U nevaljalom samoupravnom socijalizmu vodilo se računa o jednakosti radničke klase i njene rukovodeće komunističke avangarde sklone nezasluženom sticanju. Kao smjernica za djelovanje u tom pravcu služila je ubitačna parola: „Imaš kuću, vrati stan“.
Koliko je ta akcija bila uspješna najbolje pokazuje vic o pokojnom Todi Kurtoviću, članu svih mogućih centralnih komiteta i nosiocu svih funkcija koje su se tada mogle ponijeti. Elem, pita majka Todu: „Sine, čiji je onaj stan u Beogradu“? „Naš, majko“, veli Todo. „Čiji je stan u Sarajevu“? „Naš, majko“. „A kuća na Palama“? „Naša, majko“. „A vikendica u Neumu“? „Isto naša“. Tu majka počne plakati i brižni sin je upita - zašto plače? „Sine Todo, bojim se da će doći partizani i ponijeti nam sve to“. Nažalost, nijesu se pojavili partizani pod oružjem, ali je Todo smijenjen sa svih funkcija zbog afere sa vikendicama u Neumu. Ipak, ništa mu od imovine nije oduzeto. Vidjevši da na imovinskom planu iz određenih, hm, ,,dijalektičkih razloga“, ne može postići jednakost, angažovana radnička klasa je prešla na druge segmente socijalističkog morala i izbacila parolu: „Imaš ženu, vrati ljubavnicu“.
Rad na tom polju prekinut je kad je socijalističko jednostranačko jednoumlje zamijenjeno liberalnim višestranačkim bezumljem, koje je umjesto dekadentne klasne jednakosti uvelo nacionalističku jednakost, sa pravom svakog nacionaliste da ubije onog druge nacionalnosti, ako mu se može. Ni ta jednakost nije ostvarena jer su jedni bili brojniji i bolje naoružani, pa je ubijeno više „jednih“ od „drugih“, ali su se zato regionalne nacionalističke elite prilično ravnomjerno napljačkale.
I sad mi digli dževu zbog nekih funkcionerskih kreditića pod spektakularno povoljnim uslovima? Ma nemojte me zajebavati, časti vam! Da parafraziram Isusa Hrista, velikog socijalistu: „Vidite trun u džepovima jednih, a ne vidite balvane u džepovima i na računima drugih“. Pljačka je uvijek bila organski sastojak pojma vladavine i sistema vlasti.
Pomislim, spas je u opoziciji, te ti ja trk na stranice sokratovskog istraživačkog lista Vijesti. One servisiraju kompletnu opoziciju svih boja, ideja, namjera i ćudoređa, i to po povoljnim uslovima uz samo dva zahtjeva: 1) da dobro plate na ruke ili na račun; 2) da im je najvažniji cilj smjena davalaca gorepomenutih kredita, to jest DPS-a. U svom politprodakšn odjelu čak i proizvode „nezavisne“ opozicione stranke.
Ali, ni tu stvari ne stoje najbolje. Direktor Vijesti i kolumnista iz bordela je ciknuo kao gola demižana, pardon bidon, te piše nesuvisle, neduhovite, nepametne i banalne kolumne. Nije ni ranije mnogo bolje pisao, ali sada je pao na samo dno dna. Mora da je u bordelu pomuzao pogrešnu Muzu pa ga je to dotuklo, te izgleda da će i proizvodnja stranaka da zastane. Pročitah i kolumnu Alekse Bečića, vožda crnogorskih „Demokrata“, ali bez rezultata. Bečića u kolumni niijesam uspio uhvatiti ni za glavu ni za rep niti za bilo kakvu ideju, osim što sam mu uspio uhvatiti namjeru da vlada, i to po svaku cijenu.
Jedino što me oduševilo to je kompoziciona genijalnost njegove kolumne, koju možeš čitati poput Pavićevog „Hazarskog rečnika“ i s početka i s kraja i iz sredine, a da ne izgubiš njegovu misao vodilju. Ne zato što je genijalan kao Pavić, nego zato što tu - misli i nema. Kako bi veliki Vito rekao „Nije Bečić ni levi ni desni, već je jedan elemenat besni“. Kod Vita je na kraju stiha riječ svjesni, a besni je moja parafraza. I ekavica je moj ubačaj, nešto zbog rime, a više da bih pokazao da su demokrate samo lajt verzija Fronta, ono kao „Front zero“: kažu da ne goji, a ti se debljaš.
Dakle i opozicija prsla kao zvečka, i vlast zaglavljena u sitnosopstveničkim interesima... I u koga se možemo uzdati? Samo da se nadamo da je tačno ono što Onaj piše u Jevanđelju po Mateju: „Opet vam velim da je lakše kamili proći kroz iglene uši, nego bogatašu kroz rajska vrata“. Ako ništa, mi sirotinja gledaćemo sa rajskog brežuljka kako Sveti Petar mršika valorizatore sa rajskih vrata.
Samo, kako vidim po freskama, raj je pun vladara i bogataša i ktitora nasilnika. Mora da ih je crkva provukla u raj na službeni VIP ulaz, mimo volje Gospodnje. Kao što je onomadne Ranko, prilikom demonstracija htio uvesti frontaše u Skupštinu na bočni ulaz, mimo znanja koalicionog mu Mila.
Dakle, građani, ostao nam je najteži izlaz. Da duboko i pametno i iskreno razmišljamo, vrijedno radimo i razumno glasamo. Izbori nijesu Bingo pa da očekujemo da nam se posreći. Veća je vjerovatnoća da ćete dobiti na sportskoj prognozi nego u bilo kojoj našoj stranci naći više od desetak ljudi vrijednih poštovanja, povjerenja i nade. Osim ako nijeste u rodbinskoj vezi s njima ili kontroverzni biznismen ili strateški investitor ili ostrašćeni nacionalista i demagog.
