo, kad ne može da nađe adresu predsjednika države, no viđe - krst je na koverti - te otrča Amfiyu da grijeh kakav ne učini. U međuvremenu, pošiljalac Vartolomije niti priznaje odašiljanje pisma niti ga proglašava falsifikatom.
Dakle: džaba zakoni ustavi i nomokanoni i običaji i adeti: zakoni i običaji važe samo za sitne zvjerčice i sirotinju. I sve bi se to nekako trpilo, što kaže Krleža „Nigdar ni bilo da nekak ni bilo“, da ovi političari imaju malo mašte i mijenjaju marifetluke, a ne vječito jedno te isto. Pa i baklava, ako je baš svaki dan, dodije i sirotinji. Kamoli ove „tehničke“ i „prelazne“ vlade, odnosno pirotehničke i zarazne, kako ih ja imenujem. Ili ono „Mi znamo kako i činimo to sigurnim korakom“ ili nešto slično. Znamo braćo „valorizujete“ sigurnim korakom evo 30 godina.
Ove godine opet viču „tehnička vlada“ i srozali su kriterijume za ulazak u nju. Inovacija je da bi sad trećinu pirotehničke vlade trebalo da čine predstavnici onih što šetaju po Podgorici. Kao da je prelazni rok u fudbalu, pa se kupuju igrači. I možemo je komotno zvati prelaznom, jer se ne zna ko će koga da pređe, vlast opoziciju, ili jedni opozicionari druge. Onda mi padne na um: zašto ne bih i ja tražio da uđem u Vladu? Pa dobijam više lajkova na kolumne nego pojedine stranke glasača. Dobro, ako je ,,infetivno-prelazna“ vlada prebukirana, hoću da budem direktor ili glavni urednik Javnog servisa.
Onda ću taj servis, na nekih tri do pet mjeseci, da proglasim nezavisnim i istraživačkim, a onda ko god pobijedi na izborima – neka me obavezno išćera odatle. Mislite da je glupo, e kako ste vi naivni. Onda bih ja presavio tabak, tužio Savjet sudu i tražio nekih 120-150.000, a dobio - 100.000 eurića odštete. I nekih 10.000 eura pride, za duševne boli i utješno radno mjesto.
Ne može, je li? A što, ne šetam po Podgorici nego po Budvi, je li ? Pa majku mu, ako ovi traže mjesta u vladi od pobjednika na nivou države, valjda će mi ponuditi ponešto od onoga što su osvojili na lokalnom nivou. Na primjer: da pola godine budem predsjednik opštine Budva umjesto Marka-Bata-Tatamata Carevića. Zašto baš umjesto njega? Prosto: popeo mi se na milokliz sa javnim i pompeznim srbovanjima i polaganjima vijenaca po četničkim grobnicama.
Što, opet kažete da ne može, a legalno je i legitimno u zemlji koja baštini antifašizam danas biti četnik?! Dobro, ako ne mogu u prelaznu i prolaznu vladu, onda je red da me stavite na mjesto direktora besramne i uvlakačke TV Budva, koja se uvlači ko god bio vladajuća šuša. Da ih rastjeram i naružim i reformišem; da im se nikad više ne bi desilo da polaganje cvijeća od strane Bata Carevića na kosturnicu četnika strijeljanih u Baru nazovu polaganjem cvijeća na spomenik oslobodiocima. E, kakav jad i muka od lokalnog servisa. I onda kažu, trebaju nam hitne promjene. Dobro, možda je naš car go, ali i vaš Bog je go. Ogolili su ga vaši bezbožni popovi i klerofašistička pastva. Mi cara možda promijenimo, ali vi vašeg Boga - to je malo teže.
