Ali, kolumna je oskudan prostor za takav poduhvat a i demokratije nikada nisu bile toliko slične i jednoznačne kako se to obično misli. Ni antičke međusobno, niti engleska, holandska, francuska ili američka, a ni njihove kasnije izvedenice po svijetu.
Svaka je demokratija u stvari originalna i jedinstvena. I ne znam zašto u demokratije ne ubrajaju srednjevjekovne i renesansno-barokne aristokratske republike kada ubrajaju atinsku robovlasničku demokratiju. I što je interesantno: sve te demokratizacije i buržoaske revolucije nisu zaustavile demokratije u njihovom viševjekovnom brutalnom, kolonizatorskom, pohodu.
Pa ni ova, kako već rekoh, pervertirana liberalna demokratija nije drugačija. Ona kolonizaciju naziva integracijom i krene na nesretnu nerazvijenu žrtvu izvještačenim korektnim političkim rječnikom i šokira je zahtjevima za ravnopravnost različitih seksualnih orijentacija i sličnim društvenim efemernostima. Nesretna žrtva integracije zbog toga i ne shvati da je prvi zahtjev za liberalizacijom kretanja ideja, roba, ljudi i kapitala u stvari naredba da odmah skineš gaće, i to u trenutku dok si nerazvijen i bez šanse u konkurentskoj borbi, i dok još nisi ni kandidat niti pripušten pregovorima.
No, što se mora nije teško. Mi smo mali da bi izvoljevali, a i odavno nismo više oni čijem su se slobodarstvu, običajima i junaštvu divili evropski putopisci u 19. vijeku.
Zato sam sve te velike izreke, definicije i panegirike demokratiji uprostio i upodobio našem krkanskom političkom ambijentu, punom sirove atavističke lukavštine, gdje su zloupotreba vlasti od strane pozicije i zloupotreba imuniteta i bojkota parlamenta i izbora od strane opozicije, glavni metodi demokratske političke borbe.
A da, i gdje se tuku, pljuju i psuju i vrijeđaju u parlamentu. Za očekivati je da počnu i da bacaju „kamena s ramena“ u Skupštini. Dakle, demokratija je društveno uređenje u kojem se upravlja državom i društvom putem demokratskih institucija i demokratskih metoda koje su propisane zakonom u skladu sa visokim moralnim normama i dobrim društvenim običajima, a u interesu svih građana države.
Namjerno sam izbjegao termin „vlada“ i upotrijebio „upravlja“ zato što pojam vladanja kod naših političara odmah proizvodi nagon ka samovlašću. Iako je demokratija sinonim za slobodu, ne možeš u njoj raditi baš sve što ti se hoće, a bogami moraš raditi dosta toga i što ti se neće, a što je u skladu sa interesima i voljom ostalih građana.
Pravo na upravljanje (vladanje) se stiče putem izbora i nikako drugačije, nikakvim trulim pogodbama i lex specijalisima i prelaznim (infektivnim) vladama jer time isključujete iz tako važnih odluka nas glasače, čiji ste vi samo servis. Ko u svojim izjavama eksplicitno ne priznaje državu, ne bi mogao da sjedi u parlamentu.
Ako se bojkotuju skupštinska tijela i plenum i to je puč, a ne samo kada nastupaš nasilnim metodama. Ako ne valjaju izborni zakoni onda se oni mogu promijeniti samo u Skupštini, a ne iskazima političke volje, u medijima ili u bojkotu, svejedno. Ako smo za Zakon o slobodi vjeroispovjesti konsultovali Venecijansku komisiju, onda i za izborne zakone možemo konsultovati evropske stručnjake za izborno pravo, ali samo u okviru skupštinskog odbora a ne u bilateralnim bojkotaškim kontaktima.
Lijepo bi bilo kada bi mi birači mogli na izborima da izbojkotujemo kompletnu sadašnju političku kastu i izaberemo novu, ali to je samo san.
Dobijam pjege zbog alergije na prijedlog vladajućih da u vlast uđu Srbi. Ko vas je ovlastio za to; da li ste to unijeli u program prije izbora i dobili od nas glasača ovlaštenje za tu rabotu?
Ili mislite da vam se jednostavno može iz pragmatičnih pobuda? I koji Srbi - da li ovi militantni turbovelikosrbi koji ne priznaju našu državu, naciju, kulturu, crkvu i istoriju, ill normalni, demokratski Srbi?
To može da se uradi samo na izborima a ne preko medija i volšebnim postizbornim aktivnostima. Stvar je naprosto u moralu, jer kako reče Tacit : „Najviše je zakona u najpokvarenijoj državi“.
I da na kraju citiram meni nepoznatog autora: „Nije važno samo da je država odvojena od vjere nego i od pronevjere“. Pustimo se tranzicije i vratimo se kodeksu čojstva i junaštva i našem autohtonom običajnom pravu, osavremenimo ih, i sve ćemo obaviti lakše i to bez nebrojenih instrukcija iz Evrope.
